Buku, nažalost, ne možemo izbjeći u modernom svijetu. Ima je svugdje - u kinima, na koncertima, u društvenim klubovima, kafićima, trgovinama, na ulici, na radnim mjestima... Možemo se samo odmaknuti od dugotrajnijeg štetnog djelovanja. Ako je kafić preglasan, izaberite tiši. Ako je na koncertu preglasno, izaberite mjesto koje nije blizu zvučnika, ako očekujete buku na radnom mjestu, zaštitite se ušnim čepićima ili zaštitnim slušalicama... Bitno je znati da bučne sredine do 80 dB neće dovesti do trajnog oštećenja sluha. Sve preko toga je opasno za trajno oštećenje sluha ili za negativan učinak buke na organizam, kaže prof. dr. sc. Robert Trotić, prim. dr. med., specijalist otorinolaringolog i audiolog. Potvrđuje nevjerojatan podatak da je buka, nakon pušenja, drugi najveći faktor rizika za srčane bolesti.
Čak 15 do 25 posto svih srčanih udara nastaje zbog stresa što ga izaziva buka?
- Zvuči nevjerojatno, ali statistički podaci to zaista pokazuju. Buka je neugodan zvuk. A zvuk je mehanički val koji uho prima osjetom sluha. Sve dok je zvuk harmonično titranje, ugodan je. Kad titranje postane nepravilno, javlja se šum. Jačim intenzitetom nepravilnog titranja javlja se buka. Intenzitet buke može biti slabiji ili jači. Slabiji intenzitet buke izaziva neugodu, a jači intenzitet, više od 80 decibela, oštećenje sluha ili pojedinih organa, poput kardiovaskularnog sustava. Podaci kolega iz Njemačke pokazuju da godišnje oko 2000 Nijemaca umire od posljedica izloženosti buci, a statistika kardiovaskularnih bolesti povezuje 15 do 25 posto svih srčanih udara kao posljedicu negativnog djelovanja buke na ljudski organizam. Osim na srce i krvne žile, buka negativno djeluje i na mozak, želudac i glatke mišiće u tijelu.
Što buka čini našim ušima? Gdje smo sve izloženi buci?
- Buka oštećuje sluh djelujući na osjetne stanice unutarnjeg uha. Postoje tri reda vanjskih i jedan red unutrašnjih osjetnih stanica. Vanjske osjetne stanice filogenetski su mlađe i vulnerabilnije. One prve propadaju pod štetnim utjecajem buke. Na unutrašnje stanice ide 95 posto niti slušnog živca (VIII. moždanog živca), a samo pet posto na vanjske. Vanjske stanice su brojnije pa više doprinose mehaničkom gibanju. Kod uha u kojem su propale vanjske, a ostale samo unutrašnje stanice mijenja se čitava mehanika i način podraživanja unutrašnjih osjetnih stanica uha. Takvo je uho manje osjetljivo na niske intenzitete zvuka, osjetljivije je na male promjene intenziteta zvuka i u njemu se snižava prag boli - intenzitet zvuka koji izaziva bol niži je nego kod zdravog uha. Pod utjecajem buke javlja se sindrom senzoričke zamjedbene nagluhosti pod nazivom recrutement, koji uključuje podignut prag sluha, spušten prag boli i slušnu preosjetljivost. Izloženost buci ne događa se samo na cesti kada prolazimo uz radove gdje se upotrebljavaju kompresori. To se događa na puno radnih mjesta. Prisutno je, naprimjer, u proizvodnim pogonima gdje je buka veća od 80 dB. Usporedbe radi, to je intenzitet buke koja je poput vlaka koji prolazi u našoj blizini. Malo je poznato da su stomatolozi također izloženi buci na radnom mjestu; turbina i elektromotor proizvode buku od oko 100 dB. A njoj je dopuštena izloženost maksimalno 15 minuta da ne bi došlo do trajnog oštećenja sluha. Muzika u slušalicama nije preglasna ako je u granicama 50-70 dB. To je intenzitet ljudskog govora. Sve glasnije od toga je opasno.
Koliko osoba u Hrvatskoj ima oštećen sluh?
- U Hrvatskoj je oko 200.000 osoba oštećenog sluha, bilo da se radi o šumovima u ušima ili o potpunoj gluhoći. Godišnje se rađa 50-60 gluhih i 200-300 nagluhih osoba. Sluh je jedno od naših najvažnijih osjetila. Zajedno s vidom, ravnotežom, opipom i propriocepcijom čini sustav za percepciju prostora. Osjetilo sluha ne čini samo uho već i slušni put i kora mozga. Svako oštećenje u tom osjetilu uzrokuje šum, nagluhost ili gluhoću. A najveći od svih problema sluha je zamjedbeno oštećenje sluha, koje nastaje starenjem, ozljedama, uz neke bolesti, uz neku terapiju lijekovima, kao i zbog buke. Danas u svijetu živi 430,000.000 ljudi s ozbiljno oštećenim sluhom i to je velik javnozdravstveni problem na koji ukazuju i Svjetska zdravstvena organizacija i međunarodna stručna društva.
