Hoće li nam AI uskoro čitati nalaze i otkrivati bolest prije prvih simptoma? Stručnjak otkriva što nas sve čeka

Hoće li nam umjetna inteligencija uskoro čitati nalaze, pratiti što se događa u našem tijelu dok spavamo i upozoravati nas na bolest prije prvih simptoma? Marko Mimica, osnivač i CEO NetHuba, kaže da taj scenarij više nije tako daleko. No budućnost medicine, upozorava, nije u svemoćnom „digitalnom liječniku“, nego u tehnologiji koja će pravom liječniku vratiti ono čega danas ima sve manje . vrijeme za pacijenta.

Kako će izgledati medicina za deset, dvadeset ili trideset godina? Hoćemo li i dalje s fasciklom nalaza sjediti u čekaonici ili će sustav mnogo prije nas samih znati da se u našem organizmu nešto promijenilo? Hoće li liječnik više vremena provoditi gledajući pacijenta, a manje ekran računala? I, možda najvažnije, tko će biti odgovoran kada umjetna inteligencija pogriješi?

Upravo su to neka od pitanja koja će se 1. i 2. listopada otvoriti u Splitu, gdje se na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu treći put održava Healthtech Adria, konferencija posvećena zdravstvenim inovacijama. Organiziraju je NetHub u suradnji s Medicinskim fakultetom, a za istim će se stolom naći liječnici, znanstvenici, tehnološki stručnjaci, startupi, farmaceutska industrija, bolnice i investitori.

I upravo je to, kaže Marko Mimica, bio jedan od razloga pokretanja konferencije. Hrvatska ima dobre liječnike, istraživače i IT stručnjake, kao i pojedinačne uspješne startup priče, ali godinama je nedostajalo mjesto na kojem će se svi ti ljudi kontinuirano susretati.

- Healthtech se danas više ne promatra samo kao zanimljiva niša, nego sve više kao ozbiljno područje gospodarskog i istraživačkog razvoja. Ipak, još smo daleko od potpuno izgrađenog sustava koji ideju sustavno vodi od laboratorija ili klinike do tržišta - kaže Mimica.

Iza kulisa

NetHub upravo pokušava popuniti dio te praznine. Kao health innovation hub i poslovni akcelerator radi na sjecištu medicine, znanosti, tehnologije i poduzetništva, prvenstveno u digitalnom zdravstvu, medicinskim tehnologijama i farmaceutici. Dolaze im startupi, istraživači i klinički timovi s idejom, rezultatom istraživanja ili prototipom, ali često bez odgovora na puno prizemnija pitanja: kome to zapravo treba, tko će to kupiti, kako dokazati da funkcionira, što traže regulatori i tko će sve to financirati. Jer dobra ideja u zdravstvu tek je početak.

- Ne pokušavamo od svake ideje napraviti startup. Ponekad je bolji put licenciranje tehnologije ili partnerstvo s industrijom. Naš je posao pomoći timu da što ranije donese takvu odluku na temelju dokaza, a ne pretpostavki.

Tehnologija danas napreduje nevjerojatnom brzinom, ali medicina si takvu brzinu ne može uvijek dopustiti. I to s dobrim razlogom. Prije nego što neki novi uređaj, algoritam ili terapija dođu do pacijenta, treba dokazati da su sigurni i učinkoviti, proći regulatorne procedure, riješiti financiranje i pronaći način da se uklope u postojeći zdravstveni sustav. Tu mnoge dobre ideje zapnu.

- Imate prototip, ali nemate kliničku validaciju; imate dokaz da radi, ali ne znate tko će ga platiti; imate regulatorno odobrenje, ali bolnica nema jasan način nabave ili integracije. Zato često kažem: bez primjene nema inovacije. Tehnologija koja nikad ne dođe do stvarne primjene ostaje samo dobra tehnologija - objašnjava Mimica.

