Partnerski odnosi - mjesto u kojem većina ljudi čezne naći najveću životnu sreću, ali često u njima nađu najveću bol i patnju

Piše: Laszlo Pinter, integrativni tjelesno-orijentiran terapeut i osnivač Centra za integrativni razvoj www.cir.hr

Paradoksalnu izmjenu sreće i nesreće koju partnerski odnosi donose u život možemo bolje razumjeti ako preciznije sagledamo koje sve psihološke i biološke sile sudjeluju u njima. Nova neuroznanstvena istraživanja potvrđuju staru istinu da u partnerskim odnosima i ljubavi sudjeluje nekoliko psihičkih sila koje mogu harmonizirati partnerske odnose ako se s njima konstruktivno postupa.

Postoje tri glavne psihičke sile koje neuroznanost danas može pratiti i na razini hormona i neurotransmitera u tijelu i mozgu: zaljubljivanje koje je vezano za dopamin, osjećajno vezivanje vezano za oksitocin i seksualni nagon koji je vezan za testosteron.

Zaljubljivanje

Zaljubljujemo se spontano, bez vlastite svjesne voljne odluke, a isto tako se nakon određenog vremena i odljubljujemo. Zaljubljivanje ne možemo voljno kontrolirati, možemo samo kontrolirati vlastite postupke - hoćemo li se prepustiti onome na što nas zaljubljenost poziva ili ne. Zaljubljujemo se po pravilu u jednu, tada nama posebno zanimljivu i privlačnu osobu.

Tada obično prekidamo odnos i tražimo novu osobu u koju se možemo zaljubiti da bi se čarolija vratila, kako bismo ponovo mogli uživati u njoj. Biokemijski gledano, u zaljubljenosti naš mozak funkcionira slično kao u bilo kojoj snažnoj ovisničkoj strasti. Aktivirana su ista područja mozga kao na primjer u ovisnosti o kokainu, aktivira se dopaminski kanal motivacije i nagrade.

Osjećaj koji ima zaljubljena osoba je po mnogim osobinama sličan osjećaju koji ima ovisnik kada mu je dostupno ono o čemu je ovisan. Osoba mora ponavljati svoju ovisničku aktivnost da bi se iznova osjećala zadovoljno.

Identična stvar se događa kod zaljubljenosti - kada smo zaljubljeni i svakodnevno provodimo vrijeme sa osobom u koju smo zaljubljeni, osjećat ćemo ushit, zadovoljstvo i sreću. To je osjećaj koji transcendira životno nezadovoljstvo i patnju: napokon je sve na svojem mjestu i osjećamo da smo našli osobu svog života. Međutim, ako moramo apstinirati od boravljenja s osobom u koju smo zaljubljeni, ubrzo ćemo osjetiti simptome ovisničke krize koju možemo suzbiti jedino novim susretom. Zaljubljenost, kao i svaka druga ovisnost, na moždanoj razini funkcionira kroz dopaminski kanal i povezana je s povećanim valovima dopaminske preplavljenosti u tim dijelovima mozga. To znači da imamo ogroman porast zadovoljstva te osjećaj nagrađenosti kad dobijemo ono za čim žudimo.

Kao i u ovisnosti, dopaminski kanal postepeno traži sve veću dozu i stimulaciju kako bi se postigao isti učinak. Budući da u zaljubljenosti dozu ne možemo puno povećavati, dolazi do postupnog otriježnjena i odvikavanja od stimulacije osobom koja nam je stvarala taj dopaminski ushit. Istraživanja pokazuju da zaljubljenost ima ograničen vijek te da postupno izblijedi, u najboljem slučaju nakon nešto više od godinu dana.

Vezivanje i ljubav

Psihološki gledano, zaljubljenost nas tjera da se dovoljno puta susretnemo s osobom u koju smo se zaljubili, kako bi se aktivirao drugi evolucijski koristan međuovisnički odnos.

