Ne zavaravajte se i suočite se s onim što vam je zaista važno jer vrijeme ne čeka

Baš mi je zanimljivo u koliko mi je navrata kroz život drvo kruške u našem vrtu davalo razne životne pouke. O njima sam vam nekoliko puta pisala i ovdje. Pa evo i danas jedne nove, opet jednostavne i zapravo očite. Svake jeseni to naše staro drvo daje puno zrelih plodova. S obzirom na to da je ni s čime ne tretiramo, mnoge kruške budu napadnute od nametnika, ali one koje ostanu zdrave, izuzetno su sočne i ukusne. Prije puno godina sam otkrila da od njih mogu napraviti pekmez samo kuhanjem dodatkom od malo limuna i cimeta, potpuno bez šećera. Jednom smo nakon dvije godine u smočnici pronašli takvu (zaostalu) teglicu s pekmezom i bila je ukusna kao i prvog dana.

SHUTTERSTOCK

Odgađanje

Uglavnom, svake jeseni me radovalo napraviti novu hrpicu tih malih eko-teglica. No ove godine nikako nisam uspijevala naći vremena za to. Bila bih skupila sanduk krušaka i stavila ga na stol u dvorištu, ali im se nisam mogla posvetiti taj dan, pa bih samoj sebi rekla: ‘Sutra ujutro ću!‘ A onda je idućeg jutra nešto nepredviđeno iskrsnulo pa se plan pomaknuo na ‘Navečer ću.‘ ili ‘Za vikend ću.‘ Ali kruške ne znaju čekati i nakon nekoliko takvih odgađanja pola mog sanduka je već postalo smeđe. ‘Ma dobro, - mislila sam - ima još puno krušaka na stablu.‘ Ali i sa sljedećim pobranim plodovima dogodilo se isto. Kruške zaista ne mogu i ne znaju čekati, ne može im se objasniti da pričekaju da dođu na red u mom rasporedu. I tako sam se na žalost morala suočiti s neugodnom istinom - ništa od pekmeza ove godine! Ove jeseni jednostavno nisam uspjela. Šmrc. Bila sam ljuta (na sebe) i žalosna istovremeno. Naravno, mogla sam kupiti kruške na tržnici, ali nije to isto.

Analogija sa životom

‘Sve zlo s tim, - rekli bi stari ljudi - preživjet ćeš bez tih pekmeza.‘ Istina. No ono što je ovdje bitno je što nam se potpuno isti princip može dogoditi i u životu. Imate li i vi možda nešto što istinski želite napraviti ali stalno odgađate za sutra, za drugi tjedan, za sljedeće ljeto i slično? Kad malo razmislim, mogla bih napisati cijelu listu takvih stvari koje već dugo ‘namjeravam napraviti‘ i zaista mislim da su mi važne, ali svojim postupcima zapravo to ne pokazujem. A što ako su neke od tih stvari poput mojih krušaka i neće me zauvijek čekati da konačno za njih pronađem vrijeme? Što ako je jako važno da svaku stvar učinimo upravo u trenutku kad je ‘zrela i sočna‘, a ne ‘jednog dana‘ kad joj prođe vrijeme? Odnosno, što ako je naše ‘jednog dana‘ zapravo smjer prema ‘nikada‘?

Primjerice, znala sam imati ideje za neke nove knjige, ali kako u tom trenutku nisam našla vremena da sjednem i napišem ih, inspiracija tog životnog perioda je prošla, sad sam u nekoj drugačijoj energiji i više ništa od toga. Ta knjiga-kruška je u jednom trenutku bila zrela na stablu, ali je otpala. Čini mi se da je jako važno ne zavaravati se osjećajem da imamo sve vrijeme svijeta pred sobom i prestati odgađati stvari koje su nam, ako zastanemo i osluhnemo svoje srce – zaista važne i bitne.

Bilo bi zapravo jako korisno napisati svoju listu upravo takvih stvari koje želite napraviti, a odgađate. I zatim se upitati za svaku ponaosob kako ćete se osjećati ako to nikada ne učinite. Ako vas za neke stvari s vaše liste takva pomisao užasne, to znači da je vrijeme da se pokrenete i tu krušku počnete ‘kuhati‘ već danas! Ne dajte joj da propadne, poduzmite odmah barem mali korak u tom smjeru. A kad krenete, svi sljedeći koraci će vas nositi sami.

Evo, i ja idem odmah napisati svoju listu!