Najmoćniju stvar koja naš život čini vrijednim življenja i dalje olako guramo u stranu...

Kad god se nađem s prijateljicom Nikolinom, uvijek se dotaknemo važnih životnih tema i podijelimo neka svoja otkrića i spoznaje. Pa me tako na našem nedavnom susretu jako potaknula na razmišljanje o životnoj radosti i o tome koliko je važno da joj posvećujemo veliku pažnju. I od tada se u mislima često vraćam na njezine riječi jer su zaista važne.

U jednom trenutku, dok sam pila svoj čaj, Nikolina je rekla: "Jesi li primijetila kako, kad nam naša unutarnja radost pokuca na vrata, a mi ju odgodimo jer imamo ‘važnije‘ obveze za napraviti, kako kasnije, kad konačno za nju imamo vremena, ona nekako iščezne? I ako se dogodi da ju tako često odgađamo, ona se može doslovno povući."

U tom trenutku mi se učinilo da moja prijateljica izgovara riječi o kojima bismo svi trebali razmisliti. Jer naša unutarnja radost je zapravo najvažnija životna sila unutar nas, eliksir koji nas doslovno čini živima i naš život čini vrijednim življenja. A mi tu svoju najvrjedniju stvar tako olako guramo u stranu. Tako olako sve drugo stavljamo kao prioritet.

Kad smo bili mali učili su nas "prvo napiši zadaću pa se onda možeš igrati", no u tom dječjem razdoblju u nama je bila tolika količina te životne sile da smo uvijek nekako nalazili vremena za igru i igrali se. Ali kako smo odrastali zadaća je bilo sve više, a igre nekako sve manje.

A ne bi trebalo tako biti, sve je to samo kolektivna navika.

Neopisivo važno

Koliko se često vi radujete, veselite i zabavljate tako da životna sila doslovno pršti iz vas, da se smijete, pomalo glupirate i pri tom osjećate djetinje sretno? Koliko često?

Jeste li svjesni da su takvi trenuci neopisivo važni za svakoga od nas? Za našu dobrobit, za naše mjesto u svijetu, za naše zdravlje.

Razmišljajući tako o životnoj radosti i ja sam se pomalo zabrinula da sam ju kroz prethodne dvije godine previše potisnula i izgurala iz svog života. U teškim životnim razdobljima, kad se moramo prvenstveno brinuti o svojim bližnjima koji nisu dobro, kao da u takvim trenucima svojoj radosti kažemo: "Sada ti ovdje nije mjesto." i odgurnemo je od sebe. A ona se onda sklupča i povuče nekamo u dubinu. I čeka. A ponekad se, na žalost dogodi da i zauvijek nestane.

Da se to ne bi desilo (jer kad nestane naša radost, zapravo nestajemo i mi), važno je osvijestiti koliko je esencijalna i bitna. I njegovati ju, dati joj prostora, dopustiti si da nam ona postane prioritet.

Pa tako, kad god pomislite da ste u zaostatku s obvezama, radije se upitajte jeste li možda u još većem (i daleko važnijem) zaostatku s radosti?

Zapravo, koliko god to kontradiktorno zvučalo, svoju radost moramo shvatiti jako ozbiljno! I baš se svjesno i čvrsto potruditi da za nju napravimo mjesta, da ju izvučemo na površinu, da je se prisjetimo i pokažemo joj da je dobrodošla i da se više ne mora bojati da će biti ušutkana. Nasmijte se ljubazno svojoj radosti i raširite ruke da ju zagrlite. I zatim ju podijelite sa svijetom.

A kao dodatni poticaj, možete kupiti eterično ulje slatke naranče ili mandarine, koje će u vama probuditi upravo osjećaj živosti, veselja i uživanja. Baš kao što sam ga ja (na nagovor svoje radosti) kupila danas.