Slabljenje vida u starijoj životnoj dobi najčešće uzrokuju dvije bolesti - siva mrena i senilna makularna degeneracija. Dok mrena pogađa očnu leću, dakle prednji dio oka, makularna degeneracija oštećuje žutu pjegu na očnoj pozadini, središnje mjesto vida.
Siva mrena ili katarakta definira se kao svako zamućenje očne leće ili kao svako zamućenje očne leće koje utječe na vid, jer neki ljudi mogu imati diskretna zamućenja koja im ne ometaju vid. Kako god je definirali, ona je apsolutno najčešći uzrok težeg slabljenja vida u starijoj dobi, a njezino operativno uklanjanje apsolutno najčešća oftalmološka operacija u svijetu (procjenjuje se da se godišnje izvede tridesetak milijuna operacija). Najviša incidencija sive mrene je u sedamdesetim godinama života; smatra se da je ima 50 posto osoba u dobi od 65 do 74 godine te 70 posto starijih od 75 godina. Unatoč takvoj učestalosti, ne zna se točno zašto nastaje.
- Možemo reći da dolazi sa starenjem, jer je metabolizam leće takav da se ona pomalo zamućuje. Kao što se kod prezbiopije stvrdne, tako se kod mrene zamuti. Nema tu prevencije, niti mogu pomoći bilo kakve kapi ili vitamini. Jedino liječenje je operacija - kaže prof. prim. dr. sc. Igor Petriček, spec. oftalmolog, i nastavlja: - Brzina razvoja mrene je vrlo individualna. Kod nekoga može godinama polako rasti ili čak biti jednaka, dok kod drugoga može, kako kažemo, "dozreti" u roku od nekoliko mjeseci, no sigurno se neće pojaviti preko noći.
Zamjena očne leće
Operacija sive mrene, tj. zamjene očne leće, danas je rutinska, traje desetak minuta i radi se ambulantno, u lokalnoj anesteziji, najčešće kapljičnoj. Minimalno je invazivna: u oko se ulazi kroz rez veličine milimetra, očna leća se razbija i vadi te se kroz isti rez uvodi plastična leća koja se na pravom položaju raširi i zamjenjuje izvađenu prirodnu leću.
- Rezultati takvih operacija danas su izuzetno dobri, ponekad i spektakularni, jer ima ljudi koji prije operacije ne vide ništa, a nakon nje vide kao i prije razvoja mrene, čak i bolje, jer im se u operaciji može korigirati i dioptrija, pa nova leća ne samo što nadoknađuje izvađenu zamućenu leću nego i korigira prijašnju dioptriju. U načelu kontraindikacija za operaciju sive mrene nema, to je minimalna kirurgija, danas se praktički i ne traže nalazi prije operacije, poput krvne slike, jer se nema što dogoditi. Štoviše, ako osoba ima povišen očni tlak, glaukom, operacijom mrene taj se tlak može značajno stabilizirati, jer se promijeni odnos elemenata unutar oka, pa je automatski bolje i istjecanje očne vodice. Dakle, ponekad to imamo kao bonus kod operacije mrene - navodi oftalmolog.
Problem s prihvaćanjem umjetne leće ne postoji. Naš sugovornik kaže kako nikad nije čuo za pojavu bilo kakve reakcije, alergije, odbacivanja. Današnje umjetne leće izrađuju se od silikona i potpuno su inertne.
Operira se uvijek jedno po jedno oko, nikada oba odjednom, jer kod svake operacije, pa tako i kod ove, postoje mogući rizici. Vrlo rijetko može nastati infekcija, ponekad može doći do problema s očnom pozadinom, tj. do makulopatije, cistoidnog makularnog edema koji nastaje kao posljedica operacije oka, ali i mrene. Ono što se vidi često, ali je, srećom, benigno i bezazleno je sekundarna katarakta.
