Zajedničko čitanje je čin ljubavi: otkrijte kako da dijete stvarno zavoli knjige

Kada roditelji govore o čitanju i djeci, često kažu da se tako žele ponovno povezati s njima. Kao da je veza s djecom prekinuta ili se nikada nije u potpunosti formirala. Kao da postoji udaljenost koju treba nadoknaditi, a nisu sigurni odakle početi. Autorica dječjih knjiga Barbara Franco kaže da se iza takvog stava često krije temeljno nerazumijevanje jer nisu djeca ta koja su se distancirala od knjiga, već su ih odrasli nesvjesno otuđili. Želite li da vaša djeca zaista zavole čitanje i da im knjiga postane najbolji prijatelj, trebali biste, smatra Franco, izbjegavati ove česte pogreške u pristupu.

Velika pogreška: čekate da nauče čitati

Najraširenije je uvjerenje da je pravo vrijeme za upoznavanje djeteta s knjigama kada počne samostalno čitati, što se događa uglavnom u prvom razredu. To je možda logična misao, ali je pogrešna.

- Problem je u tome što obično, kada naučite čitati, to naučite u školi. I tako knjiga automatski postaje samo dio školskih zadataka, obaveza i dužnosti. Tako već u startu dobiva nabijeno, drugačije značenje – ističe Franco.

Zato je, po njezinu mišljenju, pravo vrijeme puno ranije: kada je dijete vrlo malo i kada još ne može ni govoriti. Naravno, ne da bi ga se učilo književnosti, već da bi se osiguralo da knjige od samog početka budu poznati, razigrani predmeti, povezani s užitkom, a ne s obvezom.

- Ono što uvijek preporučujem jest staviti knjige među ostale igračke. U košaru za igračke, na nisku policu u dječjoj sobi, na dohvat ruke. Tako, kad se dijete počne samostalno kretati, može posegnuti za knjigom kao za igračkom. Ne zato što mu to roditelji kažu, već zato što je tamo, što je dio njegova svijeta – pojašnjava Franco. Dodaje da je i u toj maloj dobi važan fizički aspekt. Knjigu i sasvim mala djeca od šest mjeseci ili godinu dana mogu mirisati, okretati stranice, držati je u rukama, pokazivati slike ili slova i to je već prvi dragocjeni susret.

Petnaest minuta dnevno koje mijenjaju sve

Drugi stup na kojem se gradi ljubav prema knjigama je zajedničko čitanje. Čitanje naglas, čitanje „zajedno”. Barbara Franco to opisuje kao dar.

- Odvojiti čak i samo deset ili petnaest minuta dnevno za čitanje s djetetom snažan je dar. Ovo posebno kažem očevima, koji se ponekad osjećaju krivima jer „nemaju vremena” za to. To ne mora i ne treba trajati satima. Ne mora biti niti neposredno prije spavanja, važno je samo pronaći u danu tih deset, petnaest ekskluzivnih minuta, bez televizora i mobitela. To su „samo ti i ja” minute, trenuci ljubavi – kaže književnica. Franco to naziva „čarobnim mjehurom”, prostorom zatvorenim od svijeta, gdje roditelj i dijete putuju zajedno prema drugim pričama, nastanjuju druge svjetove i dijele emocije.

- Na ovaj način gradi se i veza roditelj-dijete, a ljubav prema knjigama dolazi kroz tu ljubav. Čitanje u vrlo ranim godinama nije usamljena, tiha aktivnost, to je prije svega gesta povezanosti – ističe.

Nemojte prestati čitati s njima kada nauče sami čitati

Jedna od najsuptilnijih i najčešćih pogrešaka događa se upravo kada djeca počnu samostalno čitati. Prirodna sklonost roditelja je da im tada prestanu čitati naglas jer „sada to mogu sami”.

