Većini ljudi mladunčad sisavaca je slatka i neodoljiva, što je vjerojatno posljedica evolucije. Slatkoća ima svrhu kod vrsta čiji se mladi ne mogu odmah brinuti za sebe, stoga bi izgled ljudskih beba i njihove tjelesne proporcije - velika glava, velike oči, mala usta - mogli biti evolucijski podsjetnik da se za njih treba brinuti kako bi naša vrsta opstala. Bebe su bespomoćne, pa naša naklonost prema njima i instinkt da ih zaštitimo, bez obzira na to jesmo li s njima u rodu, ima smisla s evolucijskog gledišta.
Pitanje opstanka
I mladunčad životinja treba određenu razinu roditeljske skrbi. Obično imaju slične proporcije lica i tijela kao i bebe, a te osobine povećavaju vjerojatnost da će ih roditelji hraniti i čuvati dovoljno dugo da im osiguraju opstanak.
Psi i mačke
Neki znanstvenici tvrde da se ljubav koju osjećamo prema bebama može prenijeti na mladunčad kojoj je potrebna roditeljska skrb i koja ima opisane tjelesne proporcije. Te se osobine uglavnom javljaju kod sisavaca (najviše kod kućnih pasa i mačaka), no ljude mogu privući i mladunci ptica, guštera i žaba. Austrijski zoolog Konrad Lorenz skovao je izraz Kindchenschema (shema mladunaca) kako bi opisao ovaj fenomen.
Na ove ne padamo
Kod životinja koje su samostalne od dolaska na svijet slatkoća nije prioritet. Njihove proporcije mogu biti gotovo jednake kao kod odraslih, pa bi to mogao biti razlog zašto ljudima nisu slatki mladi kukci, zmije, pa i neke vrste ptica
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....