‘Bolje radim pod pritiskom‘ i još 10 rečenica kojima sami sebi opravdavamo odugovlačenje

Svi smo barem jednom upali u zamku odugovlačenja. Trebamo poslati važan mail, završiti izvještaj, naručiti se kod liječnika, riješiti papirologiju, napisati ovaj tekst ili obaviti onaj neugodan razgovor koji već danima vrtimo po glavi. Znamo da nas čeka, znamo da neće nestati, ali ipak nekako uspijemo pronaći stvari koje baš sada djeluju hitnije.

I pritom smo nevjerojatno kreativni u uvjeravanju samih sebe da zapravo imamo sasvim dobar razlog za čekanje.

Prokrastinacija, odnosno kronično odgađanje obaveza, nije nužno samo problem loše organizacije vremena niti dokaz da je netko lijen. Istraživanja je povezuju i s pokušajem izbjegavanja stresa i drugih neugodnih emocija. Odgađanje nam zato kratkoročno može donijeti olakšanje – ali problem je što zadatak nije nestao. Samo smo dobili manje vremena da ga obavimo i, vrlo često, još više stresa.

Portal “YourTango”, oslanjajući se na psihološka istraživanja i stručne izvore, izdvojio je 11 tipičnih rečenica kojima opravdavamo odgađanje obaveza. Provjerite prepoznajete li se u nekoj od njih:

1. Zapravo bolje radim pod pritiskom

Vjerojatno najpoznatiji klasik. Uvjereni smo da nam rok koji nam visi za vratom daje dodatnu energiju i fokus te da ćemo za dva sata napraviti ono za što bi nam inače trebao cijeli dan.

No profesor psihologije Timothy Pychyl, koji se godinama bavio istraživanjem prokrastinacije, upozoravao je da ljudi pritom često pamte olakšanje koje osjete kada u posljednjem trenutku ipak završe posao, a zaboravljaju stres koji je prethodio tom trenutku. Ali čak i vrlo mali prvi korak može prekinuti taj obrazac – otvoriti dokument, napisati prve dvije rečenice ili napraviti kratki plan.

2. Imam još dovoljno vremena

Naravno da imamo. Sve dok ga odjednom više nemamo. Ova rečenica pomaže nam da trenutačno smanjimo nelagodu, osobito kada ne znamo kako započeti zadatak ili se bojimo da ga nećemo napraviti dovoljno dobro. Odgađanje tada nakratko vraća osjećaj kontrole.

Istraživanja su povezala niže samopoštovanje s većom sklonošću prokrastinaciji, što bi moglo objasniti zašto nam odgađanje ponekad služi kao svojevrsna emocionalna zaštita. Ako još nismo ni pokušali, ne možemo ni pogriješiti. Problem je samo što rok i dalje postoji.

3. Ne moram to još napraviti

Tehnički, možda i ne morate. Račun ne treba platiti danas, prezentacija nije do petka, a ormar se neće srušiti ako ga ne pospremite ovog trenutka. Mnogi izgovori kojima opravdavamo odugovlačenje upravo su zato tako uvjerljivi – u njima postoji zrno istine. Problem nastaje kada “ne moram još“ postane obrazac zbog kojeg obaveze stalno vise nad glavom.

4. Počet ću malo kasnije

To famozno “kasnije“ ima neobičnu sposobnost pretvaranja u sutra, prekosutra i, konačno, pet minuta prije roka. Uz to, samopouzdanje i motivacija često se pojavljuju tek nakon što napravimo prvi korak. Dominic J. Voge iz Centra McGraw za poučavanje i učenje Sveučilišta Princeton savjetuje vrlo jednostavan pristup: odvojite nekoliko minuta samo za početak. Možete, primjerice, namjestiti alarm na pet minuta i obećati sebi da ćete raditi samo toliko. Često je najteži dio upravo – početi.

5. Nije dovoljno važno da bih se time bavio sada

Možda doista nije najvažnija stvar na svijetu. Ali upravo male i relativno jednostavne obaveze često se pretvore u pozadinsku buku koja nas danima živcira. Odgađanje može biti povezano i sa strahom od kritike, procjenjivanja ili vlastitim perfekcionizmom. Paradoksalno, ako smo potpuno zaglavili, upravo manje i lakše zadatke ponekad ima smisla riješiti prve.

6. Imam previše toga

Ovo ponekad uopće nije izgovor. Iscrpljenost i emocionalno opterećenje povezani s burnoutom mogu povećati sklonost odugovlačenju. Kada smo preopterećeni, jednostavno nemamo jednaku količinu mentalne energije za obavljanje zadataka. U takvoj situaciji rješenje nije nužno još jedan planer, još ranije ustajanje i još više discipline. Ako je u pozadini iscrpljenost, odmor i podrška možda su puno potrebniji nego da budemo još produktivniji.

7. Nisam raspoložen/a

Kad bismo sve obaveze obavljali tek kada smo za njih raspoloženi, neki bi poslovi vjerojatno ostali nedovršeni do mirovine. Odugovlačenje često počiva na ideji da prvo moramo osjetiti motivaciju, a onda krenuti. U praksi se često događa obrnuto: napravimo prvi mali korak, zadatak postane manje zastrašujući i tek tada dolazi volja za nastavkom. Ne moramo biti oduševljeni svakom obavezom. Dovoljno je da počnemo.

8. Ne znam odakle početi

Ovo je posebno poznato kada pred sobom imamo velik, kompliciran zadatak. Gledamo ga kao jednu ogromnu cjelinu i mozak vrlo brzo predloži genijalno rješenje: možda ipak prvo treba očistiti kuhinju. Ako doista ne znamo kako početi, traženje pomoći nije znak nesposobnosti. Istraživanja pokazuju da manjak podrške uz snažan pritisak na produktivnost može biti povezan s većom iscrpljenošću i burnoutom. Ponekad je dovoljno postaviti jedno konkretno pitanje osobi koja zna više ili veliki zadatak razlomiti na nekoliko manjih.

9. Ne mogu to napraviti ako neće biti savršeno

Perfekcionizam i odugovlačenje idu ruku pod ruku. Ako sebi postavimo standard da rezultat mora biti savršen, početak postaje zastrašujući jer sa sobom nosi mogućnost neuspjeha. Lakše je ne početi nego se suočiti s time da možda nećemo zadovoljiti vlastita očekivanja. Ironija je u tome što čekanje posljednjeg trenutka teško stvara idealne uvjete za vrhunski rezultat. Manjak sna, stres i nedostatak vremena ne čine nas kreativnijima ni sposobnijima za kritičko razmišljanje.

Ponekad je “dobro i gotovo“ mnogo zdravija opcija od “savršeno, ali nikad započeto“.

10. Ma napravit će se

Hoće. Najčešće uz paniku u zadnji tren. Problem je što se odugovlačenje može pretvoriti u naviku koja samu sebe hrani. Čekamo posljednji trenutak, nekako završimo zadatak, osjetimo golemo olakšanje i zaključimo: eto, opet sam uspjela. Mozak zapamti nagradu – olakšanje – dok mnogo lakše zanemarimo stres, nervozu i možda neprospavanu noć koja mu je prethodila.

11. Ne mogu se sada time baviti

Ponekad iza ove rečenice zaista stoji emocionalno preopterećenje. Tjeskoba, depresivno raspoloženje, zabrinutost ili neprestano vrćenje istih misli mogu otežati koncentraciju i početak zadatka. Zato kronično odugovlačenje nije uvijek problem koji se može riješiti naredbom “saberi se i napravi to“.