Liječenje debljine ulaskom moderne farmakoterapije (GLP-1 analoga) u svakodnevnu praksu doživjelo je pravu revoluciju. Ipak, i struka i pacijenti slažu se u jednom: lijek je moćan alat, ali prehrana je temelj uspjeha.
Kako bi olakšale put liječenja debljine pacijentima, liječnicima, nutricionistima i ljekarnicima, prof. dr. sc. Darija Vranešić Bender, dr. sc. Eva Pavić i dr. sc. Irena Martinis iz Hrvatskog društva nutricionista i dijetetičara napisale su "Prvi hrvatski vodič za prehranu uz GLP-1 terapiju". Kome je namijenjen, što sadrži i što bi savjetovale osobama koje uzimaju lijekove za mršavljenje otkrile su u razgovoru.
* Koje su najčešće prehrambene pogreške osoba na GLP-1 terapiji i koji su najveći izazovi?
Darija: Pogreške su raznolike i često su odraz ranije stečenih obrazaca i svijesti pacijenta. Primjerice, ponekad pacijenti potpuno zanemaruju strukturu obroka, jedu zanemarivo malo, nekvalitetno i oskudno. Najčešća pogreška je pretjerano smanjenje kalorijskog unosa - ispod 1200 kcal kod žena i 1600 kcal kod muškaraca - što vodi do gubitka mišićne mase, anemije i nutritivnih deficita. Mnogi pacijenti izostavljaju obroke jer lijek značajno smanjuje apetit, no upravo zbog toga svaki, i najmanji obrok mora biti nutritivno bogat i sadržavati kvalitetne nutrijente. Primjerice, pokazalo se da samo 43 posto korisnika GLP-1 terapije uspijeva unijeti minimalan preporučeni dnevni unos proteina. Dio pacijenata nastavlja s lošim prehrambenim navikama, konzumacijom prerađene hrane i zaslađenih napitaka, vjerujući da lijek sam može riješiti problem. Najveći izazov ostaje upravo ta paradoksalna situacija: smanjeni apetit koji bi trebao biti prednost, lako postaje nutritivni rizik bez adekvatnog stručnog praćenja.
* Kako se prehrambene potrebe uz GLP-1 terapiju razlikuju od klasičnih pristupa mršavljenju?
Darija: Za razliku od klasičnih redukcijskih dijeta, pristup prehrani uz GLP-1 terapiju nije usmjeren primarno na kalorijski deficit, nego na nutritivnu gustoću uz nužno visok unos proteina od 1,2 do 1,5 g po kilogramu prilagođene tjelesne mase. Budući da pacijenti spontano jedu znatno manje - istraživanja pokazuju smanjenje energijskog unosa i do 39 posto - svaki zalogaj bi trebao biti pravilno odabran u smislu hranjive vrijednosti. Posebna je pozornost usmjerena na prevenciju sarkopenijske pretilosti, jer u kliničkim istraživanjima GLP-1 agonista i do 25-60 posto ukupnog gubitka tjelesne mase otpada na nemasnu tjelesnu masu. Mikronutrijenti postaju kritična točka praćenja jer većina korisnika ne dostiže preporučene unose vitamina A, C, D, E, K, B12, folata, kalcija, magnezija i cinka. Konačno, prehrambena intervencija ne završava prestankom uzimanja lijeka, faza nutritivne tranzicije zahtijeva jednako strukturiran pristup kao i sama redukcijska faza.
* Što vas je potaknulo na izradu vodiča i kome je namijenjen?
Darija: Svjedočimo stvarnoj revoluciji u liječenju debljine, a klinička praksa pokazala je da pacijenti na ovim terapijama nemaju jasne, stručno utemeljene smjernice za prehranu prilagođene specifičnostima GLP-1 mehanizma djelovanja. Vodič je nastao kao odgovor na tu prazninu, u skladu s recentnim preporukama stručnih društava. Namijenjen je stručnjacima kao alat za optimizaciju ishoda liječenja kroz sustavnu primjenu nutritivnih strategija, ali i samim pacijentima, kojima pruža jasne i primjenjive smjernice. Obuhvaća procjenu nutritivnog statusa i sastava tijela, preporuke za unos proteina i mikronutrijenata, prikaz nutritivnih principa za suzbijanje gastrointestinalnih nuspojava te strategije nutritivne tranzicije nakon završetka terapije. Cilj nije samo gubitak kilograma, već dugoročno očuvanje mišićne mase, mineralne gustoće kostiju i metaboličkog zdravlja.
