Pavle Letić
Vrijedne lekcije

Čak i bez braka i djece u CV-u, statistika je takva da su me ‘propale‘ veze naučile svemu što danas znam o sebi

Ne žalite za prošlošću, cijenite ju i učite iz nje

Otkako pamtim ne podnosim kad se sve svodi na brojke, papire, diplome i uspjehe jer mi to nekako svijet u kojem živimo čini hladnim i automatiziranim. Kad sam okružena time i takvim statistikama ljudi mi gotovo postanu roboti, a ne bića sa svojim nesavršenostima, emocijama i greškama koje čine ili im se događaju. Nažalost, u poslovnom, ali i u drugom svijetu dozvolili smo da budemo baš to, dio statistike, pitanje je samo koje i kakve.

Broje se novci, statusi, materijalno, lajkovi, šerovi, pratitelji… Ali, i prije digitalnog doba, brojali su se partneri(ce), muževi, veze i brakovi. I kao i u poslovnom svijetu, statistike, a pogotovo statističari su neumoljivi. Ne jednom sam čula, a možda čak i izgovorila riječi poput „propali brak“ ili „propala veza“ i uvijek, baš uvijek, mi to zareže uho, a bome i neke druge organe. Zašto tako poslovno i tako ružno o nečemu što je, unatoč završetku imalo neku svrhu?

Mišljenja sam, a bome i iskustva, da tako nešto ne postoji ako iz svake veze, braka i odnosa izvučeš bar nešto dobro, a to možeš uvijek. Da, ne završi svaka veza brakom, moja ni jedna nije, ali ako je brak neki dokaz uspješnosti veze pa jebeš onda takvu vezu. A bome i brak za koji se uspješnost broji djecom ili nečim drugim što može ući u statistiku.

Bilo je i suza i patnje

Imala sam veza koje su išle ka braku, kao i onih koje su bile kraće od svadbe, bilo je jako ružnih prekida, svađa, iskustava, ali opet, bez obzira na to što na kraju dana o nekim svojim bivšima mislim, znam da sam u svakoj vezi, ma kakva ona bila, koliko trajala i kako je završila, nešto dobila i naučila. Svjesna sam itekako da danas ne bih toliko kuhala i znala kuhati neka jela da nije bilo veze u kojoj smo većinu vremena zajedno proveli u kuhinji i na placu, to nas je povezivalo. Isto tako znam da sam zbog jednog dobila neke navike koje su mi kasnije pomogle kako privatno tako i poslovno. Zbog jednog prepoznajem narcise na kilometar i tako pomažem ljudima, a bome i sebi kako se ne bih opet dovela u takvu situaciju. Sve su to lekcije koje te niti jedan tečaj, masterclass, škola, webinar ne može tako dobro ili ne može uopće naučiti. Iz svih tih veza i odnosa, čak i prijateljskih odnosa kojih više nema, nosim i divne uspomene koje me, u danima kad mi se sve čini uzaludno i crno, a takvih dana svi ponekad imamo, čupaju van i pokazuju mi da sam živa i da sam nekad živjela punim plućima, smijala se iz pupka, dijafragme i grla, da sam uživala biti voljena i voljeti. Da, možda tih ljudi više nema oko i pored mene, ali mi ta sjećanja daju do znanja da ako je bilo jednom (a bilo je masu puta) može biti opet i može biti i bolje i smislenije pogotovo sad kad imam nešto više mudrosti i iskustva.

Propalo i uzalud potrošeno vrijeme? Hmmm, nešto vremena se sigurno moglo i uvijek može drugačije iskoristiti ali opet, da je bilo drugačije uvjerena sam da ni ja, a ni vi koji ovo čitate ne bi bili tu gdje jeste ovakvi kakvi jeste. Da, bilo je suza, užasnih osjećaja od boli do straha i baš patnje, no bilo je ljubavi, sreće, veselja sa svim tim ljudima koji tu više, iz bilo kojeg razloga, nisu. I koliko god da se netko udaljio i možda ne misli u potpunosti isto kao i ja, znam da se ponekad sjeti nekog izlaska, nekog kretenskog smijanja u kupaonici, nekog izleta koji je završio katastrofalno ali smo na kraju jeli burek usred ničega pa je, eto, bilo dobro.

Bilo je i prekrasnih prekida koji su bili lekcije kojih se rado sjetim. Da se može lijepo, ljudski i toplo i zapravo pustiti osobu ne zato što je više ne voliš, nego zato što ti ideš lijevo, a ona desno i prenaporno je glumiti da si nešto što nisi samo kako bi nekog zadržao.

Na kraju dana, čak i bez braka i djece u CV-u, statistika je takva da su me sve te ‘propale‘ veze i prijateljstva naučili svemu što danas znam o sebi i svojim navikama, željama i mogućnostima. I ne, neću reći da su propale ili uzaludne iz poštovanja ne samo prema tim ljudima i zajedničkom vremenu već iz poštovanja prema sebi, a to me, također, naučio barem jedan od tih prošlih odnosa.

Do idućeg puta, ne žalite za prošlošću, cijenite ju i učite iz nje.

Zagrljaj,

A.

Anu možete pratiti i na Facebooku i Instagramu.

Linker
21. studeni 2024 14:04