Prvakinja Drame splitskog HNK Nives Ivanković i ove je godine nominirana u kategoriji najbolje kazališne glumice za nagradu "Zlatni Studio", ovaj put za ulogu Vesne u dramskoj adaptaciji romana "Crvena voda" Jurice Pavičića.
"Kada jedan naizgled običan dan sretne i zadovoljne obitelji Vela u malom dalmatinskom mjestu postane životni pakao, nestanak svojeglave kćeri u tinejdžerskoj dobi stavlja u fokus majku Vesnu, njenu razarajuću bol, ali i snagu da pronađe svoje dijete", govori glumica o svojoj ulozi u predstavi koju je režirao Ivica Buljan.
Glasajte za pobjednike u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
"U toj neizvjesnosti i najvećoj boli koje ljudsko biće može zamisliti raspada se obitelj jer ona sumanuto ne dozvoljava da život teče dalje, žrtvuje i budućnost svoga sina i brak. Odnos koji majke razvijaju sa svojim kćerima je specifičan zato što je riječ o slici i preslici njih samih. Vesna se bori vlastitim osjećajem krivice i živi s tim teretom koji je izjeda, a i sve oko nje".
Iako je riječ o doista teškoj ulozi, olakšavajuća je okolnost, priča glumica, kada surađujete sa vrhunskim redateljem koji dođe pripremljen i dobro zna što hoće.
Čitatelji mogu glasati jednom dnevno, dok će pretplatnici premium sadržaja Jutarnjeg lista moći glasati dva puta unutar 24 sata. Postanite i vi pretplatnici premium sadržaja klikom OVDJE
"Ivica Buljan i njegov autorski tim su stvorili preduvjete da istinski uživam u procesu i da se ne ‘mučim‘ što se glumcima zna događati s, kako ih ja nazivam, redateljima ‘genijalcima‘ koji glumce doživljavaju kao laboratorijske miševe i proces rada čine mučnim i najčešće u končnici neuspješnim jer ni sami ne znaju što žele. Ovdje se sve posložilo, autorski tim i izvrsni glumački ansambl su mi omogućili da zagrizem u ovaj pravi glumački zalogaj i da uživam u stvaranju lika majke Vesne".
Priznaje da kada je pročitala roman koji je veoma kompleksan, da se pitala tko je taj tko bi ga mogao adaptirati, veliki vremenski skokovi i niz lokacija van Hrvatske činili su joj se kao nemoguća misija za postavljanje na kazališnu scenu, a da roman ne izgubi na svojoj izvrsnosti.
"Jako teško mi je bilo zamisliti teatarsko uprizorenje romana. Ivor Martinić, hrvatska spisateljska zvijezda, uhvatio se ovog nimalo laganog posla. Njegova dramatizacija koja je ispisana na 40 stranica je virtuozna i roman nije izgubio niti jednu svoju komponentu. Tandem Buljan-Martinić još jednom je podigao ljestvicu u kazališnom izričaju, a splitski glumački ansambl je pokazao snagu, iskustvo i vještinu da je dorastao i spreman na sve scenske izazove i zahtjeve".
Za svaku ulogu pa i onu najmanju Nives Ivanković se studiozno priprema.
"Imam neki svoj način istraživanja. Za ulogu Vesne možda bi kao potku za kreiranje lika upotrijebila misao iz uvodnog dijela knjige ‘Majke-kćeri: odnos utroje‘ sociologinje Nathalie Heinich i psihoterapeutkinje Caroline Eliacheff koje posebno ističu važnost uloge majke u životu jedne žene: Sve žene ne postaju majke i sve majke nemaju kćeri; ali sve žene imaju majku!" Izvor inspiracije bila joj je, kako otkriva njezina majka s kojom je jako povezana. "Moja mama lavica, njena beskompromisna ljubav i njeno treperenje nad nama pogotovo u adolescentskoj, buntovnoj dobi, njen emotivni spektar jest bazično model kako sam gradila lik. I koliko je ovaj glumački dio jako zahtjevan i kompleksan ništa manje i tehnički aspekt nije bio lagan".