- Pri operaciji se uklanja očna leća, no ostavlja se stražnja kapsula, opna smještena iza očne leće, na koju zapravo naliježe plastična leća koja se stavlja u oko kao nadoknada. Ponekad se upravo ta opna zamuti, a ljudi se zbog toga tipično javljaju od trećeg do osmog mjeseca nakon operacije mrene, vrlo rijetko kasnije. Ako se dvije-tri godine ništa u tom smislu ne dogodi, onda najvjerojatnije i neće. To je zamućenje vrlo lako dijagnosticirati, vidi se odmah na aparatu da je kapsula zamućena, a terapija je još lakša - ambulantno se provede postupak laserom koji razbije tu zamućenu kapsulu, doslovce napravi rupicu u njoj i čovjek u pet minuta opet vidi kao što je vidio prije - opisuje prof. Petriček.
Tri podvrste sive mrene
Postoje tri podvrste sive mrene koje se razlikuju po mjestu nastanka, tijeku i po nekim simptomima, to su nuklearna, kortikalna i stražnja subkapsularna mrena. Najčešća je nuklearna, kod koje se zamućuje nukleus, tj. jezgra leće. Osim difuznog zamućenja, njen simptom može biti i promjena dioptrije, pa oko ode u minus.
- To zovemo miopizacija. Može se dogoditi da osoba kojoj su do tada trebale naočale za čitanje, sada može osjetiti da joj više ne trebaju: recimo, ako ima dioptriju +2,5 za čitanje, a zbog mrene ode 2,5 u minus, najednom će za blizinu biti na nuli. To bi značilo da je sada kratkovidna, jer ne vidi na daljinu. Velik dio tih ljudi zadovoljan je što više ne trebaju naočale za čitanje, no na kraju ispadne da je to zbog mrene. Međutim, to pokazuje i koliko se stariji ljudi manje služe vidom na daljinu, njima je važniji vid na blizinu, jer više vremena provode kod kuće, nešto rade, čitaju, gledaju televiziju..., njima je blizina glavna - govori prof. Petriček.
- Kod kortikalne mrene počnu se mutiti periferni dijelovi kore leće, i to u obliku žbica na kotaču. Simptomatologija joj je zanimljiva, jer ova mrena raste prema centru, no dok god je centar bistar, osoba ništa ne primjećuje, iako periferija već može biti jako zamućena. Ponekad ta vrsta mrene može osobi početi naglo smetati, jer ulogu igra i pola milimetra napredovanja zamućenosti prema centru da bi se to počelo jako zamjećivati. Tada ljudi znaju reći da im se vid zamutio u tjedan dana. No, to nije točno, mrena sigurno postoji mjesecima, možda i godinama i taj je njezin mali dodatni pomak dovoljan da osoba više ne vidi. Treća podvrsta, stražnja subkapsularna mrena, zamućenje je stražnje plohe očne leće. Ljudima kod nje smetaju bljeskovi i žale se da više ne mogu voziti po noći, jer im farovi grozno smetaju. To se događa kada svjetlo padne na bjelkastu zamućenost mrene, pa se unutar oka lomi potpuno nepravilno, kao kada bi palo na mrlju na staklu. Zabljeskujući farovi prvi su mi znak da bi se moglo raditi o stražnjoj subkapsularnoj mreni.
Dvoslike i troslike
Zanimljivo je da stražnja subkapsularna mrena može izazivati dvoslike, ali i troslike, upravo zbog potpuno nepravilnog loma svjetla na zamućenoj površini. Kada pacijent kaže da ima dvoslike, liječnici prvo razmišljaju o problemu u suradnji očiju, o oslabljenoj funkciji nekog očnog mišića ili oštećenju očnog živca (što je često kod dijabetesa) zbog čega oči više ne prate istu točku.
- Međutim, ako kaže da ima troslike, to ne može biti razlog, jer nema tri oka. Najčešće je tada razlog nepravilan lom svjetla na zamućenoj stražnjoj plohi leće. Kada pregledavam stražnju plohu leće, u njoj ili u leći zna biti malih nepravilnih zamućenja koja nepravilno lome svjetlo i izazivaju dvoslike ili troslike - kaže prof. Petriček. - Zapravo je lako ustanoviti gdje je problem: čovjek zatvori jedno oko i ako i dalje ima troslike, tada je gotovo sigurno leća u pitanju.