- To ne treba biti vježba samostalnog čitanja, već onaj vaš „čarobni mjehur” u kojem ćete opet biti zajedno, u zajedničkoj avanturi. Stilovi čitanja se mijenjaju, od ilustriranih knjiga do knjiga s poglavljima, mijenja se i sadržaj knjiga, ali značenje je isto. To je dar koji dajemo svojoj djeci – tvrdi Franco.

Ovaj pisac znao je to još 1964.

Te davne 1964. talijanski pisac Gianni Rodari objavio je u časopisu Giornale dei Genitori provokativan i dalekovidan popis pod nazivom „Devet načina da naučite djecu da mrze čitanje”. Gotovo šezdeset godina kasnije ta su pravila još uvijek vrlo relevantna, a još više danas, u doba ekrana.

- On upozorava što sve ne treba činiti: Ne predstavljajte knjige kao alternativu televiziji. Ne govorite djeci da „su prijašnje generacije” više čitale. Ne naređujte im da čitaju. Ne pretvarajte knjige u sredstvo kažnjavanja. Ne odbijajte čitati naglas. I najsuptilnije od svega: nemojte kriviti djecu ako ne vole čitati. Jer djeca kopiraju ono što vide. Ako odrastaju okruženi ljudima koji čitaju, bit će skloniji tome. Ako ne vole knjige, to je zato što im odrasli nisu uspjeli usaditi tu strast. Pokazivanje strasti za ono što radite najmoćniji je trik. Djeca nas uvijek gledaju – upozorava Franco.

I stripovi su književnost

- Ako dijete voli stripove, odlično. Važno je nastaviti njegovati tu strast za doživljavanjem novih svjetova. Moj sin je s dvanaest godina došao u čitateljsku krizu i bacio se na stripove. To nije bio poraz, već prilika. Upoznala sam ga sa svim velikim školama stripa, od talijanske s Texom, preko američke s Marvelom do japanske s mangom. To je dio kulture i književnost u svakom smislu te riječi. Danas taj dječak čita One Piece, ali i fantastične romane od petsto stranica, izmjenjujući lagano i teže štivo, ovisno o raspoloženju – opisuje Franco iskustvo s vlastitim djetetom.

A mislite li da je vaše dijete otporno na knjige, odgovor je uvijek isti: počnite s njihovim strastima. - Čak i knjiga o Minecraftu ili videoigrama može biti ulaz u svijet knjiga. Ako nekome date kuharicu, a ne voli kuhati, nikada je neće otvoriti. Međutim, ako je knjiga o nečemu što ih zanima, mehanizam se automatski pokreće. Isto vrijedi i za djecu – kaže Franco.

Ilustracije nisu „za djecu”

Često postoji žurba za uklanjanjem slika. Kao da su ilustracije privremeni ustupak dok ne dođe vrijeme da se prijeđe na „prave” knjige, one bez slika.

- Ilustracije su bitne za dijete. One nisu manje važne od teksta. One su način gledanja, razumijevanja, zamišljanja. Važno je sačuvati čarobni trenutak, a ne prisiljavati prijelaz na „odrasli” format prije pravog vremena – poručuje Franco.

U knjižari, ne online

Važno je i fizičko, senzorno iskustvo ulaska u knjižaru.

- Ući u knjižaru i ne znati odakle početi, lutati po policama, gledati korice, mirisati knjige, čitati naslove i sažetke na koricama, sve je to prekrasno iskustvo. I to iskustvo treba prenijeti djeci i voditi ih u knjižaru. Neka dodirnu knjige, razgovaraju s prodavačem knjiga. I naučite ih pitati „Što biste mi preporučili?”. To je nešto što će ostati s njima zauvijek – kaže Franco te napominje da isto vrijedi i za knjižnicu. Za kraj, poručuje da nikada nije kasno za početi graditi ljubav prema knjizi. Bez obzira na to koliko godina ima vaše dijete, uvijek je pravo vrijeme da zajedno otvorite knjigu: čitajte mu, čitajte zajedno, razgovarajte o njoj i provedite kvalitetno vrijeme s djetetom.