Najčešća je kronična neurološka bolest, a o njoj se još uvijek premalo govori

Od epilepsije u Hrvatskoj boluje oko 35 tisuća osoba, no iako se ona danas uspješno liječi, oboljeli se i dalje suočavaju s diskriminacijom i stigmom zbog čega često skrivaju svoju bolest, iako ona kod većine oboljelih ne umanjuje njihove psihofizičke mogućnosti ni intelektualne kapacitete, poručuju udruge pacijenta i stručnjaci u povodu Međunarodnog dana epilepsije koji se obilježava 11. veljače.

Osjećaj odbačenosti

Epilepsija je najčešća kronična neurološka bolest i pogađa oko jedan posto stanovništva, a prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) od epilepsije u svijetu boluje oko 50 milijuna ljudi.

Bolest predstavlja ogroman socioekonomski teret oboljelima, njihovim obiteljima i društvu u cjelini, a zbog stigme koja je stoljećima prati bolesnici ne žele da se zna za njihovu bolest, bojeći se otkaza na radnom mjestu, nemogućnosti zapošljavanja, daljnjeg školovanja, ravnopravnog sudjelovanja u društvenim aktivnostima, sklapanja poznanstava, prijateljstva i braka, odnosno nepravedne društvene osude i svih njezinih posljedica.

Borba protiv diskriminacije

- Upravo stoga potrebno je boriti se protiv diskriminacije i stigme prema oboljelima od epilepsije, budući da ova bolest u većine oboljelih ne umanjuje njihove psihofizičke mogućnosti niti intelektualne kapacitete, te ih van napada po ničim ne razlikuje od bilo kojeg drugog zdravog pojedinca. Također je malo poznato da se epilepsija manifestira nizom simptoma koji se nerijetko ne prepoznaju, odnosno krivo dijagnosticiraju i stoga neuspješno liječe - ističe predsjednik Hrvatske lige protiv epilepsije Silvio Bašić.

U više od polovice epileptičkih napada bolesnik nema gubitak svijesti, a simptomi su razni kratkotrajni poremećaji motoričkih, osjetnih, vidnih, slušnih, njušnih, okusnih ili funkcija unutarnjih organa (srca, pluća, crijeva), uz zanesenu ili potpuno očuvanu svijest. Stoga je potrebno unaprjeđenje znanja o epilepsiji, pravodobno prepoznavanje i adekvatno liječenje, za dobrobit naših bolesnika, njihovih obitelji i društva u cjelini.

Iz Lige podsjećaju i da je od epilepsije bolovalo niz povijesnih velikana vremenima i to u vremenima kada liječenje epilepsije nije bilo ni približno uspješno kao danas, ali su unatoč tome postigli zapanjujuće rezultate tijekom svojih života.

Simptomi epilepsije mogu biti:

• vrtoglavica
• slušne, njušne ili okusne halucinacije i iluzije
• poremećaj rada srca, crijeva
• razni psihički simptomi

Kad se nađemo u blizini pacijenta s epileptičkim napadajem, trebamo svakako pomoći i pozvati hitnu službu. Potpuno je krivo osobu koja ima napadaj staviti na bok ili joj gurati nešto u usta da ne bi pregrizla jezik, što se nerijetko čini.

Kako se postavlja dijagnoza?

Dijagnoza se postavlja na temelju simptoma napadaja i nalaza elektroencefalografije (EEG). Liječnik najčešće nije u prilici osobno vidjeti napadaj, pa mu je potreban podroban i pouzdan opis napadaja i okolnosti u kojima se pojavljuju. Vrlo je važan i iskaz očevidaca jer osoba koja je imala napadaj često zbog poremećaja svijesti nije u stanju točno opisati što se dogodilo.

Koji su uzroci?

Gotovo svaka bolest ili ozljeda mozga može uzrokovati epilepsiju, osobito ako dovodi do oštećenja kore velikog mozga. Česti su i slučajevi kad se ni najsuvremenijim metodama pretraga u tkivu mozga ne nalazi nikakvi znaci bolesti. Smatra se da je u takvoj situaciji najvažnija genetska osjetljivost, pa se tada epilepsija može javiti ne samo kod jednog člana obitelji. Premda se ponekad susreće, ta pojava ipak je razmjerno rijetka.

Liječenje

Epilepsija je poremećaj koji prati vrlo različite bolesti i stanja. Stoga su i izgledi liječenja vrlo različiti i ovise o konkretnim okolnostima koje su dovele do epilepsije.

Izvori:

• https://www.epilepsija.hr
• HINA