Gdje naći onog pravog, onog s kojim će veza (po)trajati?

Imaš 6 godina i točno znaš kako će jednog dana izgledati tvoj princ. Bit će visok i crnokos, imat će plave oči i bit će jako šarmantan. Onda malo porasteš i slika princa se izmijeni. On je slatki lik u kožnjaku koji jedini u školi vozi auto i mota duhan, jer on je fensi a cigarete su pune katrana. Prođe još neko vrijeme i slika princa više ne sliči ni malo onome koju si imala u vrtiću, pristaješ na spojeve sa dosadnim tipovima koji su zaljubljeni u sebe i svoj posao, a vikendom u video igre, jer se nadaš da ispod površine negdje postoji neki normalni slatki dečko kojeg bi mogla ludo voljeti.

Dok uzdišeš gledajući još jednu romantičnu komediju shvaćaš da ne želiš gledati filmove o ljubavi, već ju živjeti, ali gdje da nađeš onog pravog, onog s kojim će odnos trajati?

Draga moja, voljela bih ti dati odgovor na to pitanje, ali ne znam. Možda je stvar u tome da gospodin pravi jednostavno ne postoji.

I ja sam se umorila od potrage. Ali sve više se vraćam slici iz vrtića. Možda mi nije bitno da bude visok i crn, ali mi je itekako važno da bude šarmantan, iskren i dobar. Važno mi je da se lijepo smije i da u tom osmijehu mogu pronaći svoj mir. Važno mi je da dijelimo neke interese i da gledamo u istom smjeru. Ne želim više gubiti vrijeme na kavama s frajerima koji su zaljubljeni u sebe, video igre i vlastiti auto.

Ne. Ja ne želim nikome oduzeti njegovu muškost i slobodu. Želim nekoga s kime ću dijeliti život. S kime ću sanjati, graditi, smijati se i plakati. Nekog koga ću dočekati kad dođe umoran i u čijim ću očima vidjeti ljubav. Ne tražim nekog tko će mi svakih pet minuta slati poruke sa pusama i srcima, već nekog iz čijih ću djela moći iščitati ljubav, jednako kao i on iz mojih.

To ne prihvaćam

I odbijam vjerovati da takva savršeno nesavršena osoba ne postoji. Odbijam vjerovati da nema mog princa. Mog gospodina pravog.

Jednom mi je prijateljica rekla da moramo u životu poljubiti puno žaba da bi eventualno naišle na nekog okej frajera, ali ja odbijam više ljubiti žabe! Ne želim to. Odabrala sam soliranje i biram to i dalje jer ne želim kao Fiona živjeti u močvari. Shrek je mrak. Ali nije za mene.

Mislim da je i stvar u tome što smo općenito previše spustile ljestvicu očekivanja, pa pristajemo da se prema nama odnose kao prema stvarima. Ali je li koja od nas stvar? Nije. Zašto si to onda radimo? Ne kažem da imamo pravo muškarce tretirati na taj način i biti kučke, ne, ali da trebamo imati mjerila po kojima ćemo pokazati da držimo do sebe - to svakako.

Laž je da princa nema

I zbog toga STOP žabama i pusama u Močvari. Laž je da princa nema, samo dolazi drugačije upakiran. Princ može biti i onaj frajer u kožnjaku s mračnom tetovažom i nježni šmokljan zaljubljen u kemijske eksperimente. Stvar je samo da mi imamo kriva očekivanja. I gospodina pravog, tražimo na krivim mjestima i među krivim muškarcima.

Budimo iskrene prema sebi.

Želiš ultra zgodnog frajera s pločicama, prekrasnim osmjehom i dubokim novčanikom, koji radi u banci i vozi novi BMW. I misliš da će ti se on stvoriti doma u dnevnom boravku? Ne draga, neće. On želi jednako lijepu i fit curu, koja je svoja, uspješna, realizirana i sretna. Prije svega sama sa sobom.

I nije stvar da moj lik iz snova ne postoji, postoji sigurno, samo što možda ja, u ovome trenutku sad, nisam njegova cura iz snova. A kad to budem i budem zbilja zadovoljna sama sa sobom, onda ćemo se i sresti.

To treba moći uspjeti

U međuvremenu je super stvar što sam odbila ljubiti žabe.

To je znak da sam spremna za bolje. Za istinsku sreću.

P.S. nijedan Žabac nije stradao prilikom nastanka ovog teksta ;)

Možete me pratiti i na mom osobnom blogu. Klik-klik!