Gadljivi ste? Odlično! Imate važnu prednost pred onima kojima se ne diže želudac na gnjusne prizore

Uobičajeno se smatra da su žene gadljivije od muškaraca, no ovdje se nećemo baviti stereotipom iz viceva i filmova, nego znanstvenim potvrdama prema kojima su žene osjetljivije na gnusobu. Slična je osjetljivost primijećena i kod nekih drugih vrsta primata, primjerice, ženke sivih mišjih lemura i japanskih makakija frknut će nosom na kontaminiranu hranu, dok mužjaci baš i neće, a ženke zapadnih nizinskih gorila obično izbjegavaju druge životinje s kožnim infekcijama. Takva „izbirljivost” može im pomoći da izbjegnu razne bolesti, od parazitskih infekcija do spolno prenosivih bolesti, a time vjerojatno i da dulje sačuvaju živu glavu.

Čišćenje hrane

- Kumulativni učinak gadljivosti, u koji su uključeni pomnije biranje hrane i smanjivanje izlaganja infekciji, mogao bi biti jedan od razloga zbog kojih pripadnice ovih vrsta žive dulje od pripadnika – misli Cécile Sarabian, kognitivna ekologinja na Institutu za napredne studije u Toulouseu.

Još kao studentica na Sveučilištu Kyoto 2010-ih, Sarabian je promatrala japanske makakije dok su u prirodi tražili hranu. Brzo je uočila da mužjaci i ženke drugačije pripremaju obrok: ženke su, primjerice, gotovo uvijek obrisale žireve prikupljene s tla prije nego što su ih stavile u usta. S druge strane, mužjaci su gutali hranu jedva je i pogledali. Pokazalo se da su ženke imale manju vjerojatnost nego mužjaci za zarazu geohelmintom, crijevnim parazitom koji se prenosi izmetom. Ne zna se puno o tome kako takva infekcija utječe na zdravlje makakija, no ima dokaza da su ženke koje su bile od nje liječene imale veću tjelesnu težinu i bolji reproduktivni uspjeh, kaže Sarabian.

Granice postoje

Ima još primjera u svijetu primata po kojima se vidi da gađenje može dovesti do određenog oblika higijene. Primjerice, ženke maslinastih babuna odbijaju se pariti s mužjacima zaraženima bakterijom treponemom (kod ljudi uzrokuje sifilis) zbog koje imaju odbojne lezije na stražnjici. Ženke zapadnih nizinskih gorila idu još dalje – ako mužjak razvije blijede mrlje na licu, još jedan znak infekcije treponemom, neke od njih napuštaju čopor u potrazi za zdravijom populacijom.

Osim promatranja ponašanja u divljini, istraživači provode i eksperimente koristeći „univerzalni izazivač gađenja”, obično je to izmet, kako bi vidjeli gdje su granice gadljivosti. Izbjegavanje rizika od infekcije ima, naime, svoju cijenu – ako ste suviše izbirljivi, mogli biste propustiti obrok. U jednom je pokusu Sarabian makakijima ponudila različitu hranu postavljenu na hrpe izmeta. Zrno pšenice s takve hrpe činilo se primamljivim otprilike trećini majmuna, a za polovicom kikirikija – koja ima 16 puta više kalorija – posegnuli su baš svi, bez obzira na spol.

- To je previsoka prehrambena vrijednost i nitko je nije htio propustiti - kaže Sarabian.

Kako je kod ljudi

Kod ljudi se gađenje proučava na suptilnije načine. Istraživači pokazuju volonterima slike potencijalno odvratnih scena ili traže od njih da zamisle kako jedu sirovu piletinu, staju u izmet bosom nogom, pronalaze crva u hrani, štakora u kuhinji i slično te da ocijene razinu gađenja na numeričkoj ljestvici. U zapadnim društvima žene na takvim mjerenjima postižu više rezultate od muškaraca, kaže Tara Cepon Robins, biološka antropologinja sa Sveučilišta Colorado. No, može li gađenje biti zaštitno i za ljudsko zdravlje?

U istraživanju koje su Robins i njezin tim proveli među Shuarima, autohtonom etničkom skupinom u Ekvadoru, pokazalo se da su oni koji su opise scena ocijenili manje odvratnima bili skloniji zarazi bakterijama i virusima. Razlika među spolovima nije bilo, ali oni koji su usvojili „moderniji” način života te su poboljšali sanitarne uvjete, bili su i svjesniji opasnosti od patogena.

- Što više možete kontrolirati svoju okolinu, to ste gadljiviji - kaže Robins. - Po svemu, čini se da reakcija gađenja djeluje kao prethodnica imunološkom sustavu primata: programirani smo da nam se gadi ono što je našoj vrsti u prošlosti naštetilo.

Zaštita potomstva

Kako kaže Sarabian, ženski oprez oko potencijalnih izvora zaraze imao bi smisla iz evolucijske perspektive. Ne samo što porođaj i podizanje djece povećavaju vjerojatnost zaraze kod majki, već su i ulozi veći, jer mogu prenijeti bolesti na djecu.

- Neki istraživači teoretiziraju da se gađenje dodatno pojačava kada su žene najosjetljivije na infekcije, recimo, u ranoj trudnoći kada je imunološki sustav majke potisnut kako bi se izbjegla „prijateljska vatra” na embrij – kaže kognitivna ekologinja.

Tome u prilog govori studija koja je ispitivala gadljivost tijekom prvog tromjesečja trudnoće. Što su buduće majke bile zgađenije prizorima poput pokvarenog mlijeka ili žohara, to su istraživači pronašli manje dokaza o imunološkom odgovoru koji cirkulira u njihovoj krvi.