Sva tri opisana oblika nastaju sa starenjem. Iznimka postoji samo kod stražnje subkapsularne mrene - ako je zamućena cijela stražnja kapsula, uzrok su godine, no ako joj je zamućen samo centar (pol), uzrok takve, polarne katarakte mogu biti kortikosteroidi. Svi se oblici rješavaju jednako, operacijom.
Senilna makularna degeneracija
Mjesto nastanka problema kod senilne makularne degeneracije sasvim je drugačije nego kod sive mrene. Na udaru je kod nje očna pozadina, tj. dio oka kojim gledamo, konkretno žuta pjega (makula), dio očne pozadine kojim fiksiramo sliku. Drugim riječima, kad nekoga gledamo, gledamo ga žutom pjegom.
Vrhunac incidencije senilne makularne degeneracije nastupa kasnije nego kod mrene, u osamdesetima. Prema procjenama, u razvijenim zemljama oko deset posto osoba starijih od 65 godina i 25 posto osoba starijih od 75 godina ima senilnu makularnu degeneraciju, a ona je u tim zemljama i najčešći uzrok sljepoće starijih osoba. Postoje razne hipoteze o tome što to oštećuje žutu pjegu s godinama. Govori se o utjecaju neke hrane, toksičnosti nekih tvari ili lijekova, o UV svjetlu, jer je upravo taj dio oka stalno izložen fotostresu, pa i o mikroplastici koja bi mogla začepljivati krvne žilice na očnoj pozadini.
Suha i vlažna forma
Postoje dvije vrste makularne degeneracije - suha i vlažna. Suha je daleko češća, ima je oko 80 posto oboljelih. Karakteriziraju je duboki ispadi vidne funkcije, no ne napreduje tako brzo kao vlažna forma, kod koje se žuta pjega oštećuje zbog curenja ili krvarenja iz krvnih žilica na očnoj pozadini i centralni vid može biti jače oštećen.
- Za suhu formu koja može polako napredovati godinama, nažalost, nema lijeka i na nju ne možemo utjecati. Vlažna forma, ako se prepozna na vrijeme, može se liječiti određenim lijekovima koji se injektiraju u oko i čiji je cilj pokušati smanjiti te žilice, kako ne bi dolazilo do curenja ili krvarenja iz njih. Izgubljeni vid ne možemo vratiti, ali barem možemo zaustaviti napredovanje, pa vlažna forma postaje poput suhe. Za detekciju je važno prepoznati simptome, u načelu s pravim pitanjima već i prije pregleda pacijenta možemo znati gdje je problem. Kad je oštećena žuta pjega, simptomatologija je vrlo tipična i pacijenti se žale da više ne prepoznaju ljude na cesti i da više ne mogu čitati. To se kod mrene ne događa. Neprepoznavanje lica tipično je za senilnu makularnu degeneraciju: pacijent gleda osobu, ali je ne prepoznaje zato što se oštećenje žute pjege manifestira doslovce kao rupa u filmu, u centru filma. Kada pogleda nekoga, gleda ga tom rupom i naravno da mu ne vidi lice. Vidi tijelo, vidi ono što je okolo, ali baš ono što gleda ne vidi. Drugo, pacijenti ne mogu čitati zato što im se počinje gubiti red, a slova i brojke počinju im se miješati - objašnjava prof. Petriček.
- Kod sive mrene, ako su slova dovoljno velika i uz odgovarajuće svjetlo, ljudi čitaju normalnom brzinom. Kod makularne degeneracije brzina čitanja je dramatično oštećena. Ljudi kažu da vide slova i brojke, čak i male, ali kada pokušaju čitati, sve im se zamuti i pobrka i izgube red. Kažu da su zaboravili čitati. Pokušavaju si pomoći tako što nastoje "pomaknuti" tu rupu u filmu negdje sa strane, najčešće tako što je maknu na tekst koji slijedi, koji tek trebaju vidjeti. Tada vide ono što su pročitali, a kada žele čitati dalje, nalijeću na zid i zato im se pobrkaju slova i redovi.
