Kako sam se u mjesec dana riješila jedne velike navike! Lako je, možete i vi

Danas ću vam ispričati o jednom eksperimentu koji je upravo provela moja obitelj. Radi se o jedenju, odnosno ne jedenju mesa.

Vezano uz prehranu, mogu reći da čitav život nastojim jesti više-manje zdravo (iako moram priznati da se temi hrane zapravo nikada nisam zaista posvetila koliko bi trebalo): ne pijem gazirana pića, čitam sve deklaracije, koliko god mogu izbjegavam aditive, umjesto šećera koristim med, doručak su mi zobene pahuljice u koje dodam voće i lanene sjemenke, ručak uvijek sadrži i nešto jušno...

Veliki licemjer

Kad se radi o temi mesojedstva, ja sam, kao i mnogi od vas, zapravo veliki licemjer. S jedne strane sam uvjerena da volim životinje i sva živa bića (npr. kad pronađem neku bubu ili pauka u kući, vrlo nježno ću ga uhvatiti salvetom i izbaciti kroz prozor na slobodu), ali istovremeno ću bez problema pojesti siroto malo janje, kad ga moj suprug na najfiniji način pripremi u pećnici.

I tako smo dvije večeri za redom gledali filmove o zdravlju i prehrani ('Forks and Knives' i 'Food Choices') koji su nas obasuli velikom količinom vrlo dojmljivih slika i činjenica o tome koliko jedenje mesa šteti našem zdravlju, pogotovo srcu i krvnim žilama. Također se govorilo o okrutnosti prema uzgojenim životinjama i na kraju o šokantnim podacima da je upravo uzgoj stoke ono što najviše uništava našu planetu (recimo, jeste li znali da se u Sjevernoj Americi 70 posto poljoprivrednog zemljišta upotrebljava za uzgoj stočne hrane i da stoka proizvodi više CO₂ od svih transportnih sredstava zajedno?). Iako nas je već i prije zanimala ta tematika, ovi filmovi bili su zaista iznimno upečatljivi i sugestivni.

I tako smo mi, pod dojmom tih dokumentaraca, odlučili isprobati na mjesec dana izbaciti meso iz svoje prehrane. Iznenadilo me kako smo se glatko odmah svi složili da napravimo taj eksperiment!

Novi okusi

I evo, mjesec dana je prošlo! U kući se pripremalo sve bez mesa, a s obzirom na to da moj suprug zaista iznimno dobro kuha, otkrili smo i neke nove okuse, sastojke i pokuse. Moram reći da sam se zapravo iznenadila koliko mi meso uopće nije nedostajalo. Ni u jednom trenutku. Pojela sam jedino komadić na jednom rođendanu gdje je servirano samo meso, ali ni to iz želje ili potrebe. I shvatila sam da je za mene jedenje mesa zapravo samo navika. Navika koju je bilo iznenađujuće lako promijeniti.

S obzirom na to da znam da su navike inače izuzetno 'tvrd orah', razmišljala sam malo o razlozima zašto je ovo bilo tako lako. I došla sam do sljedećih zaključaka:

I tako... bez pritiska, uz opušten duh eksperimentiranja i radovanja novotarijama, prošao je cijeli mjesec brzo i lako. I što je najbolje... ja mislim ovako i nastaviti!