Jutros sam šetala sa svoje dvije unučice po parku. Jedna je spavala u kolicima, a druga trčkarala između tobogana, ljuljački i penjalica. Dan je bio hladan ali prekrasno sunčan pa smo susrele još druge djece s mamama ili bakama. Hvatala bih odlomke njihovih razgovora u prolazu i bilo mi je predivno osjetiti koliko su svi ti mališani puni udivljenja prema svijetu, puni životne energije i radosti i neke prirodne topline duše. I nekako mi je tako jasno došla slika koliko su djeca (pogotovo mala) prirodno povezana s onim što je bitno, s izvornom iskrom života i s onom dobrom esencijom bivanja ljudskim bićem. I vidjela sam tako jasno koliko je za svaku odraslu osobu blagotvorno biti u blizini djece, barem povremeno. Odrasle sam generalno osjetila kao puno kruće i odvojenije od istinske biti, a djeca su ta koja ih na tu esenciju ponovno podsjećaju, ponovno ju u njima bude.
Ako nemate malu djecu u obitelji, potičem vas da povremeno otiđete na dječje igralište i samo osjećate taj njihov svijet koji doslovno omekšava i otvara srce.
Dolazak djeteta zaslužuje slavlje
A onda sam odjednom pomislila na dane oko Božića koji nam predstoje i kako je taj blagdan ustvari slavljenje rođenja jednog vrlo posebnog djeteta. I koliko je zapravo čudesno što je svake godine velik dio planeta u slavljeničkom raspoloženju upravo zbog takvog važnog događaja - rođenja djeteta. Jer dolazak baš svakog djeteta zaista zaslužuje slavlje i radostan doček te svjetlosti koja je kroz njega stigla na zemlju. Svjetlosti koju je u djetetu važno njegovati i nastojati ne prigušiti.
Osim toga, čini mi se jako važnim u odnosu s djecom da se ne držimo samo ideje da smo mi njihovi učitelji, nego da im dopustimo da i oni budu naši učitelji. Jer nas zaista imaju čemu poučiti. Od njih možemo neposredno i vrlo jasno učiti o iskrenosti, spontanosti, izražavanju osjećaja i svojih želja. O radosti pjesme, pokreta i plesa i uživanju u malim stvarima poput haljinice koja se vrti. O hrabrom svladavanju nepoznatih izazova, o upornosti, o nježnosti, o ljubavi. O sve samim najvažnijim životnim stvarima.
Pronađite razlog za radost
Pa tako, ako budete ovih dana prolazili gradom kroz adventske štandove i lampicama okićene zgrade i drveće, kad budete kupovali darove i družili se s prijateljima i obitelji, nemojte ispuštati iz vida to da su sve te svečanosti u čast rođenja jednog djeteta. I onda sami sebi dopustite da barem tih nekoliko dana i vi budete poput djece, koliko god je moguće – da zaboravite na vrijeme i uobičajene obveze i pronađete što više razloga da razveselite svoje srce (i sve druge oko sebe).
Moj prijedlog je da se prisjetite nekih stvari koje ste rado činili u djetinjstvu pa da ih ponovite s dragim prijateljima (pogotovo onima iz djetinjstva). Možda je trenutak za klizalište, logorsku vatru ili neke društvene igre koje ste nekoć voljeli igrati. Možda je i trenutak da se prisjetite omiljenog kolača iz svojeg djetinjstva pa potražite recept, napravite ga i uživate u njemu s nekim malim ili pak vrlo starim djetetom. A možda je ovo sjajno vrijeme i za prisjećanje svih običaja koje ste voljeli u svojoj obitelji pa da neke zaboravljene upravo sada oživite. A ako i sami imate djecu, ovo je vrijeme za sve vrste kreativnosti!
Budimo poput djece
I na kraju, vjerujem da ćete se složiti sa mnom - što si više u ovim blagdanima dopustimo da budemo poput djece, to ćemo više u njima uživati i više ćemo sreće širiti s kim god da se susretnemo.
Živjelo dijete (puno svjetlosti) u svakome od nas!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....