Nije baš neka fora biti kraljica u 21. stoljeću...
 Foto: iStock
Moderna vladarica

Kada bih točno trebala imati vremena biti SAMO žena?

Na svakom koraku ocjenjuje se moja pojava, moj nastup, moja kosa, nokti i kilaža. Ocjenjuje se način na koji se ophodim s ljudima i traži se mana. Traži se fail ili barem nestašni pramen kose. Traže se podočnjaci i tragovi suza, umora i nemoći. Bilo što, čime bi se mogla potkopati jaka, moderna žena.


Učili su me da žena mora biti snažna. I nipošto ne smije pokazivati da je ranjiva. Učili su me da se slomljeno srce liječi jakom kavom, a podočnjaci od neprospavane noći, jakom šminkom.

Učili su me da budem svoja, neovisna i jaka. I da nikad ne plačem. Učili su me da u svemu izvana budem lijepa i nježna, kao prava dama, ali da iznutra budem čvrsta kao muškarac. Jer jedino ću tako preživjeti u ovom svijetu. Učili su me da se sebi oduprem.

Jesu li to istine?

Uspješne žene ne misle na romantiku, one su kao kraljice u srednjem vijeku koje su se udavale radi političke moći i sigurnosti vladavine. Nisu mogle misliti na srce i nitko ih nije pitao za osjećaje. Jedini im je zadatak bio roditi nasljednike i vesti goblene. Nisu se pitale s kojom je dvorskom damom, njihov muž, kralj, te noći spavao. Jer on je smio. On je imao pravo.

Odgajane su da budu lijepe i čedne, da se znaju lijepo izražavati, ali da budu uvijek svjesne da ništa ne posjeduju, pa ni haljine koje nose. I da u svakom trenutku znaju svoje mjesto. One su bile vlasništvo svojih muževa. Današnje žene, vlasništvo su društva. Društva koje zahtjeva da idu kroz život, da ga grabe, da postavljaju visoke ljestvice i da budu lijepe, samouvjerene i neuništive. Jer snažna žena današnjice je ista kao moćna vladarica iz prošlosti, samo ako ubije ženu u sebi. Ako zatomi emocije, ako obriše suze i ljubav ostavi za romane.

- Imaš mail. - viču s jedne strane.

- Treba mi tvoj odgovor sad. - javlja se kolegica.

- Ovo treba danas pročitati i trebamo se dogovoriti da li ide u objavu. - javljaju iz uredništva.

- Jesi li pripremila osvrt za sutra? - upit od druge kolegice jer treba javiti izdavaču.

- S ovom autoricom više ne možemo na zelenu granu, možeš li molim te popričati s njom? - moli kolega.

- Zvoni ti mobitel!!! - čujem nekog od ukućana dok pokušavam na brzinu pojesti sendvič.

- Kolegice, molimo vas kvartalno izvješće na mail do podneva...

I tako počne moj dan. Tako traje i tako završava. Između poziva, poruka i mailova. Rijetko kažem da sam umorna, još rjeđe se odmaram. I kad ostavim ugašeno računalo, na stolu me čekaju knjige koje treba pročitati. I onda se zapitam, kada da ja budem samo žena? Kad da budem samo osoba?

Mjeri se i ocjenjuje

Na svakom koraku ocjenjuje se moja pojava, moj nastup, moja kosa, nokti i kilaža. Ocjenjuje se način na koji se ophodim s ljudima i traži se mana. Traži se fail ili barem nestašni pramen kose. Traže se podočnjaci i tragovi suza, umora i nemoći. Bilo što, čime bi se mogla potkopati jaka, uspješna urednica. Jaka, moderna žena. Sve što objavim pomno se proučava, kritizira i često plagira. Sve što kažem, secira se do u najsitniji detalj i riječi izvlače iz konteksta. Sve što jesam svodi se na moj uspjeh. Jer za neuspjeh nema mjesta i nema vremena. Uspjeh jednog velikog projekta je na mojim leđima. Svi smiju pogriješiti - ja ne smijem.

Moj je projekt moje nasljedstvo. Možda ne plaće noću, ali po svemu izgleda točno kao srednjovjekovna priča. Jedino sam vlasnik svojih haljina. No i dalje sam rob. Društva, statusa, posla, zahtjeva. Na mom mjestu svaka greška može biti kardinalna. Dok bilo koji muškarac u istom poslu o tome ne mora brinuti. Njemu se ni emotivnost neće zamjeriti, već će uz nju samo više društveno kotirati.

Meni će zbog iskazivanja emocija reći da sam slaba i zamjenjiva.

Često zbog toga progutam emocije koje se iz prsa penju u grlo i tamo peku. Trepnem dva put da otjeram suze i da se smirim. Pažljivo odaberem ton kojim ću odvagati ono što ću sljedeće reći ili napisati. Svaka moja gesta i riječ bit će promišljena. Djelovat će lako, mudro i pitko. Djelovat će moćno, odlučno i zastrašujuće.

Foto: iStock
Snažna žena današnjice je ista kao moćna vladarica iz prošlosti, samo ako ubije ženu u sebi. Ako zatomi emocije, ako obriše suze i ljubav ostavi za romane.

Nitko neće znati...

Bojat će me se oni s kojima radim i poštovati me. Neće me nikada voljeti. I uvijek će me ogovarati. Neću nikad zbog toga biti omiljena, ali ću uvijek biti lider. I bit ću uvijek ona kojoj se obrate kad ne znaju što bi. Kad nemaju rješenja ni privatno ni poslovno. Ona koja uvijek zna kako riješiti probleme. Koja je hladne glave i u koju se mogu pouzdati. U jeku poslovnih drama, nitko neće čuti ni osjetiti koliko puta mi je slomljeno srce i koliko sam se puta rasplakala u sebi. Neće znati tko me tog dana povrijedio i koga sam izgubila. Neće znati za moje bolove, nevolje, ljubavne brodolome i gubitke voljenih ljudi.

Show must go on. - mislim da ljudi ne razumiju pod koju cijenu i u kojim sve trenucima.

Kao neka vladarica iz srednjeg vijeka, koja se srca odrekla radi moći, tako sam ga se ja odrekla radi uspjeha. I mogu vam reći da je laž, ne idu ruku pod ruku karijera i ljubav. Ne idu. Uvijek netko ili nešto trpi. A sve slike sretnih, zaljubljenih i uspješnih su samo to - slike. Tri sekunde nakon što se fotograf okrene i zastor padne, većina se tih parova okreće, svak u svoj kut, svak u svoj svemir.

Kraljica svome goblenu. Kralj svojoj ljubavnici.

Ona je danas vlasnica svojih haljina, a njemu se i dalje oprašta lapsus.

Recite mi po čemu se onda promijenio svijet?

Linker
31. listopad 2024 02:31