Vjerujte mi, intuicija je uvijek pametnija od razuma!

Ovog sam vikenda održala dva predavanja na dva različita mjesta (Aroma-studio Laurus i Plesni studio Angels), jedno je bilo o intuiciji, a drugo o čarobnoj strani života. Ujutro prije predavanja (koje je bilo kasnije), odnijela sam letke u Laurus i zatim pomislila kako bih mogla obaviti neku kupovinu, koju nikako da stignem, kad sam već u gradu. No, kad sam krenula prema Trgu bana Jelačića, odjednom se pojavio intuitivni osjećaj u tijelu (poput laganog pritiska), koji je mi je vrlo jasno saopćio: "Ne! Sad nije trenutak da ideš u kupnju."

Drugačiji putevi

Iako nisam imala puno vremena, tako sam učinila i uskoro sam uživala pijući English Breakfast na rujanskom suncu, na Gornjem gradu koji je bio prepun turista. Izvadila sam mobitel iz torbe i provjerila poruke i e-poštu. U sms-u koji je upravo stigao bliska prijateljica je hitno trebala pomoć, a u e-mailu je stajao hitan upit jedne polaznice: da li još ima mjesta na današnjoj radionici? Odgovorila sam na oba upita i odmah mi je bilo jasno zbog čega je bilo važno da sjednem na čaj. Da sam krenula u kupnju, uopće ne bih posezala za mobitelom, niti bih čula poruke. Mom umu je obavljanje kupnje bilo važno, ali intuicija je znala da je u tom trenu nešto drugo važnije.

Sjećam se mnogih takvih situacija iz vremena dok sam još imala projektni biro. Primjerice, dok sam jednom prilikom sjedila u svojoj radnoj sobi za kompjuterom i crtala projekt za koji se bližio rok predaje (znala sam da nemam vremena za gubljenje - trebalo je "stisnuti" i raditi), odjednom je stigao e-mail s obavijesti o novom filmu po imenu The Secret (Tajna), koji je upravo lansiran i od tog se dana mogao naručiti kao DVD. Iako sam znala da bih trebala crtati, snažno zanimanje me povuklo da proučim o čemu je riječ i odmah sam ga naručila. Nisam ni slutila da naručujem nešto što je uskoro postalo golemi generator promjena u razmišljanju na čitavoj planeti.

Drugom prilikom sam tako otkrila sjajnog Mikea Dooleya, trećom Esther i Jerrya Hicks... Svaki put kad bih skrenula s posla u "gutanje" alternativnih novosti, imala sam dojam da radim nešto što ne bih trebala - svaki put sam imala posla preko glave i hitne isporuke nekih projekata. No taj osjećaj krivnje uvijek je dolazio iz mog uma, dok je Intuicija imala svoje načine i uvijek me uspijevala ponukati da skrenem pažnju na ono što je doista bilo važno.

Glas razuma

Zapravo, kad razmislim i o putovanjima na radionice koje su mi promijenile život, i tada sam svaki puta imala toliko posla u birou, a da sam se svaki put pitala: "Jesam li ja normalna? Zašto sam baš sad odlučila putovati, baš sad kad imamo takvu strašnu gužvu? Morat ću noći i noći prije puta provesti u uredu... Ma baš nisam normalna!"

I opet, naravno, te je prodike držao moj um. Intuicija je istovremeno cvrkutala od sreće što idem na radionicu na koju moja duša treba i želi ići. Usprkos svim obavezama ovog svijeta. Naravno da su se sve te obaveze već nekako obavile, a ja sam kroz svaku tu radionicu i putovanje dobila nemjerljivo dragocjeno iskustvo.

I zato je izuzetno važno, kad god nas nešto snažno intrigira i vuče da to napravimo, da dobro razmislimo hoćemo li dopustiti da umjesto tog poriva, prevlada "glas razuma" i osjećaj dužnosti. Jer se može dogoditi da propustimo nešto zaista važno!

I zato zapamtite: