Može li hormon koji uzrokuje jutarnje mučnine u trudnoći pomoći u borbi protiv ovisnosti o alkoholu

Hormon koji se proizvodi u ogromnim količinama tijekom trudnoće, a koji se možda razvio kako bi spriječio trudnice da konzumiraju potencijalno štetne tvari, čini se da smanjuje potrebu za konzumiranjem alkohola nakon više dana prekomjernog pijenja. Znanstvenici se nadaju da bi se taj hormon, nazvan GDF15, u budućnosti mogao farmakološki koristiti za borbu protiv ovisnosti o alkoholu. Preliminarni rezultati tog istraživanja, koje tek treba validirati na reprezentativnijim uzorcima, objavljeni su u znanstvenom časopisu bioRxiv.

Hormon u fokusu istraživanja

Hormon GDF15 već je poznat znanosti jer se smatra da je njegov porast u prvim tjednima trudnoće povezan s tipičnom jutarnjom mučninom prvog tromjesečja. Ideja je da tijelo proizvodi višak te tvari kako bi spriječilo konzumaciju neobične i potencijalno opasne hrane za majku i fetus. U prošlosti se smatralo da se hormon, koji bi mogao imati učinak suzbijanja apetita, može iskoristiti za borbu protiv pretilosti kod žena koje nisu trudne i za njegovu upotrebu u novim lijekovima za mršavljenje. No, studija objavljena 2021. godine otkrila je povećane razine GDF15 i drugih hormona u krvi mladih ljudi koji su prisustvovali festivalu Roskilde, velikom glazbenom festivalu održanom u Danskoj, i koji su proveli nekoliko dana puno pijući i jedući nezdravu hranu.

Znanost na Oktoberfestu

Stoga je Matthew Gillum, endokrinolog sa Sveučilišta u Kopenhagenu, koji je sudjelovao u prethodnoj studiji, odlučio izmjeriti koncentracije hormona GDF15 kod tri sudionika Oktoberfesta, bavarskog festivala piva, nakon tri dana prekomjernog pijenja, tijekom kojih su volonteri konzumirali litru piva dnevno. Razina GDF15 je porasla, dok se nije povećala kod drugih 12 ispitanika, studenata medicine koji su pristali za potrebe istraživanja konzumirati pet alkoholnih pića u jednom navratu. Činjenica da se koncentracija tog hormona nije povećala kod tih studenata dovela je autore studije do zaključka da se on luči nakon duljeg razdoblja prekomjernog pijenja, a ne nakon jedne sesije pijenja, čak i ako je ona obilna. Daljnja promatranja otkrila su da osobe koje puno piju imaju otprilike pet puta veće koncentracije GDF15 u krvi od prosjeka, te da osobe s genetskom mutacijom koja onemogućuje receptor koji se veže za hormon konzumiraju 2,6 puta više alkoholnih pića tjedno od onih bez te mutacije (jedno alkoholno piće odgovara jednoj čaši vina).

Kemijsko ograničenje konzumacije alkohola

Znanstvenici su tada zaključili da se taj hormon proizvodi kao odgovor na kontinuiranu konzumaciju alkohola i da kod zdravih ljudi služi za sprečavanje daljnje konzumacije, koja je štetna za tijelo. Kod osoba s dugom poviješću konzumacije alkohola, ta odvraćajuća funkcija može biti oslabljena, što bi moglo doprinijeti ovisnosti. Istraživači su zatim pokušali testirati „kočni” učinak GDF15 na miševima. Glodavcima su ubrizgali hormon i mjerili njihov unos hrane i alkohola. Tretirane životinje jele su i pile znatno manje od ostalih, ali konzumacija alkohola smanjila im se znatno više od konzumacije hrane.

Može li to otkriće biti korisno?

Studija na miševima samo je prvi pokušaj uzročno-posljedičnog povezivanja učinka hormona sa žudnjom za alkoholom. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se razjasnio ovaj odnos i kako bi se razumjelo što u tijelu pokreće stvaranje velike količine hormona. Jedna je hipoteza da oštećenje jetre uzrokovano alkoholom dovodi do značajnog oslobađanja GDF15. No, mogu biti uključeni i drugi organi, a izbjegavanje alkohola nije nužno jedini razlog zašto se pokreće taj mehanizam. Prije nego što shvatimo treba li i kako koristiti tu prirodnu kemijsku obranu od alkohola, potrebno je bolje razumjeti njezine učinke. Među zadacima za istraživanje moglo bi biti i proučavanje odbojnosti prema alkoholu (koji je vrlo opasna tvar za fetus) tijekom trudnoće.