Ako ste sklopili brak u Crkvi, tada ste se zavjetovali "u dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti, u sve dane života svoga...". Međutim, danas se tek rijetki mogu pohvaliti da su izdržali do "tog" dana, kako su tada izgovorili ili, pak, da su zajedno doživjeli više desetljeća braka. Stoga, kad čujemo da je netko proslavio 80. godišnjicu braka, jednostavno ne možemo, a da se ne zapitamo kako je to moguće, odnosno kako im je uspjelo...
Ovo je priča o Ashraf i Mohammedu. Njoj je sto, a njemu 110 godina, a u braku su (nevjerojatnih) 80 godina! Ovaj simpatičan, ali prije svega par pun životnog i bračnog iskustva, prikazan je u kratkom dokumentarnom filmu "100 and Counting" koji se prikazuje na nekoliko svjetskih festivala.
Priču perzijskog para priča jedna od njihovih 20 unuka...
"Otkopčan ti je šlic", kaže Mohamedova unuka.
"To je u redu. Nosim gaće", odgovara joj.
"Kako se može biti s nekim 80 godina?" pita se unuka para koji ima osmero djece, 20 unučadi i 11 praunučadi.
Kako im je uspjelo?
"Oboje su jake ličnosti. Kada sam baku za 75. obljetnicu braka pitala kako je uspjela tako dugo biti s njim u braku, odgovorila mi je da je bilo godina kada nije mogla ni pogledati njegovo ružno lice." objašnjava unuka.
No, Ashraf je živući dokaz osobe koja je puno toga u stanju otrpjeti uz osmijeh, a upravo to i savjetuje.
Atoritativni general
"Sve se uvijek okretalo oko njega. Kad sam bila tinejdžerica nisam ga mogla ni gledati. Bio je homofob, seksist, rasist. No onda sam se zapitala što mogu očekivati od osobe koja je odrasla u Iranu na početku dvadesetog stoljeća. Danas shvaćam da sam mu sličnija no što želim biti. Tvrdoglava sam." objašnjava njihova unuka.
"Što je ovo?" pita Muhammed dok se žali kako je juha loša "U njoj nema ništa. Nikakve hrane."
"Pusti me da jedem na miru. Bože, pomozi mi", odgovara Ashraf.
Mohammed je bio general i zato je obitelj živjela pod vojničkom čizmom. Budio ih je svakog jutra u 6:30. Probava mu je važna pa svaki dan u 11 mora jesti voće. I danas vježba te se dva puta dnevno i klanja.
Ashraf je u dokumentarnom filmu ispričala kako ga prvih godina njihova braka po cijele dane nije bilo kod kuće pa je djecu odgajala sama. Dva je sina sahranila.
Taj dan...
"Koristi koljena!" savjetuje joj dok se pokušava pridignuti s kauča uz pomoć hodalice.
"Sjećam se kada ju je jednom zezao - Pogledaj se, nemaš ni sto godina, a ne možeš hodati brzo kao ja." prepričava unuka.
"Previše pričaš", odgovara Ashraf.
...
"Moja cijela obitelj se boji da ćemo izgubiti baku i djeda. Izgubiti njih znači izgubiti srž našeg zajedništva. Baka je pala već nekoliko puta i jako je slaba... Moj ujak i otac umrli su u razmaku od tri mjeseca i to je ostavilo traga na njoj." govori sjetno pred kraj dokumentarca njihova unuka zaključujući kako roditelji ne bi trebali pokapati svoju djecu, a upravo takve situacije počelu su "nagrizati" njen omiljeni par...
Kako priča završava i kako u cijelosti izgleda iz perspektive njihove unuke, pogledajte u nastavku... Vjerujte, isplati se!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....