Prilično veliku ulogu koju je igrala umjetnost tijekom Hladnog rata najviše je kod mene, u vizualnom pogledu, osvijestila izložba u londonskom Victoria&Albert muzeju "Cold War Modern". Naravno, to se odnosi na izložbe koje sam imala prilike gledati uživo. Ova je međunarodna izložba još jednom naglasila i da je od svih zemalja istočnog bloka upravo u nekadašnjoj Jugoslaviji bilo najviše sloboda u umjetničkom izražavanju, što ne znači da se i na ovim prostorima ne pamte neka od hapšenja tijekom performansa.
Temom poslijeratne povijesti umjetnosti istočne Europe i povezanosti umjetnika s ovih prostora bavi se izložba kustosice Ivane Janković "Art Contact - umrežavanje umjetničkih ideja", koja se može pogledati u Muzeju suvremene umjetnosti. Bavi se razdobljem u kojemu su se umjetnici okupljali oko Galerije suvremene umjetnosti te Galerije Studentskog centra. Riječ je o izložbenim prostorima koji su tada bili na svojem vrhuncu, prepoznavali svoje doba, zvali mnoge strane autore, afirmirali i nove, domaće. Mnogi koji su danas dominantni na sceni, pozivaju se na to doba.
Sagledavanje epohe
Na izložbi su, uz umjetnička djela, i onodobne fotografije, arhivi, pisma koja su umjetnici upućivali jedni drugima i slično, postavljeni u vitrinama. Pohvalno. Bitno je iščitati svaki detalj kako bi se pravilnije sagledalo epohu. Osim s ovih prostora, na izložbi se mogu pogledati djela umjetnika iz Poljske, Mađarske, nekadašnje Čehoslovačke, kao i bivšeg SSSR-a. Za mnoge autore vremena nisu bila laka. Umjetnost u Mađarskoj imala je tek tri kategorije: podržanu, zabranjenu i toleriranu.
Nekoliko je i anegdota ispripovijedano uz izložbu, koje će dodatno osvijestiti poimanje onoga što je značila istočnoeuropska umjetnost tada. Za mnoge je umjetnike, bilježi povijest, upravo izlaganje u Zagrebu bilo svojevrstan prozor u svijet. No, mnogi su zbog toga imali i problema. Jedan od takvih primjera je Jiří Valoch. Zbog svojih brojnih kontakata izvan zemlje bio je prisiljen surađivati s tajnim službama. Kodno mu je ime pritom bilo Vaclav. Ne znam je li me taj podatak potaknuo da tako interpretiram njegovu fotografiju, no zanimljivo mi je bilo promotriti ga dok je na izložbi računalne umjetnosti u Zagrebu: zamišljen, pomalo i zabrinut.
Petr Štembera u tadašnjoj je Čehoslovačkoj realizirao mnoge radikalne performanse, kojima je ispitivao granice izdržljivosti, nešto što je Marina Abramović popularizirala na svjetskom nivou. I dok promatram crno-bijele fotografije, a trag je na leđima ovog umjetnika sve veći i sve bolniji od snimke do snimke, kustosica mi objašnjava da je u Pragu obavljao posao čuvara depoa u Nacionalnom muzeju i istodobno bio jedan od najznačajnijih protagonista tamošnje performerske scene. Bičevanje, svakako, može biti i simbolika za umjetnika kojemu je javno djelovanje tada bilo zabranjeno.
Protagonisti vremena
Kronološki izložba počinje izložbom Novih tendencija. Golemu uvećanu fotografiju koja dominira izložbom 1965. je snimio Tošo Dabac. Prepoznaju se mnogi protagonisti vremena. Umjetnicima tog doba važan je bio bunt i dijalog s publikom. Buntovni mađarski umjetnik János Major je 1969. izveo akciju na velikoj izložbi poznatog op-art umjetnika Victora Vasarelyja, noseći u džepu papir na kojem je pisalo "Vasarely go home". Papirić bi pokazao svaki put kada bi mu se netko približio. Scenu je svakako odredila i izložba poljske suvremene fotografije 1977. godine u Galeriji SC. Iz današnje je perspektive najpoznatija u široj javnosti Natalia LL koja, među ostalim, na prilično ekspresivan način istražuje seksualnost. Izlažu se i različiti art pristupi Xerox tehnici te rad iza kojeg stoji novosadska autorica Bogdanka Poznanović: na 45 adresa diljem svijeta umjetnicima je poslala fotokopiju fotografije svojeg poštanskog sandučića s pozivom i molbom da joj u sljedećih godinu dana pošalju fotografiju ili crtež vlastitog poštanskog sandučića. Odgovorili su joj neki od najpoznatijih umjetnika tada.
Najduhovitiji, pak, dio izložbe na samom je kraju, uz izložbu "Još jedna prilika da budete umjetnik" u Galeriji SC, uz koju piše: "od 68 pozvanih umjetnika, na izložbi učestvuje 48. Dvadeset je odbilo koncepciju 'još jedna prilika da budete umjetnik', jedni jer smatraju da nisu umjetnici u tradicionalnom značenju tog termina, a drugi smatraju da ova izložba nama nikakav efektivan učinak u kićenju njihovih već bogatih umjetničkih biografija; jer nema karakter prestiža izložaba kao što su dokumenta, prospekta ili druge, a nije ni komercijalna; tu im priliku daju galerije čiji su puleni". Dobra stara vremena kada se umjetnicima i kustosima još i dalo provocirati.
Temeljito obrađena tema s gomilom detalja. Djela su iz dokumentacije MSU-a, Arhiva za likovne umjetnosti HAZU te Kolekcije Marinko Sudac. Izložba je produljena do sredine veljače.