Samo tri minute sprintanja mogu utjecati na naše tijelo snažnije nego 90 minuta vježbanja umjerenim ritmom

Kratko i intenzivno vježbanje snažnije djeluje na ljudsko tijelo na molekularnoj razini nego dulji treninzi umjerenog intenziteta, pokazala je studija objavljena u publikaciji Cell Reports Medicine. No, tek treba dokazati koliko se taj utjecaj doista pozitivno odražava na zdravlje, rekao je voditelj studije dr. sc. Paul Cohen sa Sveučilišta Rockefeller u New Yorku.

Proteinski skok

Za istraživanje, Cohen i tim podijelili su 19 muškaraca u dvije skupine. Prva je sprintala na stacionarnom biciklu visokim intenzitetom šest puta po 30 sekundi, uz oporavak od po četiri minute između svake dionice. Druga je kontinuirano biciklirala 90 minuta umjerenim tempom. Uzorci krvi uzeti prije i nakon vježbanja jasno su pokazali da su sprinteri imali znatnije promjene u proteinima i drugim molekulama u krvi nakon vježbanja nego sudionici u drugoj skupini. Sprintanje je potaknulo i trenutačni porast razine proteina uključenih u procese pregradnje tkiva i rasta krvnih žila, dok je nakon duljeg i umjerenog bicikliranja bilo potrebno nekoliko sati da se određeni proteini pojave u krvotoku.

Rezultati jasno pokazuju da tijelo različito reagira na kratke, intenzivne nalete vježbanja maksimalnim naporom u usporedbi s duljim i kontinuiranim vježbanjem manjeg intenziteta, što je i logično, s obzirom na to da te dvije vrste vježbanja postavljaju različite zahtjeve pred tijelo. No, studija ima i važna ograničenja: malog je opsega i svi su sudionici bili mlađi muškarci dobrog metaboličkog zdravlja.

Tjelesna spremnost

Unatoč tome, studija sugerira da veće molekularne promjene dovode do većih zdravstvenih koristi. Kako bi stekli uvid u dugoročne zdravstvene učinke različitih vrsta tjelovježbe, istraživači su analizirali i podatke više od 53.000 osoba iz baze UK Biobank te utvrdili da su mnogi proteini čija se razina mijenja nakon sprinta povezani s manjim rizikom za kronične bolesti, poput pretilosti i dijabetesa tipa 2. Molekule na koje utječe sprint mogle bi imati "signalne uloge" i time utjecati na ukupne "zdravstvene koristi povezane s tjelovježbom", rekao je Cohen. U budućnosti će, kaže, biti potrebne studije koje uključuju znatno veće skupine ljudi da bi se otkrile specifične uloge nekih od proteina i metabolita koje su identificirali u ovom istraživanju.

Nalazi nisu razlog da se usredotočite isključivo na sprint. Umjesto toga, najvažnije je izgraditi temeljnu razinu kretanja i tjelesne spremnosti, za što stručnjaci preporučuju kombinaciju treninga snage (s otporom), aerobnog kardiovaskularnog treninga i vježbi za ravnotežu.