Kraj starenja kakvog poznajemo? Prvi čovjek primio terapiju koja pokušava vratiti mladost ostarjelim stanicama

Potraga za eliksirom mladosti stara je koliko i čovjek. Do danas postoji širok spektar estetske medicine i kirurških intervencija za ublažavanje učinaka protoka vremena. No, stanično pomlađivanje, odnosno vraćanje mladosti ostarjelim stanicama, ipak zvuči kao znanstvena fantastika. Ali nije, jer je u SAD-u prvi put rezultat dobiven u laboratoriju primijenjen na pacijenta. Volonter je primio eksperimentalnu terapiju „reprogramiranja stanica”, čime je započelo prvo kliničko ispitivanje na svijetu koje pokušava izravno preokrenuti neke znakove starenja u ljudskim stanicama.

Stanično reprogramiranje

Terapiju, nazvanu ER-100, razvila je tvrtka Life Biosciences sa sjedištem u Bostonu, a nastala je iz istraživanja genetičara s Harvarda, Davida Sinclaira, istaknute osobe u području dugovječnosti. Neposredni cilj terapije ograničen je na liječenje dviju ozbiljnih očnih bolesti, glaukoma i nearterijske ishemijske optičke neuropatije, obje povezane sa starenjem i sposobne nepovratno uništiti vid. Na samom početku tretmana nalazi se otkriće japanskog biologa Shinye Yamanake, za što je 2006. dobio Nobelovu nagradu. Znanstvenik je pokazao da četiri posebna gena mogu vratiti odrasle stanice u stanje slično onome u embrionalnih matičnih stanica, a to je otkriće revolucionariziralo regenerativnu medicinu. Međutim, njihova puna upotreba predstavlja veliki problem jer se potpunim brisanjem staničnog identiteta može potaknuti nastanak tumora. Kako bi izbjegli taj rizik, istraživači su razvili takozvano „djelomično reprogramiranje”, što znači da umjesto resetiranja memorije stanice vraćaju „traku” iz prošlosti samo nekoliko koraka unatrag. Stanica tako zadržava svoj funkcionalni identitet. Stoga se stanice optičkog živca ne transformiraju u nediferencirane matične stanice, ali se neke funkcije izgubljene tijekom vremena ipak vraćaju.

Perspektive dugovječnosti

Studija Davida Sinclaira iz 2020., provedena na miševima i majmunima, pokazala je da je djelomično reprogramiranje poboljšalo regeneraciju tkiva, smanjilo ožiljkavanje i vratilo funkciju oštećenih živčanih stanica. Ispitivanje na ljudima upravo je započelo i uključivat će mali broj pacijenata, i to samo za dvije bolesti povezane sa starenjem koje mogu ugroziti vid. Prvi korak bit će provjera sigurnosti i podnošljivosti tretmana. Zatim je potrebno razumjeti postoji li doista klinička korist za funkciju vida i može li se ova terapija primijeniti na druge organe ili tkiva pogođena starenjem. Dakle, još se ne može reći da je pronađen eliksir dugog života i način da se biološki sat vrati unatrag. Međutim, to je važan pomak paradigme, budući da su istraživanja prešla u kliničku fazu.

- Reprogramiranje ima veliki potencijal ako se može sigurno koristiti kod ljudi, ali tehnologija je još uvijek u začecima i rizik od katastrofalnih nuspojava je velik.