Što kada više ne može biti savršeno: Prvi Božić bez mojih roditelja

Božić je prvenstveno obiteljski dan, zar ne? Dan u kojem se obitelj okupi oko blagdanskog stola, uz posebna svečarska jela i dijeljenje darova, dok na stolu svijetle svjećice, na boru svjetlucaju lampice, a u pozadini se čuje božićna glazba.

A što kada takav scenarij nije moguć?

Nama je ovo bio prvi Božić bez mojih roditelja. Na taj dan smo inače svake zime odlazili k njima, pogotovo jer je mami ujedno bio i rođendan pa bi se okupila i šira rodbina. Tako je uvijek bila puna kuća dragih ljudi, priče i smjeha, a nama je bila radost obradovati ih darovima i pomaganjem u pripremi hrane i uređivanju prostora.

Sad kad svega toga više nema, ovaj je Božić trebao biti okupljanje samo naše obitelji u našoj kući. Suprug je pripremio slastan ručak, ja sam ispekla kolače... No stariji sin Teo je odjednom dobio temperaturu i virozu pa njegova mala obitelj (i unučica) nisu mogli doći k nama. I što sad? Ostali smo samo suprug, mlađi sin, brat i ja.

Životni stavovi

Prvih nekoliko minuta bila sam tužna – kao da se planirana radost srušila u vodu. "To je taj jedan dan u godini, poseban dan – Božić, kad je sve trebalo biti svečano i razdragano, sad nema smisla..." – mislila sam. No samu sebe sam ubrzo prekinula. I odlučila da je vrijeme da se podsjetim na neke od svojih životnih stavova, kao što su ovi: "Od onog što imaš napravi najbolje što možeš." i "Kreiraj stvari po svom, nije važno kako bi nešto ‘trebalo‘ činiti!"

Pa smo tako mlađi sin i ja prionuli na dekoriranje stola i uskoro je nas troje za stolom ručalo taj posebni božićni ručak uz svjećice i bor koji svjetluca. A nakon toga smo, zajedno s mojim bratom otišli na groblje i mami čestitali cvijećem i svjećom u obliku srca. I sve smo stigli lijepo i ležerno.

A također smo odlučili pravo božićno okupljanje uz poklone napraviti za nekoliko dana, kad Teo prizdravi. Zašto ne bi ove godine naš Božić bio malo pomaknut? Najvažnije je da se uspijemo okupiti i proslaviti, koji god dan to bio. Uostalom, uvijek postoji i ona rečenica: "Tko zna za što dobro da se sve dogodilo upravo ovako?"

Cijelu ovu situaciju sam vam opisala da biste se i vi sjetili ovih rečenica u trenucima kad u vašem životu nešto nije kako ste zamislili ili kako biste voljeli da bude. Pa da ih ponovimo:

1 - Od onog što imaš napravi najbolje što možeš. Otpustite razmišljanje o onome što nemate ili ne možete i napravite nešto lijepo od situacije kakvu imate, upitajte se kako iz nje možete izvući ono najbolje i onda to i učinite.

2 - Kreiraj stvari po svom, nije važno kako bi nešto ‘trebalo‘ činiti. Nemojte robovati pravilima o tome kako bilo što mora izgledati da bi bilo ispravno (a vi to ne možete), nego napravite svoju verziju, bivajući pri tom kreativni, entuzijastični i opušteni i vjerujući da ta verzija može biti još i bolja.

3 – Tko zna zbog čega je ovo dobro. Za bilo koju razočaravajuću situaciju uvijek se sjetite sebe utješiti da, iako to sad ne vidite, sigurno u tome kako stvari stoje postoji i nešto zbog čega je baš to dobro.

Želim vam svima prelijepe praznike i divan doček nove 2023., na koji god način i koji god dan ju budete dočekivali!