SHUTTERSTOCK
riječ stručnjaka

Što se krije iza nečijeg kroničnog bijesa i neprimjerenog ponašanja?

Reakcija čestog i intenzivnog bijesa tiče se teme kontrole bijesa odnosno ono postaje problem kontrole impulsa

Bijes se javlja zbog različitih okidača odnosno onda kada osoba ne može zadovoljiti neke svoje potrebe i frustracije. Najčešći način manifestiranja nečijeg bijesa je agresivno ponašanje koje se može očitovati verbalnim i fizičkim putem.


Kako se bijes manifestira?

Ako je netko fizički agresivan ono podrazumijeva ne samo fizičke napade na druge ljude, nego i uništavanje materijalnih stvari, bacanje ili razbijanje različitih predmeta. Verbalna agresivnost s druge strane, kao što su vikanje, psovanje, omalovažavanje, vrijeđanje i sl. također nastaje kao posljedica bijesa i također može imati dalekosežne posljedice.

Imate ljude koji svoje agresivne tendencije iskazuju bez problema i otvoreno, a ima i sve više onih koji svoju agresiju manifestiraju na pasivan način. To znači da osoba ne pokazuje svoju ljutnju otvoreno, nego je iskazuje indirektno s ciljem da se povrijedi druga osoba. To je zbog toga što je pasivno agresivna osoba zapravo nespremna otvoreno se pozabaviti i govori o svojim problemima, pa svoje nezadovoljstvo iskazuje najčešće putem šutnje, namjernog izbjegavanja odgovornosti u odnosu na osobu prema kojoj osjeća bijes, izbjegavanjem.


Kada bijes postaje problem?

Sasvim je ok da nas prožme osjećaj bijesa. Nije OK i postaje problematično kada učestalost ili intenzitet ovakve reakcije ugrožava interpersonalne odnose i efikasnost u radu, kada dovodi osobu u probleme sa zakonom i kada ugrožava njeno i mentalno zdravlje drugih ljudi iz okružja.

Reakcija čestog i intenzivnog bijesa tiče se teme kontrole bijesa odnosno ono postaje problem kontrole impulsa. Prevedeno, to bi značilo da ako osoba naiđe na neku frustraciju, nema ugrađene zdrave mehanizme obrane, ne može se izboriti na jedan konstruktivan i asertivan način, nego reagira osjećajem bijesa i često agresivnim ponašanjem i to na jedan veoma intenzivan i neprimjeren način.

Kada se takva osoba nađe u situaciji frustracije ona naprosto postaje zaslijepljena nekim svojim iracionalnim vjerovanjem da nešto “nikako nije trebalo dogoditi” ili da netko “nije nikako trebao nešto učinit” i slično. Iz takvo rigidnog načina gledanja na stvari, i bez sagledavanja šireg konteksta i pokušaja traženja rješenja problema na jedan konstruktivan način i bez drame, slijedi osjećanje bijesa kojom se osoba prepušta, odnosno dopušta da i nju i njezino ponašanje potpuno savlada.

Kao i mnogi drugi nezdravi obrasci reakcija i ponašanja, tako i bijes i agresivno ponašanje koje se javlja učestalo, zapravo su automatski prešle u neku vrstu navike. Ako osoba nije naučila reagirati na neke svoje frustracije na drugi način, nego agresijom, ta se agresija usadila kao maladaptivni obrazac ponašanja koji se sa svakom novom frustracijom stalno ponavlja.


Posljedice

Nemogućnost kontrole osjećaja bijesa najčešće dovodi do različitih destruktivnih posljedica, koje se ne odnose samo na druge ljude, već i prije svega i na svoj vlastiti integritet.

Kada osoba često i intenzivno osjeća bijes, ono okida različite bio-fiziološke promjene u njenom organizmu, a kao posljedice se javljaju ubrzani rad srca, povišeni krvni tlak, povišen nivo adrenalina i noradrenalina. Sve to predstavlja veliki stres za naš organizam i zato i dugotrajna izloženost ovakvim promjenama prije ili kasnije dovodi do različitih kroničnih (autoimunih) bolesti.