Tehnologija o kojoj se trenutačno govori više nego o bilo kojoj drugoj, naravno, jest umjetna inteligencija.

Dok jedni već zamišljaju AI liječnika koji će postavljati dijagnoze preciznije od čovjeka, Mimica je puno manje impresioniran spektakularnim demonstracijama, a puno više onime što AI već danas može napraviti iza kulisa.

- AI je već stvarnost ondje gdje rješava vrlo konkretan problem: analiza medicinskih slika, podrška u dijagnostici, obrada velike količine podataka, dokumentacija i administrativni poslovi. Hype počinje kada se iz toga napravi zaključak da će jedan opći AI sustav uskoro zamijeniti liječnika - kaže.

Mimica smatra da napredak i privatnost ne moraju biti suprotstavljeni, ali zaštita podataka mora biti ugrađena u sustav od samog početka

NIKOLA VILIC CROPIX

U medicini, upozorava, nije dovoljno da algoritam zvuči pametno i uvjerljivo. Mora biti pouzdan u točno određenoj namjeni, provjeren na odgovarajućim podacima i uklopljen u stvarni klinički proces.

- Meni su zato zanimljivija manje spektakularna rješenja koja liječniku svaki dan uštede pola sata nego demonstracije koje izgledaju futuristički, ali nemaju realan put do primjene.

Upravo bi ta naizgled dosadna strana umjetne inteligencije mogla napraviti jednu od najvećih promjena u svakodnevnoj medicini.

Liječnici danas velik dio radnog vremena provode pišući nalaze, unoseći podatke i obavljajući administrativne poslove. Ako AI može preuzeti diktiranje i strukturiranje nalaza, sažimanje dokumentacije, dio kodiranja i druge repetitivne zadatke, liječniku ostaje više vremena za ono zbog čega je medicina uopće medicina.

– Za razgovor, kliničko razmišljanje i odnos s pacijentom. Paradoksalno, dobra digitalizacija može učiniti medicinu manje digitalnom iz perspektive pacijenta. Ali samo ako se tehnologija uvede tako da smanjuje opterećenje, a ne da liječniku doda još jedan ekran i još jedan sustav u koji mora nešto unositi - objašnjava.

Drugim riječima, možda najveća pobjeda umjetne inteligencije u medicini neće biti trenutak kada stroj počne “glumiti“ liječnika, nego kada liječnik napokon prestane glumiti administratora.

Još je zanimljivije što se događa kada se AI spoji s podacima koje već danas proizvodimo gotovo neprestano: laboratorijskim nalazima, terapijama, pametnim satovima, senzorima, biomarkerima, a jednoga dana možda i puno detaljnijim genetskim i drugim zdravstvenim informacijama.

Ideja osobnog digitalnog zdravstvenog asistenta koji nas poznaje bolje nego što sami pamtimo vlastite nalaze više nije potpuna znanstvena fantastika.

- Mislim da je to vrlo realan smjer, ali vjerojatno neće izgledati kao jedan svemoćni digitalni liječnik. Prije ćemo imati više sustava koji povezuju naše nalaze, terapiju, podatke s uređaja i druge izvore te prepoznaju promjene koje čovjek teško može pratiti kontinuirano - objašnjava Mimica i dodaje kako najveća vrijednost takvog sustava neće biti u tome da nam mobitel jednoga jutra objavi dijagnozu, nego da na vrijeme prepozna obrazac zbog kojeg trebamo razgovarati s liječnikom.

To bi moglo promijeniti i samu logiku medicine. Umjesto da čekamo da se bolest razvije pa je onda liječimo, kombinacija AI-ja, nosivih uređaja, biomarkera i personalizirane medicine mogla bi nas približiti puno ranijem prepoznavanju rizika.

No, postoji zamka

- Više podataka samo po sebi ne znači bolju prevenciju. Moramo znati koji su podaci klinički relevantni i što konkretno napraviti kada sustav prepozna rizik. Inače samo proizvodimo više alarma i više anksioznosti, a ne nužno bolje zdravlje - kaže.

