Sitne čestice smanjuju, ali ne eliminiraju dobrobiti tjelesne aktivnosti na otvorenom

Studija objavljena u časopisu BMC Medicine otkriva da dugotrajna izloženost zagađenom zraku može smanjiti korist od tjelesne aktivnosti. Ako mislite da je to dovoljno dobar izgovor da objesite tenisice o klin i postanete jedno s kaučem, u krivu ste. Naime, autori studije govore o smanjenju, a ne potpunoj eliminaciji dobrobiti. Drugim riječima, tjelesna aktivnost i dalje bi smanjila rizik od smrtnosti od bilo kojeg uzroka, ali bi koristan učinak bio manji.

Važne razlike

Tim znanstvenika analizirao je podatke više od 1,5 milijuna ljudi praćenih više od desetljeća iz nekoliko zemalja, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, Kinu i Sjedinjene Američke Države. Rezultati su pokazali da su oni koji su tjedno obavljali barem dva i pol sata umjerene do intenzivne tjelovježbe, poput trčanja, imali 30 posto manji rizik od smrti tijekom razdoblja istraživanja od onih koji nisu toliko vježbali. Za osobe koje su bile u jednakoj fizičkoj formi, ali koje su živjele u područjima gdje je prosječna godišnja razina PM2.5 bila jednaka ili veća od 25 μg/m³ (što je gotovo polovica svjetske populacije), smanjenje rizika bilo je između 12 i 15 posto. Ako je razina PM2.5 premašila 35 μg/m³, koristi od vježbanja bile su dodatno smanjene, a rizik od smrti od raka bio je praktički isti kao i kod ljudi koji se nisu bavili umjerenom do intenzivnom aktivnošću.

Ograničenja studije

Kao i mnoge studije, i ova ima neka ograničenja. Najznačajnije je to što su sudionici uglavnom bili iz zemalja s visokim prihodima, a nedostajali su podaci o njihovoj prehrani i kvaliteti zraka u zatvorenom prostoru. Međutim, autori su uzeli u obzir mnoge druge čimbenike, poput razine obrazovanja i prihoda, štetnih navika poput pušenja te prisutnosti ili odsutnosti kroničnih bolesti.