U kontekstu uskraćivanja seksa unutar intimnog odnosa partner koji manje želi seks, nevezano uz spol, je onaj koji kontrolira količinu seksa unutar odnosa.
Prema nekim autorima uskraćivanje seksa i ljubavi unutar intimnog odnosa predstavlja oblik zlostavljanja i posljedica je trauma iz ranog djetinjstva. Uskraćivanje seksa kao oblik manipulacije razlikuje se od pukog neseksanja.
Ljudi se ne seksaju zbog brojnih razloga kao što je trauma, seksualna disfunkcija, tjelesna bolest, stres, premorenost i slično što može unutar odnosa izazvati nezadovoljstvo ako partneri o tome ne razgovaraju. Ali uskraćivanje seksa kao način kažnjavanja gotovo uvijek je posljedica naučenog emocionalnog zlostavljanja. Manipuliranje uskraćivanjem seksa može djelovati kao promišljena strategija, ali češće je kompulzivno, nesvjesno i predstavlja jednu od taktika pasivne agresije.
Od bolesti i stresa do ljutnje i kažnjavanja
I dok u jednoj situaciji nema seksa jer se smanjio libido zbog bolesti, premorenosti i stresa, u drugoj situaciji se radi o ljutnji, zamjeranju i kažnjavanju.
Odbijanje seksa maskirano je transparentnim isprikama: "Umoran sam.", "Boli me glava." ili "Imam puno briga na poslu." Ponekada se radi o pukom okretanju leđa u krevetu, grubom odmicanju, time što odbijajući partner uvijek uspije zaspati ranije ili u drugoj prostoriji što sve samo po sebi ne znači previše, ali ponavljanjem kroz duži vremenski period postaje obrazac uskraćivanja seksa, kojem je cilj kažnjavanje druge osobe.
Uskraćivanje seksa je situacija u kojoj osoba koja uskraćuje seks ne kažnjava samo drugu osobu nego kažnjava i sebe. Fraza "Ovo me boli više no što boli tebe." a koju ljudi koriste prilikom tjelesnog kažnjavanja, i u ovom je slučaju istinita. Osoba koja uskraćuje seks ne uskraćuje ga samo drugoj osobi, uskraćuje ga i sebi, a produljeni periodi uskraćivanja seksa neminovno dovode do smanjenja i drugih oblika tjelesnog iskazivanja privrženosti i ljubavi. Ono što počinje kažnjavanjem partnera jer nije onakav kakvim si ga je osoba zamislila završava kažnjavanjem i samoga sebe.
Biološki smo programirani da nas boli odbacivanje u bilo kojem obliku, a odbacivanje u seksualnom smislu nipošto nije iznimka. Dugoročno gledano takav oblik odbacivanja ima itekakvu moć negativno utjecati na našu sliku o sebi kao seksualnoj osobi.
Osoba koja uskraćuje seks obično na svjesnoj razini, uslijed djelovanja različitih obrambenih mehanizama, osjeća manju potrebu za intimnom povezanošću s partnerom, odbija priznati postojanje problema u odnosu bez obzira na patnju partnera i usmjerena je isključivo na svoje potrebe.
Što misli žena, a što muškarac
Ako je žena ta kojoj partner uskraćuje seks, ona se mora suočiti s kulturalnim glasom koji joj kaže da su muškarci "uvijek napaljeni" i "samo razmišljaju kako da ti skinu gaćice" te će se u tom slučaju okrenuti sebi i tome kako ona ne valja jer seksa unutar odnosa jednostavno nema. Propitkivat će koliko je privlačna, seksualno poželjna i svoju ženstvenost. Pitat će se da li je njezin partner uopće voli ili je možda gay.
Muškarac kojem partnerica uskraćuje seks također će se osjećati loše i odbačeno. Povrh svega u našem društvu muškarcima se nameće da se ne bi trebali osjećati loše, debelo, ružno, dlakavo ili nisko ili koji god razlog odabrali kao razlog zašto partnerica ne želi seks. On je muškarac, on bi se trebao stalno osjećati super i sigurno sam sa sobom.
