'Iako sretno oženjen, stalno sam tražio žene za seks na jednu noć...'

Ivica ima 36 godina i tri je godine u braku. Nedavno je supruga počela primjećivati da sve češće skriva mobitel od nje, da ne odgovara na poruke u njezinoj prisutnosti pa je postala sumnjičava. Jednom prilikom kad je ostavio mobitel bez nadzora, pročitala je njegove poruke i vidjela da se dopisuje s više osoba te da je izmjenjivao seksualne poruke i fotografije. Kad ga je suočila s tom činjenicom, priznao joj je da se već dulje vrijeme viđa s polupoznatim i nepoznatim ženama radi seksualnih odnosa. Rekao je da jednostavno ima veliku seksualnu želju koju nije mogao ostvariti kod kuće te da se sastajao s ovim ženama isključivo zbog seksa i da prema njima nema nikakvih emocija. Rasplakao se pred suprugom govoreći da shvaća koliko ju je povrijedio te da nju voli i zaljubljen je u nju i htio bi učiniti sve što može da joj se ispriča i da poništi to što je učinio. Zbog toga je odlučio potražiti pomoć te je sa suprugom došao na prvu seansu.

Definicija: Seksualna ovisnost, ovisnost o seksu, kompulzivna seksualnost ili hiperseksualnost je kontroverzna tema u seksologiji i medicini. Postoje autori koji smatraju da je ovo stanje učestalo i oni koji tvrde da je ili iznimno rijetko ili uopće ne postoji. Od ukupnog broja ljudi koji su pod dijagnozom hiperseksualnosti (ili ovisnosti o seksu) upućeni na klinike za liječenje seksualnih poremećaja kod manje od četvrtine zaista je i potvrđena ova dijagnoza.

Puno je upitnika

Već i sam naziv nam govori da zasad nemamo dovoljno znanja o tome što je zapravo seksualna ovisnost i zbog čega nastaje.

Tako je neki nazivaju hiperseksualnošću, što bi značilo da se radi o pojačanom seksualnom porivu koji je teško utažiti. Drugi je nazivaju ovisnost o seksu, što bi pak govorilo da se radi o porivu koji osoba ne može kontrolirati i uz koji postoji snažna žudnja i želja da se ostvari (slično drugim vrstama ponašajnih ovisnosti kao što su ovisnost o igricama, ovisnost o klađenju i slično). Treći je nazivaju kompulzivnom seksualnošću, što bi značilo da se radi o porivu koji se ostvaruje na prisilan, ritualiziran način, s malo mogućnosti voljne kontrole.

Naziv seksualna ovisnost (ovisnost o seksu) pojavio se osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. I prilikom posljednje klasifikacije duševnih poremećaja (2013.) nije bilo slaganja oko toga je li ovo zaista zaseban duševni poremećaj ili ne te na kraju nije uvršten u ovu klasifikaciju (Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje, DSM).

Seksualna ovisnost češće se javlja kod muškaraca (omjer muškaraca prema ženama je 4-5:1). Tipično, osobe s ovim poremećajem imaju veći seksualni nagon u odnosu na prosjek te u trenutku kad osjete seksualnu želju imaju velik poriv i neutaživu želju da ostvare neku vrstu seksualne aktivnosti.

Od masturbacije do cybersexa

To može biti kroz masturbaciju, seksualni odnos s drugom osobom ili putem virtualnih mreža (cybersex). Tako je naš Ivica, kad ga je uhvatila ova želja, tražio na internetu osobe u svome gradu koje bi bile spremne za seks. Najčešće se radilo o nepoznatim ženama s kojima se sastajao isključivo zbog seksa. Kasnije bi ga bilo sram što je to činio te upravo zbog srama gotovo nikada nije ponovno kontaktirao istu osobu, već bi uvijek tražio nove osobe.

U trenutku kad ih je zvao i kad se s njima nalazio radi seksa činio je to samo da zadovolji svoju potrebu za seksom, nije osjećao nikakvu emocionalnu, pa čak ni seksualnu privlačnost prema njima. One su bile doslovno seksualno pomagalo, seksualni odušak, a ne osobe.

Seksualna napetost

Slično tome, skupina muškaraca s hiperseksualnošću (ovisnosti o seksu), koji ekscesivno masturbiraju, opisuju da je ovo masturbiranje neka vrsta kompulzije, neka vrsta prisile, da se to radi samo da se oslobode nakupljene seksualne napetosti te da zapravo tijekom masturbiranja i ne doživljavaju visok stupanj uzbuđenja ili intenzivan orgazam. Opisuju i da im je različit orgazam i doživljaj kad masturbiraju s ciljem seksualne ugode u odnosu na masturbiranje u fazi kad ih uhvati "pomama" za seksualnim oduškom.

Također, kod ekscesivnog masturbiranja nerijetko muškarci (ali i žene, premda je njih manje) koriste intenzivnije podraživanje, a katkad i neobične načine masturbiranja. Uz ponavljanje ovakvih neuobičajenih stimulacija može se razviti erektilna disfunkcija u "normalnom" seksualnom odnosu. Naime, zbog ovih brojnih intenzivnih vidnih i taktilnih (dodirnih) podražaja, vidni i dodirni podražaj koji se ostvaruje u tijeku seksualnog akta s partnerom/ icom više nije dovoljan za dostatno seksualno uzbuđenje, održavanje erekcije te orgazam i ejakulaciju.

Foto: Shutterstock

Iako se trudio sakriti tragove svojih preljuba, Ivici to nije upalilo. Otkrila ga je prevelika želja.

Može li se seksualna ovisnost izliječiti?

Odgovor je potvrdan. Liječenje obično ide u dva smjera. Jedan dio liječenja obuhvaća stavljanje pojačanog nagona pod kontrolu, a drugi dio je vraćanje senzualnog i seksualnog uzbuđenja u partnerski odnos.

Vezano uz kontrolu hiperseksualnosti, važna komponenta je psihoedukacija pacijenta o njegovu (ili njezinu) problemu. Važno je objasniti osobi da premda ona osjeća snažnu želju za seksualnim odnosom ili masturbiranjem, u njezinoj je moći da taj osjećaj kontrolira. Ovo je slično učenju i vježbanju kontrole nad drugim oblicima nagona (npr. kod osoba koje previše jedu, osjećaju žudnju za hranom) ili kod drugih vrsta ovisnosti (npr. kod ovisnosti o alkoholu ili o kocki). Dakle, potrebno je prepoznati koje su to situacije u kojima se pojavljuje ovakav pojačani nagon. Je li to u situaciji kad se osoba osjeća odbačeno od partnera/ice (npr. odbije ga u seksu ili osjeća emocionalnu hladnoću) ili se pak to događa u situacijama anksioznosti ili depresivnosti (npr. zbog nekog vanjskog događaja koji nema veze sa seksom, kao što je problem na poslu, financijski problem i slično, osoba osjeća disforiju - anksioznost ili depresivnost i tada se pojavi želja da se seksom oslobodi od ove napetosti/negativne emocije).

Kad postoje ovakvi uzroci, osoba se može naučiti kako da na drugi način riješi ove negativne emocije.

Također, osoba treba naučiti kako da se nosi sa željom za seksom, može li išta učiniti da poveća svoju kontrolu nad ovim nagonom. Ponekad pomaže da nazove neku blisku osobu i s njom razgovara, katkad može pomoći da osoba započne neku aktivnost (hobi), a osobito su od pomoći one aktivnosti koje uključuju i druge osobe, jer tako je dodatno ometena mogućnost da se potraži osoba za seks.