Kroje li nam naši geni sudbinu ili ih možemo mijenjati?

Ovaj put vam želim napisati treći nastavak priče o radu dr. Joea Dispenze (nakon oduševljenja njegovom sedmodnevnom radionicom koju sam pohađala).

U prošloj sam vam kolumni govorila o tome kako je jedini način da biste postigli bilo koju istinsku (veliku) promjenu u svom životu - to da temeljito promijenite sebe. Prvenstveno svoja razmišljanja, a samim time će uslijediti i drugačije svakodnevne emocije i zatim i neka nova ponašanja koja daju drugačije rezultate.

No priča je puno dublja od ovakvog ‘na prvu‘ pristupa koji je svima nekako jasan. Naime, ono što je izuzetno bitno je to da kreiranjem drugačijih misli, osjećaja i akcija vi zapravo činite nešto o čemu je do nedavno malo tko razmišljao - vi doslovno utječete na svoje gene! U jednom od predavanja dr. Dispenza kaže da novim mislima i ponašanjem počinjete poticati drugačije gene na ekspresiju.

A što se tu ustvari događa?

Sada više ne tako mlada grana znanosti zvana epigenetika nas poučava da nismo određeni genima koje smo naslijedili, nego je okolina ta zbog koje će se neki geni aktivirati, a drugi neće. Pa tako ideja da su geni koje imate poput karata koje su vam podijeljene pri rođenju i s kojima se morate pomiriti, više ne drži vodu. Jer vi svojom voljom možete utjecati na to da se neki geni deaktiviraju, a neki drugi potaknu.

No na kakvu se to okolinu misli kad kažemo da ona utječe na gene? Prvenstveno na ‘situaciju‘ unutar vašeg tijela - situaciju određenih kemijskih spojeva i energetskih vibracija koja nastaje vašim načinom razmišljanja i života. Pa tako strah, ljutnja i stres kreiraju sasvim drugačije (lošije) uvjete u okolini svake vaše stanice, nego što to čine ljubav, zahvalnost i radost. Svako od tih stanja daje vašoj DNK drugačiji okoliš s drugačijim utjecajima i informacijama. I poticat će sasvim različite gene na ekspresiju.

Biste li se dakle trebali tjerati da stalno budete veseli? U zadnjih desetak godina toliko je narastao trend poticanja na pozitivno razmišljanje, da je mnogima to postalo čak odbojno. Možda ste mogli steći dojam da su sve vaše (da ih tako nazovemo) negativne emocije nepoželjne i da se stalno trebate siliti biti pozitivni. No istina je sasvim drugačija. Sve su emocije prirodne i normalno je da vas povremeno obuzmu, ali problem nastaje kad se predugo zadržite u lošim osjećajima, toliko da oni postanu svakodnevni dio vaše osobnosti. Ili pak, što je danas jako čest slučaj, ako ste neprestano u stanju neke vrste stresa. Ili kad ste stalno u aktivnom stanju, bez da si dopuštate odmor. Važno je znati znanstvenu podlogu i posljedice koje se u svim takvim slučajevima događaju u vašem tijelu. Provođenjem dugih perioda u lošim osjećajima, stresu ili stalnoj aktivnosti kreira unutarnji okoliš koji nije blagotvoran za vaše stanice i može vas odvesti u bolest.

Nove odluke

Kad to znate, lakše ćete sami sebe motivirati da pronađete način da se manje uzrujavate, da nađete vrijeme za odmor i obnavljanje te se svjesno počnete baviti stvarima koje vas raduju. Jer to će kreirati sasvim drugačiji unutarnji okoliš - pogodan za zdravlje, kreativnost i novu inspiraciju. A u tome vam jako mogu pomoći i posebno kreirane meditacije dr. Joea Dispenze.

A evo još jednog poticaja. Kao što ste vjerojatno već čuli, znanstvenici smatraju da je čak 99 posto našeg DNK beskorisno. Nazvali su to ‘junk DNA‘ - DNK smećem. No, dr. Dispenza kaže da se tu zapravo nalaze svi potencijali koji postoje, sve što možemo biti ili postati, samo ih trebamo u sebi aktivirati. Vjerojatno vam je logično zamisliti da u kvantnom polju postoje svi potencijali, ali oni su i u vama, u vašem fizičkom tijelu. Samo trebate naći način kako da u sebi aktivirate gene koji su vam bitni.

Eto, nadam se da sam vam dala materijala za neka nova razmišljanja i odluke. Ja vjerujem da ove spoznaje za sve nas (i našu planetu) otvaraju mogućnost neke puno veličanstvenije budućnosti.