Dan kad me moja depresija opet posjetila: ‘Odjednom se otvorila provalija, mogla sam je fizički osjetiti‘

Nedjelja poslijepodne prošla je sasvim glatko. Nakon obiteljskog ručka kojem se pridružila i Anina najbolja frendica, brbljalo se uz kavu i kolač od badema, bez šećera i bijelog brašna.

Za stolom su bila i djeca, mlade djevojke od dvadesetak godina. Bilo je veselo, zabavno, ironično i zapravo baš onako kako nedjeljna poslijepodneva trebaju izgledati.

Večer je bila rezervirana za film, masku za lice i par stranica knjige koju Ana nikako nije uspijevala dovršiti. Zaspala je s mislima o nadolazećem radnom tjednu. Ništa strašno, red frizera, jedna psihoterapija, plaćanje par zaostalih računa, vježbanje i naravno poslovne obveze koje nisu izlazile iz uobičajenog okvira.

U ponedjeljak se Ana ustala u šest, puni sat prije nego li je zazvonio alarm. Još ništa nije upućivalo na provaliju koja će se otvoriti nešto kasnije. Nekoliko gutljaja kava, skrolanje po Instagramu i portalima, provjeravanje vremenske prognoze i smišljanje outfita za taj dan. Sve je teklo glatko.

Otvorila se provalija

Od jednom, baš niotkud Ana je osjetila neki loš okus u ustima. Nešto je bilo loše. Pustila je trenutak i čekala da prođe. Loš okus nije prolazio, a nije pomoglo niti nekoliko gutljaja vode s limunom koju je religiozna pila svako jutro. Stala je, utišala misli i prepustila se osjećaju koji je nadolazio. Uvijek ju je strah tog naleta, jer ništa lijepo ne donosi sa sobom.

Odjednom se otvorila provalija. Ruke su otežale, leđa se savinula, prsa su se stisnula.

„Evo ga opet..zar opet sve ispočetka..?!“, pomislila je.

Anu je posjetila njezina depresija. Mogla ju je fizički osjetiti, detektirati. Prelila se preko njezinog tijela kao ljepljiva crna masa. Mozak je atrofirao i proizvodio samo jednu misao: „Nema smisla. Ništa nema smisla.“ Sjedila je u kuhinji za stolom, pomalo pijuckala kavu, osjećaj u ustima nije jenjavao. Polako se pojavila mučnina, potreba da ispovraća to što ju je opet snašlo.

Iza leđa joj se pojavila Maša. Maša je živjela sa svojom mamom, voljele su se i dobro razumjele. Maša je znala po gustoći zraka oko mame, da je dovoljno skuhati sebi kavu i samo sjesti u tišini za stol. Bez puno priče razumjele su se njih dvije.

Ana je imala užasnu krivnju što Maša gleda njezine ponore. Kada prođu, ona joj sve detaljno objasni, zašto dolaze, kako su nastali, i kako se naučila s njima nositi. Ne skriva to od nje, ali uvijek daje sretan epilog priči. Misli da tako Maši šalje poruku kako se vrijedno boriti, sebe razumjeti, rasti i razvijati se, ma kako teško bilo.

Dobivena bitka

Davno prije, Ana bi ovim stanjima uvijek dala neko ime i uzrok. Jednom je to veza koja ne vodi ničemu, drugi puta je to šef koji je koči u njezinoj karijeri, pa starci koji je nikad nisu podržavali, frendice koje nisu na visini zadatka (što god to značilo), auto koji se pokvario, kredit koji treba otplatiti..

Sada je sjedila u svojoj kuhinji svjesna da ništa od toga i ništa od redovitih problema nije stvarni uzrok njezinih bezdana. Znala je da su to neke duboko skrivene tuge, neka dječja mjesta koja redovito zacjeljuje na psihoterapijama. Znala je da treba preživjeti taj dan, ne odati se očaju, ali ga ne smije niti gušiti. Treba ostati u tom mjestu mučnine, obaviti sve što je zacrtala za taj dan. Treba biti blaga prema sebi, ali ne odustati od sebe. Ne proglasiti prehladu i zabarikadirati se u stan na sedam dana.

Sve su veće stanke između posjeta te ljepljive kučke koja se prelije preko nje. Nekada se mjere u mjesecima i ona dobro zna da uspijeva u tom ratovanju mnoge bitke dobiti.

A baš je nedavno pročitala da su najnovija znanstvena istraživanja potvrdila da sreću čovjeka ne određuje niti njegov status, karijera ili količina novca. Sreća se mjeri u zadovoljstvu emocionalnih odnosa, prijateljstvima, obitelji, smijehu i zapravo nekom veselju.

A život je više veselje nego muka. Odlučila je tako i Ana tog tmurnog ponedjeljka.

Srećom, večer je bila rezervirana za rođendan njezine bliske prijateljice. Nekoliko starih hitova, čagica i čaša šampanjca promijenili su vizuru crnog ponedjeljka.

Ovaj put rezultat između Ane i depresije, išao je u Aninu korist.