Ako se često prilagođavate onome kamo vas nosi vaša okolina, zapitajte se je li to ono što istinski želite?

Razmišljam ovih dana nešto o onoj rečenici "Go with the flow" (Idi s tokom). Vjerojatno ste ju i vi puno puta čuli. Zanimljivo je da se ona ustvari može shvatiti na razliĉite načine i označavati nešto sasvim različito - dobro ili manje dobro. Pa hajdemo danas o njoj razmisliti.

Prepuštate li se i vi "toku"? Je li mu se dobro prepustiti ili ne? Što za vas to uopće znači, na što ste pomislili kad ste pročitali tu rečenicu?

Život pun iznenađenja

Imam jednu prijateljicu koja vjeruje da joj sve uvijek dolazi onako kako treba i baš onda kad joj treba i ona jednostavno pušta stvarima da se odvijaju, ne poduzimajući sama bilo kakve korake (osim ako joj ne budu poslani na put). To je jedan od mogućih pristupa (načina) - da se životu prepušta da prirodno teče, s uvjerenjem da sve dolazi s razlogom i s punim povjerenjem u dobrohotnost Svemira. I zapravo - dok god je ona istinski sretna s time, za nju je takav pristup dobar.

Drugi, malo aktivniji način „go with the flow“ bio bi budno praćenje svoje intuicije i zatim kretanje u smjeru kamo vas ona nuka. Bez previše planiranja i bez oklijevanja, s uvjerenjem da intuicija najbolje zna što je za vas najbolje. Ovo praćenje intuitivnog toka je vrlo dinamičan način, donosi vam život pun iznenađenja i meni je osobno drag i blizak.

Treći pak način, koji možemo često susresti, je kad se netko jednostavno prepusti toku svoje okoline, toku ljudi oko njega (ili nje) - kad ide s tokom koji su uspostavili drugi - kolege na poslu, članovi obitelji, možda prijatelji (ili čak mediji). Takav tip "go with the flow" je zapravo predavanje svoje moći nekome izvan sebe. Na neki način utišavanje vlastitih želja, razmišljanja i akcija i prihvaćanje pojednostavljene uloge koja je poput djeteta koje samo ide tamo kamo svi drugi idu. Takav "go with the flow" može davati osjećaj sigurnosti, ali često u dubini skriva nezadovoljstvo. Jer zapravo ne slušaju sami sebe, jer su istinskog sebe stavili u drugi plan. Tko zna, možda su davno naučili da je izražavanje svoje volje problematično i na neki način nije dozvoljeno. Ako se i vi uhvatite da se često prilagođavate onome kamo vas nosi vaša okolina, zastanite i zapitajte se je li to ono što istinski želite?

Ravnoteža

Također, postoje i ljudi koji uopće ne vole prepuštanje bilo kakvom toku, oni vole praviti svoje planove i zatim ih provoditi. Ako se nešto neplanirano pojavi na tom putu, nastoje to zaobići. Ovo je pak dijametralno suprotan pristup prethodno opisanom. Takvi ljudi imaju puno snažniji osjećaj kreiranja vlastitog života (doslovno uvažavaju samo tok koji si sami kreiraju), ali tako mogu im promaći sjajne prilike i neočekivane životne avanture. Kad nam nešto neplanirano ‘doplovi‘ na naš put, dobro je tu stvar razmotriti i ne držati se kruto svog plana i puta.

Pa što bismo onda zaključili - treba li "ići s tokom" ili ne? Kada i na koji način?

Kao i u svemu, i ovdje je odgovor - ravnoteža. Kako ja to vidim, važno je imati želje i planove, važno je poduzimati svoje vlastite akcije i kreirati svoj život na svoj način, ali je jednako važno biti cijelo vrijeme svjestan svog unutarnjeg vodstva, svoje intuicije i poruka koje nam šalje tijelo. I bitno je poslušati ih kad vas ponukaju da zastanete i na nešto obratite pozornost i tada imati mudrosti i hrabrosti skrenuti u drugačijem smjeru od planiranog, kad osjetite da vas taj smjer "vuče". I ući doslovno u neki novi tok.

Dakle, postavite svoje želje i ciljeve, no budite ih spremni zbog intuicije poslije mijenjati i prilagođavati. To je kao da plovite rijekom u čvrstom čamcu uživajući u vožnji i znajući kamo želite stići, ali spremni ste povremeno skrenuti i izaći na obalu kad god zamijetite na njoj nešto važno i zanimljivo. Moj je dojam da nam življenje na takav način može donijeti najviše radosti, uzbuđenja i kreativnosti.