Oštećen centar vida
Osoba koja ima uznapredovalu formu makularne degeneracije pokušava vidjeti lice osobe s kojom razgovara gledajući sa strane. Takvim ekscentričnim gledanjem nastoji uhvatiti sliku pored centra vida koji je oštećen.
- Ti pacijenti gledaju sa strane dijelom očne pozadine koja još funkcionira. Međutim, problem je u tome što mogućnost vida eksponencijalno pada kako se udaljava od središta - ako u centru imate sto posto vida, već samo tri do četiri stupnja od centra, na očnoj pozadini to su možda dva milimetra, mogućnost vida je samo deset posto mogućnosti vida u centru. To je normalno, jer oko ekonomizira, jednostavno ne može sve vidjeti oštro, vidno polje važno je za kretanje i za to da vidimo događa li se nešto sa strane, ali za centralni vid ključna je žuta pjega - tumači naš sugovornik.
Dobro je, nastavlja, za ljude s makularnom degeneracijom to što će se moći , s obzirom na to da im vidno polje nije oštećeno. Iako neće vidjeti ono u što usmjere pogled, vidjet će prostor. Loše je to što im nikakve standardne naočale ne pomažu i što nikakva standardna dioptrija ne može riješiti problem.
- Nerijetko se pacijenti teško mire s novonastalim stanjem, a nekad ga i ne razumiju. Znaju mi tako reći da vide sve, a zapravo vide deset ili možda samo pet posto. Pitam tada osobu može li vidjeti sat na crkvi, a odgovor glasi da sve drugo vidi, ali baš sat ne vidi. To se događa zato što fiksira sat oštećenim centrom vida. Puno ljudi zna reći i da im trebaju jače naočale, no kad provjerim dioptriju, vidim da se njenom promjenom ne dobiva ništa. A osoba misli da joj još malo treba pa da vidi sve. To misli zbog toga što kada usmjerava pogled na predmet koji želi vidjeti, isprva vidi taj predmet, međutim, kada predmet dođe do one rupe u filmu, onda ga više uopće ne vidi - navodi primjere prof. Petriček.
Provjera kod kuće
Osobe sa senilnom makularnom degeneracijom nerijetko vide manje od pet posto, što znači da su legalno gledano slijepe osobe. Oštećenja žute pjege ne mogu se nadoknaditi, no nakon što makularna degeneracija uznapreduje do faze ožiljka, vid više ne pada i iz toga ne nastaju neka druga oštećenja.
- Iako se najviše javlja u osamdesetima, senilna makularna degeneracija može početi i ranije. S obzirom na to da stanovništvo stari, slučajeva ima dosta i važno ih je što prije prepoznati. Ako se osoba žali svom liječniku da ne prepoznaje lica i da ne može čitati jer joj se sve miče, to snažno upućuje na makularnu degeneraciju i takav bi pacijent trebao što prije doći k nama - ističe prof. Petriček.
Senilna makularna degeneracija najčešće se javlja na jednom oku, no to je znak da je drugo oko u daleko većem riziku. Svatko jednostavno kod kuće može provjeriti ima li problem s makulom pomoću tzv. Amslerovog testa. Osoba treba gledati uzorak mrežice na papiru, može to biti i matematička bilježnica. Gledati treba prvo jednim pa drugim okom, i bez naočala i s naočalama za blizinu, odnosno za čitanje. Ako su sve crte ravne, znak je da je s makulom sve u redu. No, ako osoba u mrežici vidi rupe, isprekidane dijelove i izobličenja i ako se to javlja uvijek na istom mjestu i nakon što čovjek dva-tri puta trepne, onda je to apsolutno znak za odlazak na pregled, jer ukazuje na početno oštećenje žute pjege.
Neka istraživanja potvrđuju da određena kombinacija vitamina (A, D, E, zeaksantin...) prehranjuje žutu pjegu i usporava napredovanje makularne degeneracije, pa bi ih, prema tome, imalo smisla uzimati ako osoba već ima određenu promjenu. Ljudi često pitaju, kaže prof. Petriček, ima li smisla uzimati ih preventivno, no dokaza za uspješnost takve prevencije nema.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....