Koliko često uspijete uživati u daru tišine?

Koliko često imate prilike čuti tišinu? Ima li tišine oko vas i u vama?

Ovu vam kolumnu pišem iz jedne kuće u Istri gdje smo u posjeti kod prijatelja. Kuća je na samom vrhu brda pa sa svakog prozora puca čudesan pogled koji doslovno oduzima dah - na zelene doline i šumama obrasle uzvisine, na rječicu Mirnu, na svjetlozeleno jezero Butonigu i krunu zidina Motovuna na brdu u daljini.

Cesticom koja prolazi pored parcele provezu se možda dva automobila na dan.

Noćas je bio pun mjesec pa sam se vjerojatno zato probudila usred noći, oko 3 sata.

Ustala sam i naslonila se na prozorsku klupčicu naše sobe na katu gledajući kroz otvoren prozor van u noć. Zrak je bio ugodno prohladan. U tom trenutku me preplavila potpuna tišina. Nigdje ni daška vjetra. Zeleni listovi na stablima maslina pod prozorom nisu se pomicali ni za milimetar. Jedino su u daljini treperila poneka usamljena svjetla pred kućama u malim zaseocima. I zvijezde na nebu bile su mirne i tihe. Osjećaj kao da je sve zastalo u vremenu i prostoru. Potpuna i apsolutna tišina i mir. Takva rijetkost.

Kad sam nedavno (u potrazi za prirodom i mirom) provela vikend u Gorskom Kotaru, iznenadilo me koliko jako se u seoskoj tišini čuju zvukovi aviona koji u velikim visinama prelijeću nebom. No ovdje se, čak ni preko dana, nisu čuli niti avioni.

Unutarnji mir

Kakav rijedak dar je ovakva potpuna tišina! U gradu ju je gotovo nemoguće naći. U svakom trenutku dana tu su zvukovi automobila, tramvaja, motora, vlaka, susjeda koji pili drva, drugoga koji glasno sluša muziku, pasa koji laju, kamiona za odvoz smeća... I na sve te zvukove mi se naviknemo kao da su nešto normalno i prirodno. A u prirodi ustvari UOPĆE nema takvih ili sličnih zvukova i ne bismo trebali svaki dan biti njima obasuti. Zvukovi prirode su šum lišća, romon kiše, pjev ptica, zujanje pčela, žubor potoka, pa i grmljavina. Te smo zvukove slušali stotinama tisućljeća. Takvi su zvukovi blagotvorni za nas, bili mi toga svjesni ili ne. Nedavno sam negdje pročitala da se tijelo kad je okruženo prirodom, vrlo brzo vraća u ravnotežu na svim nivoima. Priroda liječi. Ali i tišina.

Tišina vam daje prostor da i vi zastanete, tišina kao da za vas otvara neku važnu prazninu i poziva vas da ju popunite svojim vlastitim unutarnjim spoznajama. Tišina vam omogućuje da si dopustite čuti sebe same.

Kreirati prostor tišine u kojem možemo osluhnuti sebe - svoje misli, svoje srce i svoje unutarnje vodstvo – neizmjerno je važno i dragocjeno za svakoga od nas.

Ako možda imate potrebu popuniti svaki trenutak nekim zvukom – televizijom, glazbom s radija i slično, vjerojatno se podsvjesno bojite tišine i onoga što biste u njoj iznutra mogli osvijestiti. No što je veća potreba za izbjegavanjem tišine, to je ustvari važnije da se odvažite u nju uroniti. Jer koja god da istina izroni iz vaše dubine, znajte da će uskoro biti popraćena i unutarnjim vodstvom o najboljim koracima koje možete napraviti.

Osim prilike da čujete sebe, tišina je važna i zbog nečeg drugog. Kad se nađete na mjestu na kojem vlada posvemašnji mir, kojeg možete upijati svim osjetilima, tada taj mir lakše kreirate i u sebi. Jednostavno ga svjesno preslikajte u sebe, usvojite ga kao svojega. Ono što osjećate vani, prenesite na svoj osjećaj unutra. Okruženi tišinom možete vježbati i navikavati se biti ispunjeni blagotvornim unutarnjim mirom, kojem svi u dubini duše težimo.

Pa ako još niste, pronađite svoje mjesto na kojem vladaju tišina i mir i posjećujte ga redovito, radujući mu se svaki puta unaprijed.

Sve dok to mjesto ne počnete posvuda nositi sa sobom.

Sanjine radionice i savjetovanja uvijek možete pronaći OVDJE.