Osim buke, što još oštećuje sluh?
- Utjecaj buke na ljudski organizam vrlo je ozbiljan. Buka je drugi najveći faktor rizika za srčane bolesti. Osim što izaziva suženje krvnih žila, oscilaciju srčane frekvencije i porast krvnog tlaka, a time i mogući srčani udar, buka djeluje i na promjene hormona, slabljenje imunosnog sustava, grčenje mišića, želučane tegobe i pad mentalnih sposobnosti, koncentracije i pamćenja. Uzroci oštećenja sluha mogu biti različiti: lijekovi (antibiotici, diuretici), infekcije (zaušnjaci, herpes zoster), ozljede (krvarenje, frakture) i poremećaji metabolizma (povišeni šećer, bolesti jetre, štitnjače, bubrega, ateroskleroza). Ne treba zaboraviti i da s godinama prirodno slabi slušno osjetilo pa se takvo stanje zove staračka nagluhost ili prezbiakuzija.
Može li neliječeni krvni tlak dovesti do gluhoće? Ima li jednak učinak i dijabetes?
- Neliječeni krvni tlak može oštetiti osjetljive krvne žile koje vode u pužnicu i opskrbljuju krvlju osjetne stanice uha. Time djeluje na razvoj nagluhosti, a neliječenjem tog poremećaja i gluhoće. Bolesnici koji boluju od bubrežnih bolesti mogu imati oštećen sluh, kao i oni na hemodijalizi. Povišen šećer u krvi ili povišene vrijednosti masnoća oštećuju osjetljive strukture unutarnjeg uha i tako oslabljuju sluh. Ne treba zaboraviti ni negativno djelovanje alkohola, nikotina i crne kave na slabljenje sluha. Osim spomenutih lijekova, antibiotika i diuretika, i salicilati u većim koncentracijama oštećuju sluh.
Je li istina ili mit da ćemo u starosti svi biti gluhi? Postoje li neki faktori zbog kojih su neki skloniji nagluhosti u starosti?
- To je mit. U svojoj svakodnevnoj praksi susrećem starije osobe koje imaju potpuno uredan sluh. Nagluhost ili gluhoća ovise o genetici i okružju. To znači ako je nekome genetika takva da mu je rođenjem genetski zapisano oštećenje sluha s godinama, on će to i dobiti. Obiteljski, i ne dominantno nego recesivno, čime je vjerojatnost toga manja nego kod nekog drugog u obitelji. Okružje znači prostor u kojem osoba odrasta, radi i u kojem je izložena faktorima koji oštećuju sluh. Neki se u mladosti nisu štitili od buke, radili su u bučnom pogonu, pa u zrelijim godinama osjećaju posljedice. Primjer su radnici u nekadašnjoj štampariji novina. Buka je bila toliko jaka da su tek odlaskom u mirovinu osjetili njezino negativno djelovanje u obliku značajnog pada praga sluha. Nagluhost ili gluhoća u starosti je individualna. Sluh, nažalost, nije osjetilo koje se samostalno regenerira (kao kod pernatih životinja), ali se prevencijom može itekako spriječiti trajno oštećenje.
Što će pomoći da se u starosti očuva sluh?
- Za očuvanje sluha u godinama koje su pred nama, a time i podizanje kvalitete života, potrebno je izbjegavati buku i jake zvukove. To znači da kad slušamo glazbu, ona ne treba prelaziti intenzitet od 70 dB. Ako boravimo u buci tijekom osam sati, ona maksimalno mora biti do 80 dB. Samo pet decibela više može trajno oštetiti sluh. Zato u bučnim prostorima preporučujem nošenje slušnih čepića ili zaštitnih slušalica. Oni će sniziti razinu buke u uhu od 5 do 25 decibela. Pravilo je da ako boravimo pet minuta u jakoj buci, oporavak uha mora biti deset minuta u tihom prostoru. Dakle dvostruko više vremena potrebno je za oporavak. Protiv buke pomažu i antioksidansi; vitamin C u dozi od 300 mg, jedna tableta dnevno.
Svima ponekad zvoni u ušima, najčešće ne reagiramo na to. Koji su simptomi znak da bismo ipak trebali potražiti pomoć liječnika? Koje će pretrage potom liječnik napraviti?