No, s umjetnom inteligencijom dolazi i pitanje koje će postajati sve važnije: ako algoritam previdi bolest ili preporuči pogrešan postupak, tko je odgovoran? Liječnik? Bolnica? Tvrtka koja je napravila algoritam?

Jednostavnog odgovora nema, jer neće svaki AI sustav imati istu razinu autonomije. Ako služi samo kao pomoć liječniku pri donošenju odluke, liječnik i zdravstvena ustanova i dalje imaju važnu ulogu. Ali proizvođač mora odgovarati za sigurnost, performanse i jasno definirana ograničenja proizvoda.

- Ključ je da nikad ne dođemo u situaciju u kojoj svi vjeruju algoritmu, a nitko zapravo nije odgovoran za njegovu uporabu - kaže stručnjak.

Jednako osjetljivo pitanje su naši zdravstveni podaci. Teško da postoji intimniji skup informacija o čovjeku, a istodobno upravo su ti podaci gorivo bez kojeg nema ozbiljnog razvoja personalizirane medicine i umjetne inteligencije.

Mimica smatra da napredak i privatnost ne moraju biti suprotstavljeni, ali zaštita podataka mora biti ugrađena u sustav od samog početka.

- Ljudi će pristati da njihovi podaci doprinose boljoj medicini samo ako razumiju tko ih koristi, zašto ih koristi i kakvu kontrolu nad time imaju.

Gdje se u cijeloj priči trenutačno nalazi Hrvatska?

Prema Mimici, problem Hrvatske i regije nije nedostatak pametnih ljudi ni dobrih ideja. Ono što London, Berlin ili Boston imaju, a nama nedostaje, jest puno veća koncentracija kapitala, iskusnih osnivača, industrije, specijaliziranih stručnjaka i potencijalnih kupaca.

Zato su ovogodišnji HealthTech Adria Awards povezali healthtech ekosustave Hrvatske, Slovenije, Srbije, Crne Gore, Kosova i Bosne i Hercegovine u zajednički regionalni deal-flow.

U healthtechu se, kaže Mimica, poslovna, klinička i regulatorna strategija moraju razvijati istodobno. I zato put od ideje do pacijenta može biti vrlo dug. Obično digitalno rješenje koje nije medicinski proizvod može relativno brzo doći do korisnika, dok razvoj novog lijeka može trajati godinama i stajati stotine milijuna eura. Medicinski uređaji nalaze se negdje između.

Kad bi nas mogao odvesti u bolnicu 2055. godine, što bi nas tamo najviše iznenadilo?

- Mislim da bi nas najviše iznenadilo koliko će bolnica biti manje vezana uz samu zgradu. Dio dijagnostike i praćenja pacijenata odvijat će se kod kuće, uz senzore i kontinuirano praćenje, a AI će filtrirati ogromnu količinu podataka i upozoravati kada je potrebna intervencija. Strojevi će preuzeti velik dio rutinske analitike, administracije i vjerojatno dio vrlo preciznih proceduralnih zadataka. Ali liječnik neće nestati. Njegova će vrijednost možda još više biti u donošenju složenih odluka, razumijevanju konteksta i razgovoru s čovjekom koji je bolestan i želi znati što mu se događa. Tome težimo - upozorava i dodaje da postoji jedna stvar koja se bez obzira na sav AI, robotiku i digitalizaciju u medicini nikada ne bi smjela promijeniti, a to je - povjerenje.

Pacijent nije skup podataka ni dijagnoza, nego osoba koja je često u vrlo ranjivoj situaciji. Možemo automatizirati analizu, dokumentaciju i velik dio procesa, ali empatiju, odgovornost i sposobnost da nekome objasnite što se događa ne bih nikada prepustio isključivo tehnologiji - zaključuje.