Borba sa stvarnošću ili kako naučiti prihvaćati

Subota je, rano ujutro. Upravo sam odvezla supruga na aerodrom i na povratku, pjevušeći nešto u autu, odjednom dobila poriv da, umjesto odlaska kući, skrenem u shopping centar, kupim si neko fino pecivo i odvedem se na kavu. (To su one male 'slobodice' u mijenjanju dnevnih planova o kojima sam vam nedavno pisala).

Nikad nisam bila u nekom shopping centru u trenutku jutarnjeg otvaranja - tek koju minutu iza 8, kad većina dućana još uvijek ne radi. Baš zanimljiv osjećaj - nigdje nikoga. Promatram potpuno prazne hodnike i dućane s poluspuštenim rešetkama. U njima vrijedne prodavačice brišu podove, čiste izloge, uredno slažu robu da bude spremna za taj dan... osjećam se kao da sam otkrila neku zonu između dva svijeta.

Zašto se on tako ponaša prema meni?

Kupila sam svoje pecivo (još vruće, naravno) i pronašla jedini kafić koji radi. I dok među gomilom praznih fotelja uživam u svojoj kavi s medom i promatram taj subota-ujutro-u-praznom-mallu-svijet, stalno mi u misli navire razgovor kojeg sam dan ranije vodila s jednom potencijalnom polaznicom radionice. A vrlo sličan razgovor sam nedavno vodila i s prijateljicom. Razgovor o temi koja je gotovo svaku ženu zaokupljala bar jednom u životu: "Zašto se on tako ponaša prema meni?"

Velika i složena tema, na koju nije lako, ni jednostavno odgovoriti, a zapravo se odnosi na sve međuljudske odnose, ne samo na muško-ženske. Polako otpijam gutljaje i razmišljam - kako se može najbolje pomoći nekome tko se našao u takvoj životnoj situaciji?

Pa hajdemo vidjeti što bi nam svima u takvim situacijama moglo pomoći. Naravno, nakon što ste pokušali razgovarati, razjasniti, dogovoriti se, ali ništa... Reći ću vam što je pomaglo meni.

Prvo: važno se od situacije odmaknuti, kao da je gledamo s male udaljenosti, tako da nismo u nju 'uronjeni', jer kad smo u nešto uronjeni, to je kao da plivamo pod morem bez maske - sve što vidimo je mutno!

Druga jako važna stvar: je - prihvaćanje! Na ovu ideju biste se mogli nakostriješiti jer na prvi pogled zvuči kao da se morate pomiriti sa situacijom i prilagoditi svoje potrebe. No, to uopće nije ono što sam mislila pod prihvaćanjem. Ono što je važno prihvatiti je da je druga osoba (barem trenutno) takva kakva je i da se ponaša tako kako se ponaša. Jer inače stalno vodimo ratove u vlastitoj glavi, ljuteći se što stvarnost nije onakva kakva bismo mi željeli da bude. To je sjajno opisala autorica Byron Katie u svojoj metodi 'The Work' - svi mi mislimo da znamo kakva bi stvarnost trebala biti i ljuti smo što nije takva. A zapravo ne vidimo širu sliku i ne znamo zbog čega je možda baš to što se događa za nas dobro.

I treća, najvažnija stvar: nakon što smo ustanovili da su stvari takve kakve jesu i da se možda nikada neće promijeniti, vrijeme je da se potpuno prestanemo baviti postupcima druge osobe i usmjerimo se na kreiranje svog vlastitog života i unošenja radosti u njega, na najbolji način koji možemo. Koliko god teško bilo, važno je da pustimo i otpustimo držanje za svoju viziju odnosa i za svoje povrede i da okrenemo sasvim svjež i neispisan list - list na kojem ćemo sami sebe što više usrećiti.

Ljutnja na stvarnost

Moje je iskustvo da je to jedini ispravan put. I garantirano donosi nagrade - ponekad upravo ono što smo si nekada toliko željeli!

I za kraj - možda ću vas malo iznenaditi banalnim primjerom koji slijedi, ali meni se čini da se i najbliskiji međuljudski odnosi vrlo često mogu najbolje razumjeti ako razmišljate o odnosu trgovca i kupca. Ako trgovac proganja kupca, nagovara ga i jasno pokazuje da nešto od njega želi dobiti, kupac će od njega bježati. No s druge strane, ako trgovac uživa u svom poslu i samo opisuje lijepe strane svog proizvoda, ništa ne sileći, zainteresirat će kupca i on će sam poželjeti izvršiti kupnju. Tako je i sa svima nama - ako se bavimo kreiranjem ljepote i ljubavi u vlastitom životu, sve što želimo privući, doći će nam samo!