Bezopasni testovi iz krvi zamjenjuju amniocentezu

Kada sam prije nekoliko mjeseci drugi put zatrudnjela u 40. godini, najveći me strah ulovio od amniocenteze. Tog neugodnog iskustva sjećala sam vrlo dobro iako je od prethodne trudnoće prošlo 14 godina. Bacila sam se na internet da obnovim znanje i doznala da postoji krvni test, bezopasan, 99 posto točan, koji će mi već u ranoj trudnoći za desetak dana pokazati je li moja trudnoća uredna, rekla nam je Zagrepčanka Ana, jedna od 1500 trudnica u Hrvatskoj za koje se vjeruje da su u protekle tri godine napravile jedan od tri neinvazivna krvna DNK testa za otkrivanje sindroma Down i ostalih kromosomskih bolesti.

Trudnice ih same plaćaju

Riječ je o testovima koje je u Hrvatskoj početkom 2013. godine prva uvela Poliklinika Podobnik sa zagrebačkog Svetog Duha, a danas se mogu obaviti u nekoliko privatnih laboratorija. Njihova je cijena oko 5000 kuna, a ne pokriva ih zdravstveno osiguranje, nego ih trudnice moraju platiti iz vlastitog džepa, bez obzira na to jesu li u rizičnoj skupini.
Za razliku od amniocenteze, krvni DNK test nema nikakav rizik za trudnicu ili dijete. Pretraga se smatra pouzdanom jer krv sadrži i do pet posto materijala iz stanica posteljice, a tkivo posteljice identično je tkivu djeteta.

- U 26. godina ostala sam trudna prvi put iako je trudnoća bila od prvog dana uredna, a i otac djeteta tada je imao 27 godina. Na amniocentezu sam se odlučila zbog sindroma Down u obitelji. Moja teta, mamina sestra, rođena je s Downom (moja baka je rodila u 42. godini). Iako sam odrasla s njom i upoznala svu ljubav koju vam takva osoba donese, nisam bila sklona ideji da se moje dijete nosi s tim cijeli život. Moja je teta doživjela 70 godina i bila je najstarija registrirana osoba s Downom - kaže Ana i dodaje da se te 2001. godine amniocenteza mogla obaviti samo u Zagrebu. Tada je živjela u Dalmaciji pa se zbog punktiranja plodne vode morala uputiti u Zagreb u Petrovu bolnicu.

Neugodno i bolno iskustvo

- U želji da rezultati budu što prije gotovi, punkciju sam napravila u 16. tjednu. Bilo je to neugodno i bolno iskustvo jer plodne vode nije bilo dovoljno, pa je doktorica stiskala moj trbuh dok je igla bila zabodena. Sjećam se da sam izašla uplašena i uplakana zbog straha da se djetetu nešto ne dogodi. Ta tri tjedna, koliko se čekaju rezultati, bila su neopisivo duga i ispunjena strahom. Kad su mi javili da test nije uspio i da ga moram ponoviti, nisam mogla vjerovati, ali sam znala da idem samo da bih bila mirnija ostatak trudnoće. Vratila sam se u Zagreb u 19. tjednu trudnoće i ovaj put ga obavila bez problema iako me je bilo strah. Kad su u 22. tjednu stigli rezultati da nosim zdravu djevojčicu, sreća je bila neopisiva. A pobačaj, bez obzira na sve, više nije dolazio u obzir jer se dijete počelo micati dva tjedna ranije - kaže Ana i ističe da joj je amniocenteza bila jedino ružno iskustvo tijekom trudnoće i porođaja koji je prošao brzo i lako. Dodaje da, osim opasnosti za plod, amniocenteza ni vremenski ne ide na ruku trudnicama. U njezinu slučaju napravljena je dva puta, a rezultati su stigli prekasno.

Uzorak se šalje u Ameriku

- Na testiranje Harmony testom uputila me moja ginekologinja već pri prvom pregledu. Sa zanimanjem sam pročitala sve što sam o tome mogla pronaći i u desetom tjednu već sam išla na vađenje krvi. Prije toga dobila sam detaljan ugovor sa svim objašnjenjima koji sam morala potpisati. Ginekologinja mi je savjetovala da dođem na vađenje krvi na dan kad uzorke šalju u Ameriku. Kad sam nazvala laboratorij, rekli su da dođem i da će ga još isti dan poslati u SAD. Rezultati su stigli deveti dan mailom kada sam bila u 11. tjednu. Doznala sam da nosim zdravog dečkića. Vrijeme čekanja rezultata neusporedivo je kraće nego kad je riječ o amniocentezi, a ja sam se cijelo vrijeme osjećala dobro jer sam znala da će sve biti u redu - kaže Ana i dodaje da je jedina mana testa njegova cijena, no nada se da će se to promijeniti u skorijoj budućnosti.