Zahvaljujući bubregu koji joj je donirala majka, 36-godišnja Tea Mikec iz Goričana danas ima normalan život, radi u obiteljskoj tvrtki, u slobodno vrijeme se rekreira, druži i vodi Udrugu bubrežnih bolesnika Međimurja. Uglavnom, živi poput svojih vršnjakinja sa zdravim bubrezima. To ne bi bilo moguće kad bi bila na dijalizi, a to je bila perspektiva kad je sa samo 17 godina saznala da joj bubrezi ne rade. Točnije, bubrezi su joj se sasušili, iako se ni danas ne zna pravi uzrok.
- Počelo je suhim kašljem i povraćanjem, nakon čega se vađenjem krvi ustanovilo da mi je kreatinin prelazio tisuću. Odmah su me odvezli hitnom u Zagreb i već sljedeći dan sam krenula na dijalizu - priča Tea, koja je na dijalizi bila godinu dana, a onda joj je transplantiran bubreg koji joj je donirala majka.
Sada već 17,5 godina živi s majčinim bubregom koji je još uvijek dobro služi. Posljednjih nekoliko godina ima uspona i padova, ali uz terapiju i liječničku skrb funkcija bubrega se održava. Danas Tea radi u obiteljskoj tvrtki, vozi bicikl, odlazi u šetnje, nema više problema s tlakom i, kako kaže, od transplantacije ima neki sasvim drugi, normalan život. Puno joj znači to što ima mamin bubreg i nada se da će potrajati još neko vrijeme, no ako bi morala ponovno na transplantaciju, bila bi sretna i s bubregom kadaveričnog donora. Kako kaže, najvažnije je da radi i da nema dijalize.
- Tog dana, kad sam se probudila nakon operacije i shvatila da više nema odlazaka na dijalizu, bio je to osjećaj koji se ne može opisati. Dok je čovjek na dijalizi, ima dosta ograničenja i po pitanju tekućine i prehrane, ali i što se tiče zaposlenja, jer tri puta tjedno po nekoliko sati moraš provoditi u bolnici, a to mnogim poslodavcima ne odgovara. Transplantacija doslovno znači novi život. Mislim da svakako treba više razgovarati o doniranju, informirati se o donorskim karticama jer tako jedan čovjek može spasiti i do osam života - poručuje Tea, koja i sama ima donorsku karticu.
U vrhu smo
Hrvatska je među vodećim zemljama u svijetu po broju doniranih i transplantiranih organa, no potreba za organima i dalje je veća od broja dostupnih organa. Jedan darivatelj može spasiti živote više osoba, a svatko od nas jednog dana može se naći u situaciji da mu je potreban donirani organ. Kakve promjene donosi novi Pravilnik i zašto bi on mogao povećati broj darivatelja, objašnjava prof. dr. sc. Nikolina Bašić Jukić, predsjednica Hrvatskog društva za transplantacijsku medicinu Hrvatskog liječničkog zbora.
- Hrvatska već dugi niz godina pripada europskom i svjetskom vrhu po stopi darivatelja organa na milijun stanovnika te po dostupnosti transplantacijskog liječenja. Posebno je važna naša aktivna uloga unutar Eurotransplanta, koja hrvatskim pacijentima omogućuje pristup znatno većem broju potencijalnih darivatelja i povećava šanse za uspješnu transplantaciju, osobito bolesnicima koji su senzibilizirani. Kada govorimo o transplantaciji bubrega, ona je danas standardna i najučinkovitija metoda liječenja završnog stadija kronične bubrežne bolesti te značajno produljuje i poboljšava kvalitetu života - kaže prof. Bašić Jukić, dodajući da je unatoč tim izvrsnim rezultatima potreba za organima i dalje veća od broja dostupnih darivatelja. Svaki novi darivatelj, ističe, može spasiti ili značajno poboljšati život više osoba jer može omogućiti transplantaciju više organa. Stoga uvijek postoji potreba za povećanjem broja darivatelja i kontinuiranim jačanjem svijesti o važnosti darivanja organa.
Što donosi novi Pravilnik
Do sada se, doznajemo, većina darivanja organa temeljila na darivateljima kod kojih je utvrđena moždana smrt. Novi Pravilnik o načinu, postupku i medicinskim kriterijima za utvrđivanje smrti osobe u svrhu darivanja organa, izrađen na temelju Zakona o presađivanju ljudskih organa, omogućuje darivanje organa i nakon utvrđene cirkulatorne smrti, odnosno nakon nepovratnog prestanka rada srca. - Time se otvara mogućnost darivanja kod dijela bolesnika koji prije nisu mogli postati darivatelji, unatoč tome što su imali smrtonosno i nepovratno oštećenje mozga. Ne radi se o novoj definiciji smrti, nego o novom načinu njezina utvrđivanja. Smrt je i dalje jedinstven događaj - trajni prestanak funkcije mozga. Mijenja se to da se ona sada može službeno potvrditi i prema cirkulatornim kriterijima, kao što je to već godinama praksa u najuspješnijim transplantacijskim sustavima u Europi - pojašnjava prof. Bašić Jukić, navodeći za primjer Španjolsku koja je postala svjetski lider zato što je razvila iznimno učinkovit sustav prepoznavanja i organizacije darivatelja. Uvođenje programa darivanja nakon cirkulatorne smrti značajno je proširilo bazu potencijalnih darivatelja i danas čini više od polovice svih preminulih darivatelja u toj zemlji. Upravo zato taj model predstavlja jednu od najvažnijih prilika za daljnji razvoj transplantacijskog programa i u našoj zemlji.
