Zaboravite na usporedbe i uživajte u svojem dijelu tkanja

„E moj Saša, e moj Saša...“ - pjevušila sam jučer cijeli dan, a jutros sam se u kupaoni odjednom uhvatila kako pjevušim „Što je tebi, imam dečka...“ Nevjerojatna je ta naša podsvijest, kako sve bilježi i onda to naknadno podiže na površinu. U subotu sam naime bila na koncertu Novih fosila (ili kako se sada smiju nazivati - Sanja, Marinko i Zec) u zagrebačkoj Areni i podsjetila se na sve njihove poznate hitove.

Na koncertu smo bili brat i ja, zapravo me radovalo njega odvesti jer jako voli slušati zabavnu glazbu, pjevati i plesati, a sve pjesme Novih fosila zna napamet. I zaista je uživao, ali uživala sam i ja. Iako sam u mladosti imala neke svoje druge omiljene grupe, Novi fosili su u životu svih nas bili nekako stalno prisutni i zvuci njihovih pjesama me energetski uvijek vraćaju u mladost i radost. Kako sam isto godište kao i Sanja Doležal, a dijelimo i isto ime, pratila sam ju još od tih davnih dana. Sjećam se trenutka negdje početkom osamdesetih kad smo moja prijateljica Snješka i ja (tada srednjoškolke) stajale pred izlogom omiljenog dućana „Jugoton“ u Bogovićevoj i promatrale omot novog albuma koji je upravo izašao - grupa se zvala „Prva ljubav“, a pjevačica je bila Sanja Doležal. U to je vrijeme u Novim fosilima pjevala Đurđica Barlović.

Na ovom sam koncertu cijelu večer imala osjećaj da sam došla u posjet nekim dragim, dobro poznatim prijateljima. Svaka je pjesma budila sjećanja i ispunjavala me toplim emocijama, evocirajući neka jednostavnija i čistija vremena. Svi zajedno smo pjevali, cijeli koncert bio je pun plesa, dinamike i živih boja, a Sanja se u svom zlatnom kombinezonu i sakou kretala pozornicom s lakoćom mlade djevojke.

Puno duša

Promatrajući sve to i upijajući cijeli doživljaj, odjednom sam prepoznala i jednu važnu poruku za sve nas. Da, sve oči su bile uprte u Sanju i ona je doslovno nosila energiju cijelog koncerta, ali ovaj lijepi doživljaj za sve nas bio je moguć samo zato što su postojali još deseci drugih ljudi koji su svoja znanja, talente, trud i entuzijazam utkali u ovu priču. Svaka velika priča može nastati jedino kad se udruži puno duša i samo se zajednički može kreirati tako lijepo tkanje. Svi tekstopisci, svi nekadašnji članovi grupe, svi sadašnji glazbenici, svi suradnici vezani uz ton i svjetlo, plesači, koreografi - svatko od njih je uložio svoj dio.

Zašto mi se ova spoznaja učinila tako važna? Zato što živimo u svijetu natjecanja i uspoređivanja i samo oni koji se istaknu u prvi plan doživljavaju se kao uspješni. A stvarnost je takva da čime god se u životu odlučimo baviti, ako to radimo s ljubavlju, bit ćemo bitan i vrijedan dio tkanja koje pomažemo kreirati. Ne moramo doprinositi jednako puno kao netko drugi ili biti vidljivi kao ta osoba, dovoljno je dobro da doprinosimo na svoj vlastiti način. I doslovno - da bilo koga od nas nema, taj naš dio bi nedostajao. Tako da je jako važno ne uspoređivati se s drugima i odati sam sebi priznanje za lijepi djelić tkanja kojeg ste baš vi kreirali.

A ima u ovome i još jedna pouka, pogotovo za ovakve kao ja koji sve imaju potrebu napraviti sami - ako se želimo i dalje držati te svoje stare navike trebamo se pomiriti s time da će naše tkanje vjerojatno uvijek ostati maleno. Može biti i jako lijepo, ali bit će prilično malo. I nema u tome ničeg lošeg, samo je bitno to znati. I biti svjestan da ćemo, ako poželimo kreirati veće tkanje jednostavno MORATI uključiti i druge ljude.

Bilo mi je jako zanimljivo u jeku koncerta tako jasno osjetiti ove pouke i poruke. A onda sam nastavila uživati u glazbi i u emotivnom povratku u mladost.

I još bih htjela dodati da me na samom kraju posebno dirnuo zasebni glazbeni blok u kojem je Sanja u prelijepoj dugačkoj purpurnoj haljini otpjevala nekoliko pjesmama koje je svojedobno pjevala Đurđica Barlović. Ako nas je Đurđica sve promatrala sa svog anđeoskog mjesta, sigurna sam da je bila presretna.

A kad je koncert završio Sanja nam je na odlasku poručila: „I kad nas više ne bude, ove pjesme će ostati.“ Da, ostat će snažni odjeci velike i lijepe priče koju je kreiralo puno dobrih duša.