Kao što se majka zaljubljuje u svoju bebu i tako stvara dobru osnovu za dugogodišnji odnos majke i djeteta, tako i zaljubljeni par ima dobar start za gradnju dugogodišnjeg odnosa koji im omogućuje potomstvo i zajedničku brigu o njima. Takav odnos gradimo kroz psihološki mehanizam osjećajnog vezivanja, a u tome na hormonalnoj razini najvažniju ulogu ima oksitocin koji se pojačano luči kada smo s nekim angažirani u nekoj nama ugodnoj aktivnosti poput tjelesne i emocionalne bliskosti i sigurnosti. Kada se takva aktivnost ponavlja dovoljan broj puta stvara se obrazac koji se u Bowlbyjevoj teoriji osjećajnog vezivanja naziva sigurno vezivanje. U korijenu sigurnog vezivanja je uzajamni osjećaj mira, ugode i sigurnosti koji proizlazi iz doživljaja dobronamjernosti, suosjećanja i brižnosti u odnosu s osobom za koju smo vezani.

U psihoterapijskom radu s problematikom partnerskih odnosa, naš glavni fokus je liječenje emocionalne toksičnosti nesigurnog vezivanja koje su partneri nesvjesno stvorili u međusobnom odnosu. Terapijski cilj nam je iscijeliti nesiguran način vezanosti i pomoći partnerima da stvore sigurnu povezanost. Istraživanja potvrđuju da je u sigurnoj vezanosti međusobni fokus partnera na njihovom zajedništvu i pozitivnim osobinama, a ne na partnerovim manama. Takav odnos je ujedno i tajna dugogodišnjih uspješnih partnerskih odnosa. Nadalje, takav odnos te dodatna spremnost da povremeno iznenadimo partnera/icu nečim njemu/njoj ugodnim, ponovo će aktivirati i dopaminski kanal zaljubljenosti, što pojačava osjećaj zadovoljstva te daje smisao bivanju u dugogodišnjem partnerstvu.

Seksualnost

Seksualni nagon se, slično zaljubljivanju, može aktivirati spontano, ali je po svojoj prirodi drugačiji. Glavna razlika je u tome da može biti aktiviran prema većem broju potencijalno privlačnih partnera, a ne prema jednoj osobi kao što je slučaj kod zaljubljivanja. Također izgleda da je više usmjeren na zadovoljavanje vlastite trenutne seksualne žudnje, a ne toliko na nesebično davanje koje se javlja kao posljedica zaljubljenosti. Istraživanja upućuju na to da je kod muškaraca seksualni nagon jednostavniji i linearnije ide prema svojem zadovoljstvu kroz orgazam, dok je kod žena seksualni nagon puno osjetljiviji na uvjete okoline, stresa i osjećajnog konteksta te da je zbog toga po svojoj prirodi složeniji u svojim mehanizmima aktivacije i zadovoljstva.

Stresni hormoni također igraju važnu ulogu na modulaciju seksualnog nagona. Već sam spomenuo da je u prirodi ljudskog seksualnog nagona da se ne fokusira samo na jednog partnera, već na sve potencijalno seksualno privlačne. Zbog toga seksualni nagon ima važnu ulogu u našem socijalnom životu te je sposobnost samokontrole i upravljanja njime od velike važnosti. Kvaliteta orgazama ovisi o našoj sposobnosti da se prepustimo vlastitom seksualnom nagonu i onome što nas seksualno uzbuđuje. Nije uvijek lako u dugogodišnjem partnerskom odnosu uskladiti osjećaj uzajamnog poštovanja i voljenosti sa sebičnim interesima koje seksualni nagon može podići.

Upravo taj nesklad između potrebe za sigurnom povezanošću i sebičnošću seksualnog nagona dodatno komplicira problematiku partnerskih odnosa. Nevjera i varanje partnera je najčešća posljedica spomenutih neusklađenosti. Ako želimo na harmoničan način sazrijevati u partnerskim odnosima, od velike pomoći nam može biti razumijevanje razlika i međuutjecaja ovih triju psiholoških sila koje kroz naše tijelo i hormone djeluju na naše osjećaje i seksualnost.

U svakom slučaju, umijeće da s partnerom stvorimo zadovoljavajući dugogodišnji partnerski odnos i na osnovi tog odnosa ugodne i zdrave obiteljske odnose, ovisi o našoj mentalno-emocionalnoj inteligenciji i zrelosti da te tri psihološko-biološke sile u sebi uskladimo na kreativan i harmoničan način.