Strahovi i zablude
- Hrvatska ima sustav pretpostavljenog pristanka, što znači da se osoba za života smatra potencijalnim darivateljem ako se tome nije izričito usprotivila. Osobe koje ne žele donirati organe nakon smrti upisuju se u registar nedarivatelja. U kliničkoj praksi uvijek se razgovara s obitelji preminule osobe te se njihov stav uvažava. Donorska kartica nema pravnu snagu, ali ima iznimno veliku simboličku vrijednost jer obitelji jasno pokazuje kakav je bio stav preminule osobe o darivanju organa. Iskustvo pokazuje da su obitelji češće spremne prihvatiti darivanje kada znaju da je njihov član za života podržavao takvu odluku. Zbog toga je važno razgovarati unutar obitelji i jasno izložiti svoja razmišljanja o toj temi - napominje prof. Bašić Jukić. Dodaje i da najveći izazov nije protivljenje darivanju organa, nego nedovoljna informiranost i činjenica da mnoge obitelji nikada nisu razgovarale o toj temi prije nego što se nađu u izrazito teškoj situaciji nakon smrti bliske osobe, a tada je donošenje odluke emocionalno vrlo zahtjevno.
- Među najčešćim strahovima i zabludama su sumnje u pravednost raspodjele organa, zabrinutost da liječnici neće učiniti sve kako bi spasili život potencijalnog darivatelja ili nerazumijevanje pojma moždane ili cirkulatorne smrti. Važno je naglasiti da su i moždana i cirkulatorna smrt medicinski i zakonski potvrđene smrti osobe te da postupak njezina utvrđivanja provode neovisni liječnici prema strogo definiranim pravilima. Upravo je edukacija široke javnosti o tim činjenicama ključna za povećanje i održavanje povjerenja u transplantacijski sustav – ističe.
Strogo zaštićen identitet
Vrlo često i obitelji darivatelja i primatelji organa osjećaju potrebu saznati nešto više o drugoj strani, no identitet darivatelja i primatelja strogo je zaštićen. Obitelji ne dobivaju osobne podatke o primateljima niti primatelji dobivaju podatke o darivateljima.
- Moguće je dobiti samo opće informacije, primjerice dobnu skupinu, spol ili podatak da su organi uspješno presađeni. Takav sustav štiti privatnost svih uključenih i sprečava moguće emocionalne, etičke ili društvene pritiske - kaže prof. Bašić Jukić te dodaje da obiteljima darivatelja često pruža utjehu saznanje da je u trenutku najvećeg gubitka njihov bližnji omogućio novi život i novu priliku za više teško bolesnih ljudi. - Upravo je to jedna od najvrednijih poruka transplantacijske medicine - da se iz tragedije može roditi nada za druge. Dar života je najveći dar koji možemo pružiti nakon svoje smrti - poručuje prof. Bašić Jukić.
Visokoimunizirani bolesnici
Transplantacija visokoimuniziranih (senzibiliziranih) bolesnika jedan je od najvećih izazova suvremene transplantacijske medicine jer takvi bolesnici često godinama čekaju odgovarajući organ, a neki bez posebnih programa nikada ne dobiju priliku za transplantaciju. Srećom, posljednjih godina razvijeno je nekoliko rješenja koja značajno povećavaju šanse za transplantaciju ovih bolesnika. Eurotransplantov program prihvatljivih nepodudarnosti (Acceptable Mismatch Program) za svakog bolesnika traži HLA antigene protiv kojih nema protutijela te mu omogućuje pristup puno većem broju potencijalnih darivatelja. Na raspolaganju su i desenzitizacijski protokoli, kao i novi lijekovi poput imlifidaze, enzima koji vrlo brzo razgrađuje IgG protutijela i omogućuje transplantaciju čak i kod bolesnika kod kojih je križna proba prije transplantacije pozitivna, pojašnjava prof. Bašić Jukić. Ističe da je u KBC-u Zagreb prije nepuna dva mjeseca uspješno učinjena prva transplantacija uz primjenu imlifidaze, što nas svrstava u sam vrh svjetske transplantacijske medicine.
- Mogući su i programi razmjene živih darivatelja (tzv. kidney paired donation), gdje se nekompatibilni parovi međusobno zamjenjuju. Hrvatska ima značajnu prednost jer je članica Eurotransplanta, pa naši visokoimunizirani bolesnici imaju pristup mnogo većem bazenu darivatelja nego što bi to bilo moguće unutar nacionalnog sustava. Upravo zahvaljujući međunarodnoj suradnji i novim terapijskim mogućnostima danas se uspješno izvode transplantacije kod sve većeg broja bolesnika koji su se prije desetak godina smatrali gotovo netransplantabilnima - zaključuje prof. Bašić Jukić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....