Kao i u situacijama drugih oblika kompulzija, uskraćivanje seksa koje je prešlo u naviku ne nestaje samo od sebe. Uskraćivanje je često maskirano poricanjem zbog čega je osobu koja uskraćuje teško konfrontirati, a bez konfrontacije, razgovora, suosjećanja i ljubavi zapravo nije niti moguće pronaći rješenje.
S druge strane, većini ljudi nedostaje prikladan rječnik i hrabrost kada se radi o pitanjima srca i pitanjima seksa. Ono što mnogi muškarci i mnoge žene kojima je uskraćen seks zapravo žele reći svome partneru je „Moram biti iskrena s tobom. Zbog tvog odbijanja se pitam da li te uopće više uzbuđujem i da li ti se sviđam. Ili gore od toga. Bojim se da te više nikada neću moći uzbuditi i zbog toga se osjećam užasno.“
Umjesto otvorene i ranjive pozicije koja jedina možda može dovesti do promjena unutar odnosa u kojem je uskraćen seks, razgovori ustupaju mjesto svađama, predbacivanjima i galami zbog koje se pasivno agresivna igra nastavlja dalje.
Oboje pate
Žena koja uskraćuje seks, u odnos je možda ušla s pretpostavkom da je muškarac zaluđen seksom i iako na racionalnoj razini može pretpostaviti da su i muškarcima bitni i intimnost i ljubav, emocionalno će krenuti od pretpostavke kako joj "ga" muškarac samo želi "staviti" i da ona sama po sebi i nije previše važna. Na takvo razmišljanje nadovezuje se ideja da muškarca odbacivanje neće povrijediti. Da, možda će se duriti jer je seksualno frustriran, ali ga neće povrijediti - što nipošto nije istina.
Muškarac koji uskraćuje seks može se osjećati loše sam sa sobom jer društvo kaže kako bi uvijek i u svakom trenutku trebao željeti seks, a eto iz nekog razloga ga ipak ne želi. No, povlačenje od partnerice i opetovano odbijanje bez riječi i objašnjenja samo stvara dodatan jaz između partnera i još jedan zid koji je potrebno srušiti ako partneri žele naći rješenje. A usprkos mogućoj racionalizaciji da žene ionako nisu nešto posebno zainteresirane za seks pa da ih zbog toga seksualno odbijanje neće povrijediti - žene ipak bivaju povrijeđene.
Legitimno pitanje koje si postavljaju sve osobe kojima je uskraćen seks je da li postoji nešto što se može učiniti kako bi se situacija promijenila? I iako pitanje zvuči jednostavno, odgovor na to pitanje je vrlo kompleksan i ovisit će o specifičnostima odnosa dvoje ljudi.
Kada je u pitanju pasivna agresija, a uskraćivanje seksa je vrlo često pasivno agresivan čin, radi se o tome da obje strane pate na svoj način te u nastojanju da preuzmu kontrolu za koju vjeruju da će prekinuti patnju - povređuju se još više i pate još i više.
Kao i uvijek prvi korak je prepoznati o čemu se radi jer dok god strana kojoj je uskraćen seks ne zna o čemu se radi ona sudjeluje u igri u kojoj ne može pobijediti. Neki će to uspjeti sami bez stručne pomoći, dok će drugima stručna pomoć u vidu individualne ili partnerske terapije biti neophodna ako žele riješiti problem.
No, čak i ste uspjeli shvatiti o čemu se radi, ne reagirati bolom i ljutnjom na partnera koji odbija seks, pozvati na razgovor i ponuditi suosjećanje - to sve ne garantira da će i druga strana biti spremna ostaviti po strani svoje obrane i poraditi na odnosu.
U tom slučaju ne preostaje vam ništa drugo nego prihvatiti situaciju u kojoj se nalazite ili prekinuti odnos jer ako se druga osoba ne želi promijeniti, a istovremeno vas povređuje svojim postupcima - na žalost nemate previše izbora.
Sretno <3
Preuzmite uzde svog života u svoje ruke. Treba li vam pomoć na tom putu, slobodno mi se javite.
Literatura:
- Batesel, K. (2016). Witholding Sex&What to do About It.
- Katehakis, A. (2017). Witholding Sex Is a Form of Psychological Abuse.
- Meyer, C. (2017). Is Your Passive Aggressive Husband Withholding Sex?
- Shroeder, J. (2012). On Withholding Sex.
