Negativka ili žrtva: "Ne mogu prekinuti vezu, iako znam da on možda nikada neće ostaviti ženu"

U vezi sam s oženjenim muškarcem. Znam kako moje čekanje da on napokon ostavi ženu vjerojatno nema smisla, ali nisam spremna na prekid jer imam osjećaj da bi se moj svijet urušio... Koji je izlaz iz ove situacije?

Anja (34)

Draga Anja, kad se govori o brakolomstvu, koga najčešće doživljavate kao krivca? Tko dobiva omraženu titulu "brakolomca"? On, koji je vozio istodobno na dva kolosjeka ili ona s kojom je to radio u tajnosti? Kad god čujemo za neku prevaru, u svojoj bližoj okolini ili među celebrityjima, volimo kriviti takozvanu drugu ženu ili ljubavnicu. Sjetimo se samo kako su svi s prezirom spominjali dadilje koje su se upetljale između slavnih parova Bena Afflecka i Jenniffer Garner ili Jude Lawa i Sienne Miller. A budimo iskreni, ni dan danas nakon toliko godina mnogi još nisu oprostili Angelini Jolie što je "otela" supruga Jennifer Aniston. Čim je skandal izbio, čuvena ljepotica odjednom je postala ne tako omiljena, proglašena je brakolomkom, nemoralnom, krivom dok je istodobno uloga Brad Pitta u nevjeri i ljubavnom trokutu nekako gurnuta pod tepih.

Ljubavnica, brakolomka, razaračica brakova, "ona druga"...sve su to nazivi za žene koje su ušle u ljubavni trokut, ali s "krive" strane, odnosno upustile su se u vezu s muškarcem koji je već u vezi ili braku. Biti ljubavnica vjerojatno je jedna od nejprezrenijih uloga uopće i ponekad se čini da postoji više razumijevanja za prostitutke nego za ljubavnice. U gnjevnom umu prevarene žene, ali i njoj bliske okoline, glavni krivac i omražena osoba upravo je ta "druga" žena, a ne njezin partner koji je lepršao u naručje druge tko zna koliko puta dok je supruga bila uvjerena da u njihovom braku "sve štima". Niti je njemu tako bezgrešnom i slabom opaka ljubavnica prislonila pištolj na sljepoočicu, a često niti prevarena žena nije bila baš nesvjesna da u njihovom braku nečega nedostaje tko zna otkad. A vjerojatno niti ljubavnica nije oduvijek sanjala da bude "na čeki" godinama, provodi blagdane i rođendane sama razmišljajući što čovjek s kojim potajno ljubuje sada radi sa svojom suprugom i obitelji. Hladnog uma, kad nismo upetljani u takav trokut, lako je zaključiti da se radi o vrlo složenim situacijama i odnosima o čijim pozadinama se može samo nagađati.

Biti "na uzici"

Pa, ipak svi kao da volimo zamišljati ljubavnice kao neke zle žene koje su zavele nevine, zauzete muškarce, žene koje uvijek izgledaju savršeno, mirišu savršeno, ne prigovaraju, uvijek su na raspolaganju, uživaju samo u strasti i izmjeni nježnosti dok su prljave čarape, čišćenje zahoda i slični, ne tako uzbudljivi, segmenti zajedničkog života rezervirani za suprugu ili stalnu partnericu. No, zaslužuju li one doista da budu omražene i prezrene kao brakolomke ili su to zapravo vrlo tužne i usamljene osobe koje dobivaju samo mrvice, na raspolaganju kad god oženjeni ljubavnik može ili želi, koje svoju ljubav moraju kriti, osobe čije će samopouzdanje s vremenom okopniti i čija je perspektiva da jednog dana budu zamijenjene nekom "trećom" ili jednostavno odbačene?

- Vjerujem kako svaka osoba zaslužuje razumijevanje i ljubav, no ne očekujem da povrijeđena strana preskoči onu vrlo bitnu emociju, a to je ljutnja. Bez obzira u čije cipele odlučimo stati, moramo pogledati tko preuzima ili ne preuzima odgovornost. Dužnost svih nas, barem bi trebala biti, jest preuzeti vlastitu odgovornost za ono što radimo, pritom pazeći da ne prelazimo granice druge osobe. Ljubavnica, ukoliko ne preuzima odgovornost za sebe, ne pazi na svoje granice, vrlo će lako prijeći tuđe. I tad nitko ne pobjeđuje – kaže Branka Paljetak, gestalt terapeutkinja za parove i odrasle, članica Hrvatske komore psihoterapeuta. Dodaje i da u ovom slučaju nećemo daleko stići gledajući u to tko je krivac, a tko žrtva. - Sve tri strane bore se s nekim svojim unutarnjim pitanjima, željama, potrebama i zapravo nije ljudski znati sve ispravno prepoznati. Osim što smo pod utjecajem bioloških procesa koji nas povezuju, tu su i naša uvjerenja, stavovi, traume, boli. Sve što možemo jest paziti na sebe, ali s mjesta ljubavi prema drugima. Znači li to ne zaljubit se u nekoga tko je zauzet? Vjerojatno ne, jer si tu ne možemo uvijek sami pomoći. Ujedno, ukoliko ne govorimo o nasilnoj vezi, biti "na uzici" je nešto što sami biramo ili odbijamo.