- Zvonjava u ušima ili tinitus je šum u uhu, odnosno to je svaki neželjeni zvuk u uhu. Može biti povremeni ili stalni, objektivni ili subjektivni te nemehanički i mehanički. Objektivni šumovi nastaju zbog objektivnih smetnji: poremećaja cirkulacije u uhu, bolesti unutarnjeg uha i propadanja osjetnih stanica unutarnjeg uha. Subjektivni šum u uhu pacijenti opisuju kao "fućkanje", "kipljenje vode" ili pak "zvuk televizora bez programa". Zovemo ga i fantomskim šumom u uhu jer se ne može objektivizirati. Često je posljedica nečeg drugog - umora, iscrpljenosti, psihičkih smetnji, a manifestira se u uhu iako ne potječe iz njega. Ako se šum ne liječi, može dovesti do psihofizičkih poremećaja u cijelom organizmu. Treba potražiti stručnu pomoć ako šum ne jenjava. Otorinolaringolog-audiolog uzet će anamnezu kako bi se došlo do podataka o čemu se točno radi te će obaviti pretrage koje obuhvaćaju ispitivanje sluha u tihoj kabini tonskom audiometrijom, a zatim i dodatne audiološke pretrage poput govorne audiometrije, timpanometrije, stapesnog refleksa, otoakustičke emisije, audiometrije evociranih potencijala i slušnih potencijala ravnotežnog stanja. Tim pretragama moguće je utvrditi frekvenciju i intenzitet na kojima se javlja šum. Ako je potrebno, otorinolaringolog-audiolog indicirat će i ostale pretrage poput ispitivanja centra za ravnotežu u unutarnjem uhu videonistagmografijom ili MSCT-om i MR-om mozga te po potrebi konzultirati i ostale specijaliste poput neurologa, internista ili fizijatra.
Je li svako oštećenje sluha kronično stanje? Može li se izgubljeni sluh vratiti lijekovima?
- Nije svako oštećenje sluha kronično stanje. Postoji akutno i kronično oštećenje bukom. Akutno oštećenje oporavlja se 24-48 sati nakon izlaganja buci, ali u 30 posto slučajeva može prerasti u trajno oštećenje. Kronično oštećenje bukom nastaje kao posljedica dugotrajnog izlaganja buci intenziteta većeg od 80 dB. Pri tom oštećenju trajno je prisutan šum, koji odgovara visini najjačeg gubitka sluha, a osoba s oštećenim sluhom ima osjećaj punoće i zaglušenosti. Uz to, buka djeluje i na glas i govor, zbog poremećaja refleksnih lukova i korelacije između sluha i govora, te na organ vida, u smislu slabijeg raspoznavanja boja i sporije adaptacije na promjene intenziteta. Izgubljeni sluh može se vratiti lijekovima. Tu su prvenstveno kortikosteroidi, koji se apliciraju sistemski ili lokalno u srednje uho intratimpaničkom primjenom. Prema preporuci Hrvatskog društva za audiologiju i fonijatriju i Hrvatskog društva za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata Hrvatskog liječničkog zbora osnovno liječenje iznenadne nagluhosti su kortikosteroidi, osim u slučaju kontraindikacija. (Ako nakon terapije ne dođe do oporavka sluha, potrebno je učiniti radiološku obradu MSCT-om ili MR-om). Primjeni sistemskih kortikosteroida mora se pristupiti s velikim oprezom u bolesnika s peptičkim ulkusom, šećernom bolešću, glaukomom, kataraktom, nekontroliranom hipertenzijom, osteoporozom, srčanim bolestima, zatajenjem bubrega, epilepsijom, psihozom, infekcijama poput varičele i tuberkuloze, herpes simplex virusom te kod trudnica. Primjena kortikosteroidnih lijekova kod tih bolesnika opravdana je samo ako očekivana korist nadmašuje potencijalne rizike. Kako bi se izbjegle rane i kasne komplikacije sistemske primjene kortikosteroida, kao i kod bolesnika s kontraindikacijama za njihovu sistemsku primjenu, neki specijalisti otorinolaringolozi-audiolozi predlažu lokalnu, intratimpaničnu primjenu kortikosteroida. Intratimpanična primjena kortikosteroida može se provesti kao prva terapijska opcija, kao dodatak sistemskoj terapiji kortikosteroidima ili kao konverzija nakon neuspjelog liječenja sistemskom terapijom. Tu je i liječenje kisikom pod povišenim tlakom - hiperbarična oksigenoterapija, što je minimalno invazivna metoda, a definira se kao udisanje na mahove stopostotnog kisika pod tlakom višim od 1 bara (100 kPa). Iznenadna gluhoća spada u indikacije 1. razreda za liječenje hiperbaričnom oksigenacijom na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO). HZZO propisuje i maksimalni broj tretmana u seriji za ovu indikaciju na 40. Hiperbarična oksigenoterapija uglavnom se koristi nakon lošeg odgovora na sistemske kortikosteroide. Hiperbarična terapija kisikom izlaže pacijenta stopostotnom kisiku na tlaku višem od 1 apsolutne atmosfere u posebno dizajniranoj zatvorenoj komori. To omogućava isporuku znatno većeg parcijalnog tlaka kisika u tkivo - u ovom slučaju pužnicu, koja je vrlo osjetljiva na ishemiju. Nadalje, smatra se kako hiperbarična oksigenoterapija ima kompleksne učinke na imunitet, transport kisika i hemodinamiku, smanjujući hipoksiju i edem te pojačavajući normalne reakcije domaćina na infekciju i ishemiju. I, zadnje, tu su još i antivirusni i vazoaktivni lijekovi. Vazoaktivna sredstva koriste se za poboljšanje krvotoka pužnice.