Samo jedna stvar je dovoljna da ostanete u formi i u starijoj dobi...

Znanstvenici sa Sveučilišta East Anglia (UAE) i Cambridge proveli su anketu među 3000 starijih osoba koje su morale odgovoriti imaju li psa i izvode li ga u šetnju. Potom su im dali akcelerometre koji su neprestano mjerili razinu njihove fizičke aktivnosti tijekom sedmodnevnog perioda.

Sjedilački način života

Znanstvenici su očekivali da će anketa pokazati kako "šetači pasa" rjeđe pribjegavaju sjedilačkom načinu života od ostalih sudionika studije, a rezultati su pokazali da vlasnici pasa prosječno dnevno provode pola sata manje sjedilački. Iznenadila nas je činjenica da su vlasnici pasa prosječno dnevno bili fizički aktivniji i da su provodili manje vremena u zatvorenim prostorima čak i za vrijeme najhladnijih, najmračnijih i najkišovitijih dana u odnosu na osobe treće životne dobi bez pasa za dugih, sunčanih i ugodno toplih ljetnih dana, rekao je azao je Andy Jones, voditelj studije i profesor javnog zdravstva na sveučilištu UEA.

S obzirom na to da su se morali prilagoditi potrebama kućnih ljubimaca, njihovi vlasnici bili su prisiljeni i na veću i češću fizičku aktivnost. Jones je dodao kako ne preporučuje svim seniorima brigu o psima, budući da nisu svi u stanju voditi brigu o tim kućnim ljubimcima na pravi način.

Nisu usamljeni

Osim poticanja fizičke aktivnosti starijih osoba, psi im skraćuju trenutke usamljenosti, osobito ako žive sasvim sami. Usto, aktivnost šetnje psa potiče osobe treće životne dobi na razgovor s drugim vlasnicima pasa, a konverzacija ne mora nužno biti o ljubimcu. Psihologinja Andrea Beetz tvrdi da su ranije studije pokazale povećanje razine oksitocina, hormona sreće, kod mnogih ljudi za vrijeme kontakta s psom.