Neugodna uloga

Koliko je uopće pametno upuštati se u ulogu ljubavnice, one koja uvijek čeka da se njezin ljubavnik rastane, da nađe vremena za nju, da dođe, nazove, pošalje poruku? Zdrav razum nam govori da to sigurno nije uloga o kojoj je netko sanjao i da može biti vrlo deprimirajuća, ponižavajuća i iscrpljujuća, a opet se mnoge žene u njoj nađu i ostanu. - Ukoliko bismo gledali s etičke strane, odgovor bi bio naravno da nije pametno upuštati se u ulogu ljubavnice. Biti druga žena se, u većini kultura, smatra neetičnim ponašanjem budući da uzrokuje emocionalnu bol za sve uključene strane. Isto vrijedi i za suprotan spol. Ipak, moramo uzeti u obzir da su priče onih trećih uistinu šarolike i svaka ima svoje zašto i kako. Vrlo je često da žena koja ulazi u odnos sa zauzetim muškarcem u samom početku odnosa ne zna da je on u vezi, oženjen ili da ima djecu, a kad s njim oformi emocionalnu konekciju, stvari se kompliciraju. U fazi zaljubljenosti, a sigurna sam da će se većina prepoznati, nismo baš svoji. Ulazimo u konfluentan odnos u kojem potrebe druge osobe postaju naše, stavljamo roze naočale i projiciramo na osobu određene kvalitete koje sami imamo ili nam pak nedostaju. Upravo je to mjesto u kojem je većina sposobna prihvaćati mrvice. Ipak, raskid odnosa se u tom trenu može činiti kao da će se naš svijet urušiti. Bol koju prihvaćamo je lakša od one koju bismo osjetili kad bismo napustili osobu. Takav gubitak granica koji doživljavamo u fazi zaljubljenosti najčešće proizlazi iz jedne od naših nedovršena priča iz prošli odnosa, bio to partner ili roditelj koji je bio nedostupan za nas. Tad novi odnos sa zauzetom osobom postaje prilika da "ispravimo" prošlost i da ovaj put zatvorimo tu rupu u kojoj nismo bili dovoljni – pojašnjava Branka Paljetak.

Sreća ili izvor frustracija?

Stručnjakinja za veze Rachael Pace smatra da je vrlo teško biti ljubavnica i da takva uloga ostavlja niz psiholoških posljedica, od osjećaja krivnje, usamljenosti i stalnog emocionalnog stresa do ljutnje, straha od budućnosti, osjećaja nesigurnosti, srozavanja samopouzdanja i društvene stigme. Iako je teško očekivati od prevarene supruge da ima suosjećanja za drugu ženu – onu s kojom je prevarena, jednako je teško ne uviđati da se ni ta druga žena ne nalazi u ugodnom položaju, naročito ako (barem u početku) nije znala da je muškarac s kojim je stupila u odnos već u vezi. Logično je, stoga, zapitati se zašto zapravo žene pristaju biti "one druge" te može li uloga ljubavnice ikada nekoga ispuniti srećom. - Uloga ljubavnice svakako može biti ispunjavajuća, ali do jedne mjere, smatra Paljetak ističući da je važno prvo odgovoriti na nekoliko pitanja. - Kako je taj odnos započeo? Koji je kontekst te tajne veze? Ponekad se zaista radi o vezama i brakovima koji su prešutno završili te jedan ili oba partnera već otvaraju mogućnosti novog odnosa. Pritisnuti nepodnošljivošću neuspjeha, skloni smo si ne dati vrijeme završiti odnos na pravi način - poštujući svoje i partnerove granice. Idemo linijom manjeg otpora, zatvaramo oči i ulazimo u slijepu ulicu zaljubljenosti. Ipak je tamo mjesto gdje strast živi. Ishod može biti nova veza, a pogledamo li ga iz perspektive druge žene, ona ostaje s osobom u koju se zaljubila i to može biti zadovoljavajuće.

No, stavimo li priču u drugačiji kontekst, onaj u kojem muškarac ulazi u odnos s drugom ženom kako bi zadovoljio svoj ego koji čezne za tim da bude poželjan i u kontroli (potreba koju vjerojatno vuče iz određenih uvjerenja ili prošlih odnosa), tad je pozicija ljubavnice sigurno puno teža. Za nju, ona potencijalno donosi veliku bol i rušenje onoga što zna o sebi, ali samo ukoliko je u potrazi za romantičnim odnosom. Onda kad priželjkuje samo neobveznu zabavu, za nju tajna veza predstavlja strast i uzbuđenje – pojašnjava Branka Paljetak te dodaje da je, kad pričamo o odnosima, važno razumjeti da u fokus stavljamo samu srž ljudske kompleksnosti. A seks, ljubav i adrenalin lako mogu poljuljati naš moralni kompas, zaključuje Paljetak.