Predstava je, tumači nadalje glumica, rađena za kazališne pojmove neuobičajeno tzv. filmskim načinom tako da ustvari obuhvaća vremensko razdoblje od 25 godina. "Predstavu započinjem u dobi kada Vesna ima 40 godina, a završavam kada ona ima 65. Vrijeme između scena je kratko kao filmski rez, 16 promjena kostima, frizure, šminke, fizičko urušavanje.... to me brinulo hoćemo li moći doseći ono što je filmskom jeziku prirođeno ? I to smo uspjeli, zahvaljujući onoj ‘nevidljivoj‘ snazi, a to su članovi tehnike HNK Split. Adela, Zdenka, Dolores i Ivanka četiri predivne žene koje promjenu kostima, šminke i frizure urade istovremeno u manje od dvije tri minute....njima posebno hvala".
Kako nam je otkrila, nije joj bilo svejedno kada je na probu došao pisac romana "Crvena voda" Jurica Pavičić.
"Uvijek je zanimljiv taj trenutak kada dolazi autor. Jurica je došao na dvije probe prije generalne. U zraku se osjećala ta kako bih je nazvala ‘napetost‘, ne znam tko je imao je veću tremu? On ili mi glumci. To vam je izgledalo kao mini premijera s jednim gledateljem, dajete sve od sebe kao da je ispunjeno gledalište do posljednjeg mjesta. Nisam htjela čuti njegovu reakciju ali sam osjetila da smo ga ‘uvukli‘ u priču. Susreli smo se tek na premijeri i bio je presretan".
Predstava "Crvena voda", ističe glumica, sudeći po reakcijama, publike, kritike, unaprijed rasprodanim izvedbama pa i ovoj nominaciji za prestižnu medijsku nagradu "Zlatni studio" je pokazatelj da je Split dobio vrhunsku art predstavu koja je u kratko vrijeme postala omiljena splitskoj publici.
"Nadam se da će predstava imati dug život jer to zaslužuje i da u njoj neće uživati samo Splićani. Vjerujem da će svojom kvalitetom i uspjehom biti uvrštena u izvrsni projekt (Konzorcij-HNK) Ministarstva kulture o razmjeni najboljih predstava nacionalnih kuća i da će je imati priliku vidjeti publika diljem Hrvatske, ali i šire".
Govoreći pak o suradnji s redateljem Ivicom Buljanom kaže da iako ih veže prijateljstvo koje traje već trideset godina malo su zapravo zajedno radili.
"Prije 25 godina igrala sam u njegovoj predstavi ‘Povratak u pustinju‘, tada je još bio direktor Drame HNK Split, za vrijeme mandata Mani Gotovac. To vrijeme zlatnog doba splitske drame je završilo, on je otišao iz Splita ali nikada nismo prekinuli kontakt. To je razdoblje kada smo zajedno teatarski sazrijevali. Ivica je napravio respektabilnu svjetsku karijeru, sada ću biti ironična, što je vjerojatno i razlog da ga se pozove tek nakon 16 godina da u svom gradu režira. To kod nas tako ide, nažalost. Režirao je ‘Adio kauboju‘, a ja sam igrala Mariju Čariju, mentalno zaostalu djevojku, i pamtim tu lakoću stvaranja i na toj predstavi. Uspjeh predstave ‘Adio kauboju‘ je bio veliki, ali opet nažalost predstava je ‘plesala‘ jedno ljeto. Zašto? To treba pitati te kazališne ‘znalce‘ koji su u to vrijeme kreirali repertoarnu politiku potpuno jalovu i dezorijentiranu na žalost publike i dobrih glumaca. I sada suradnja na predstavi "Crvena voda", treća sreća i za mladi potentni splitski glumački ansambl, ali i za nas dvoje kad smo na vrhuncu i životnog i kreativnog stvaranja. Ivičin povratak u Split je opet označio buđenje splitske Drame, nove vjetrove koji otvaraju mogućnost da Split ponovno postaje dramska metropola".
