Ova situacija je savršena za raskrinkavanje mnogih izgovora koje smo si 'prodavali' godinama

I u ovim često sličnim #ostajemdoma danima, i dalje se možemo razveseljavati malim stvarima. Pa tako primjerice ja svakoga jutra biram drugačiju šalicu iz koje ću piti kavu. "Mmm, ova ružičasta koja je iznutra bijela mi se danas tako divno slaže s lila majicom koju sam obukla" - pomislim. Ili "Danas pijem iz ove koju sam kupila na Novom Zelandu i pri tom ću slati želju u Svemir da ponovno odem tamo." Jutros sam pak odabrala šalicu koju sam dobila kao poklon uz kupljene čajeve kad smo prijateljice i ja jesenas bile u Bosni. Na njoj piše: "BUDI JAČI OD SVOJIH OPRAVDANJA!" Od šalica s raznim natpisima koje su se nudile, ja sam s velikim veseljem odabrala ovu. Oduševila me ta poruka i riječ "opravdanja" - odjednom sam shvatila koliko je jasnija i snažnija od riječi "izgovori" koju puno češće upotrebljavamo. Kad kažem "izgovor", javlja mi se slika osobe koja pokušava izmigoljiti, a kod "opravdanja" je ta osoba čvrsta i potpuno uvjerena da je razlog koji je samoj sebi objasnila potpuno vjerodostojan.

I tako, pijući iz te šalice, razmišljam koliko je ova situacija u kojoj smo se svi našli zapravo savršena za raskrinkavanje mnogih izgovora i opravdanja koje smo samima sebi "prodavali" godinama.

Novi izgovori

Primjerice, možda ste si uvijek objašnjavali ovako: "Jako bih voljela ujutro pola sata vježbati, ali jednostavno ne stignem, moram se spremiti i juriti na posao." A sada odjednom radite od kuće. I nije se potrebno ujutro šminkati i sređivati i nije potrebno putovati do posla. Sad kada je opravdanje otpalo, jeste li tih pola sata koje ste odjednom dobili viška, počeli upotrebljavati za vježbanje? Ili je na mjesto staroga, odmah spremno uskočilo neko novo opravdanje?

Mnogi ljudi koje poznajem se žale da, bez obzira na to što objektivno sada imaju više vremena, što ima puno manje stvari koje im odvlače pažnju, svejedno im se čini da i dalje ništa ne stižu. Važno je osvijestiti da je svaki naš "ništa ne stižem"- način života, zapravo utemeljen na mnoštvu izgovora koje smo prigrlili!

Ali ova situacija zaista mnogima od nas izbija sve izgovore iz ruku. Samo je važno to sebi priznati. Jer dok god sami sebe zavaravamo, nećemo moći ništa promijeniti! Ako prije "zbog silne količine posla i obaveza" nikako nisam stizala pospremiti "džumbus sobu", a sada i dalje pronalazim razloge zašto to ne mogu, možda je vrijeme da si priznam da ustvari ne želim tu sobu pospremiti. I kad si to priznam, tada se mogu pozabaviti razlozima zbog čega je tome tako i načinima kako da se motiviram. Jer dok si ne priznam i dok kupujem vlastita opravdanja - ništa se ne mijenja! Izgovori i opravdanja zamagljuju nam jasan pogled na situaciju.

Izgovor zaustavlja akciju

Izgovor zadržava vječni status quo. Ali... izgovor je poput škrinjice u čijoj se dubini kriju vrijedni uvidi! Ako sami sebi priznate da imate tu škrinjicu, možete je odlučiti otvoriti i zaviriti u njenu dubinu. Ako sebe uvjeravam da silno želim crtati, ali mi je nemoguće za to naći vrijeme, kad si priznam da se izgovaram i da je samo stvar odluke da u jednom danu to stavim na prvo mjesto, možda ću u dubini škrinjice pronaći uvjerenje da sam ustvari po tom pitanju "zahrđala" i da uopće ne znam što bih crtala pa zbog toga odgađam. Ili pak uvjerenje da svi u ovo doba korone trebamo raditi samo ozbiljne stvari.