* Kako osigurati dovoljan unos bjelančevina i mikronutrijenata kada je ukupni unos hrane smanjen?
Eva: Naglasak stavljamo na nutritivnu gustoću obroka, odnosno na to da i male količine hrane budu bogate bjelančevinama, vitaminima i mineralima. Preporučujemo da svaki obrok, bez obzira na njegovu veličinu, sadrži kvalitetan izvor proteina poput ribe, jaja, mliječnih proizvoda ili mahunarki, jer je adekvatan unos proteina (1,2 do 1,5 g/kg tjelesne mase dnevno) ključan za očuvanje mišićne mase tijekom mršavljenja. Kada pacijent ne može unijeti dovoljne količine hrane u klasičnom obliku, koristimo praktična rješenja poput nutritivno bogatih međuobroka, juha, smoothieja ili proteinskih napitaka.
S obzirom na to da su u ovoj skupini bolesnika česti i manjkovi mikronutrijenata, važno je redovito pratiti laboratorijske nalaze te po potrebi ciljano uvesti dodatke prehrani, osobito vitamina D, B12, željeza i magnezija, kako bi se spriječio razvoj nutritivnih deficita i očuvalo opće zdravlje. Kod GLP-1 terapije nije važno koliko jedemo, nego što jedemo - ne jedemo više, nego pametnije.
* U radu s pacijentima na terapiji lijekovima za smanjenje tjelesne težine, koje su vas promjene najviše iznenadile? Što najčešće viđate u praksi?
Irena: Pacijenti prvo primijete pad brojki na vagi, međutim analizom sastava tijela (metodom bioelektrične impedancije - BIA) mi vidimo i onu drugu stranu, gubitak mišićne mase koji može dosegnuti i do 40 posto ukupnog gubitka tjelesne mase. Razlog tome je smanjenje apetita, zbog kojeg pacijenti unose premalo namirnica bogatih proteinima. Upravo zbog toga prehrana ostaje ključna uz farmakoterapiju. Prilagođenim planovima prehrane uz ciljani unos nutrijenata te uključivanje vježbanja (osobito treninga snage) osiguravaju se gubitak masnog tkiva i minimalni gubitak mišićne mase. Prije značajnijeg gubitka kilograma vidljiva je metabolička korist lijekova u boljoj regulaciji glikemije i krvnog tlaka te smanjenju masnoća u krvi.
Osim toga, najzanimljivija promjena koju primjećujemo je smanjenje zaokupljenosti hranom, tzv. food noise, i emocionalnog jedenja. Pacijenti opisuju kako su se prvi put oslobodili ‘mentalnog opterećenja‘ hranom koji je bio konstantno prisutan, razmišljanjima o sljedećem obroku. Kada lijek smanji okupaciju hranom, događa se ključna promjena, hrana prestaje biti emocionalna utjeha i postaje izvor energije i zdravlja. Ono što nas iznenađuje u praksi je smanjenje žudnje za ultraprerađenom hranom (masnom i slatkom), kao i kompulzivnog ponašanja prema određenoj hrani, osobito začinjenoj i prženoj. Dakle, pacijenti konačno mogu uspostaviti racionalan odnos prema hrani.
* Postoje li obrasci prehrane koji poboljšavaju učinkovitost GLP-1 terapije?
Eva: Učinkovitost GLP-1 terapije uvelike ovisi o kvaliteti prehrane koja je prati, a najbolji rezultati postižu se kada se terapija kombinira s mediteranskim obrascem prehrane ili takozvanom MIND prehranom (Mediterranean-DASH Intervention for Neurodegenerative Delay). Ovi prehrambeni modeli temelje se na minimalno prerađenim namirnicama, obilju povrća i voća, cjelovitim žitaricama, ribi, orašastim plodovima i maslinovu ulju, čime se osigurava optimalan unos vlakana, zdravih masnoća i mikronutrijenata. Redovitost obroka uz manje, češće porcije pomaže u sprječavanju prejedanja i pojave mučnine. Posebno je važno naglasiti redovit unos proteina i vlakana jer oni doprinose duljem osjećaju sitosti, stabilnijoj regulaciji glukoze u krvi i boljoj očuvanosti mišićne mase. S druge strane, prehrana bogata ultraprerađenim proizvodima, rafiniranim šećerima i zaslađenim napitcima može umanjiti učinke terapije i dovesti do slabijih metaboličkih rezultata. Stoga naglašavamo da lijek nije zamjena za pravilnu prehranu, već alat čija se učinkovitost značajno povećava kada se kombinira s kvalitetnim prehrambenim obrascem i zdravim životnim navikama. Lijek smanjuje apetit, ali prehrana i redovita tjelesna aktivnost određuju kvalitetu rezultata. Najbolje rezultate ne daje sam lijek, nego kombinacija lijeka, mediteranskog načina života i tjelesne aktivnosti.
* Kako prilagoditi prehranu nuspojavama GLP-1 terapije?
Eva: Gastrointestinalne nuspojave, poput mučnine i zatvora, relativno su česte u početnim fazama GLP-1 terapije, ali se u pravilu mogu uspješno ublažiti pravilno prilagođenom prehranom. Kod mučnine savjetujemo unos manjih, češćih obroka, sporije jedenje i izbjegavanje masne, začinjene i teške hrane, dok blage namirnice poput krekera, jabuke ili napitaka s đumbirom mogu pomoći u smanjenju simptoma. Također preporučujemo da se tekućina ne unosi u većim količinama tijekom samog obroka kako bi se smanjio osjećaj punoće. Kod zatvora je ključan adekvatan unos vlakana i tekućine, uz postupno povećavanje unosa vlakana (≥ 28 g dnevno) kako bi se izbjegle dodatne tegobe, te uključivanje svakodnevne tjelesne aktivnosti, primjerice hodanja. U nekim slučajevima koristimo i dodatke prehrani poput psilijuma ili mljevenih lanenih sjemenki. Važno je naglasiti da su nuspojave najčešće prolazne te da pravilna edukacija pacijenata i individualna prilagodba prehrane značajno poboljšavaju podnošljivost terapije i pridržavanje liječenja. Nuspojave su česte, ali pravilnom prehranom ih u većini slučajeva možemo uspješno ublažiti. GLP-1 terapija donosi značajne pomake u liječenju debljine i predstavlja iznimno snažan alat, no bez pravilne prehrane može dovesti do gubitka mišićne mase i nutritivnih deficita. Cilj nije samo smršavjeti, nego očuvati zdravlje, mišićnu masu i dugoročno održati postignute rezultate.
* Što savjetujete u prehrani i navikama nakon prestanka terapije?
Irena: Tijekom terapije pacijentima naglašavamo važnost usvajanja prehrambene rutine koje će se moći zadržati i nakon prestanka uzimanja lijeka. To uključuje redovite obroke, veći unos cjelovitih namirnica, planiranje jelovnika i svjesno jedenje. Temelj dugoročnog uspjeha ostaje ‘proteinsko sidro‘ (unos 1,2-1,5 g proteina/ kilogramu prilagođene tjelesne mase) radi očuvanja mišića te zadržavanje stroge strukture obroka. Pacijent mora naučiti prepoznati razliku između fiziološke gladi i ‘hedonističke gladi‘, koja će se neizbježno vratiti nakon prestanka uzimanja lijeka.
Prestanak uzimanja lijeka nije kraj procesa, već početak faze održavanja u kojoj životni stil preuzima ulogu koju je imao lijek. Da bi se spriječio povrat težine i održao metabolički balans, ključno je zadržati sljedeće četiri temeljne navike: redovito vježbati, svjesno jesti, spavati 7-8 sati i naučiti upravljati stresom.
* Postoje li određene namirnice koje imaju učinak sličan GLP-1 lijekovima i koje bi trebalo češće uvrstiti u prehranu?
Irena: Namirnice bogate topljivim vlaknima, poput zobi, mahunarki (leća, grah, slanutak, bob) i chia sjemenki, u crijevima stvaraju gelastu strukturu. Njihovom razgradnjom u crijevima nastaju kratkolančane masne kiseline koje potom aktiviraju lučenje prirodnog hormona glukagonu sličnog peptida-1 (GLP-1).
Proteini su najučinkovitiji makronutrijenti za postizanje sitosti. Sirutka, puretina, riba, nemasni sir i jaja sadrže aminokiseline leucin i glutamin koje stanice u našem probavnom sustavu prepoznaju kao signal za otpuštanje hormona, time se značajno smanjuje želja za idućim obrokom.
Zdrave masti poput maslinova ulja, orašastih plodova i sjemenki djeluju sporije, ali dugotrajnije. One usporavaju pražnjenje želuca i šalju kontinuiran signal mozgu da je tijelo opskrbljeno energijom.
Namirnice poput rikole, radiča i šparoga ne samo da osiguravaju volumen s malo kalorija, već njihovi gorki spojevi aktiviraju receptore u crijevima koji dodatno stimuliraju metaboličke hormone smanjujući osjećaj gladi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....