Karakteristično za osobe s čestim ispadima bijesa je i to da nakon gubitka kontrole one osjećaju druge neugodne emocije, kao što su stid, potištenost, razočaranost, tjeskobu i depresivnost, a nerijetko čak i još intenzivniji bijes samo što je tada usmjeren na sebe zbog prethodnog gubitka kontrole.


Uzroci - jesu li bile zadovoljene sržne emocionalne potrebe kad ste bili mali?

Svi načini na koje smo se štitili kad smo bili mali pa i danas u odraslom dobu, imaju smisla i, ako im pristupimo s razumijevanjem i empatijom, a ne osuđivanjem, stidom, krivnjom, uz stručnu pomoć možemo vrlo lako otkriti koje se to nekada u ranom djetinjstvu nezadovoljene potrebe kriju ispod njih. Danas kao i nekada davno u djetinjstvu, osoba se samo želi osjećati sigurno. Samo i nažalost na krivi način.

Ako ste roditelj, a i ako niste, onda znate da beba ne može preživjeti bez tuđe brige o njoj. To znači da ako nam u radnom djetinjstvu nisu bile adekvatno zadovoljene one sržne ili osnovne potrebe (ne samo za hranom i vodom, nego i da nas vide, čuju, da možemo da se izrazimo i da budemo prihvaćeni takvi kakvi jesmo), mi počinjemo od malih nogu prilagođavati svoje ponašanje svojim primarnim skrbnicima (roditeljima) kako bismo ‘‘preživjeli‘‘. Ako u najranijem djetinjstvu naučimo da ne vjerujemo drugima, onda se naprosto programirano na jedan veoma destruktivan životni obrazaca a taj je stalno nastojimo da budemo spremni da se ‘‘obranimo‘‘. Borimo se za svoje potrebe kao da smo i sada životno ugroženi.

Tek kada osvijestimo i imenujemo svoje emocije, prihvatimo ih, i integriramo, možemo naučiti i kako da ih kontroliramo umjesto da emocije kontroliraju nas i vode nas na loš način kroz život.

Možda za početak, možete razmisliti o tome kakvi obrasci se ponavljaju u vašoj obitelji; jesu li vaše osonovne potrebe bile zadovoljene. Ako nisu, kako ih sami možemo početi zadovoljavati.


I što sad?

Za početak, osvijestite da niste više malo dijete i iako ste možda kao mali bili uskraćeni emocionalno ili emocionalno deprivirani, imate danas mogućnost da sami zadovoljite svoje potrebe i date sebi dozvolu da budete to što jeste.

Drugo, imate mogućnost naučiti prihvatiti dio sebe koji vam se ne sviđa i od kojega bježite. Od sebe ne možete nigdje pobjeći, bez obzira koliko se skrivali iza nekih loših obrambenih mehanizama i načina suočavanja s frustracijama i stresom. Cilj je naučiti da sami sebi budete upravo ona osoba koja vam je trebala kada ste bili mali, a nje nije bilo. Odnosno, ona/on su bili samo fizički prisutni i nisu uopće bili ni svjesni (iz neznanja) da su uskraćivali djetetu osnovne potrebe. Zato što su i sami kao bebe i djeca bili uskraćeni od istih.

Ne bi li život bio lakši i ljepši da preuzmete kontrolu nad sobom i svojim životom i prestanete okrivljivati druge ili okolnosti?


Niste i ne morate biti sami ako vam je teško

Zapamtite da jedini zdrav i funkcionalan način da obranite svoje mentalno i zdravlje općenito da sve svoje potisnute emocije osvijestite, prihvatite, procesuirate da bi ih mogli konačno i pustiti tj. integrirati u svoj self tj. sveukupni doživljaj koji imate o sebi i svojem identitetu, način na koji sebe vidite i kakvim se vidite.

Niste vi i vaši problemi jedini na svijetu, jer nema onoga tko u svom životu nije doživio barem jednu tešku/bolnu situaciju.

Sasvim je normalno da prolazimo kroz različite izazove tijekom života. I ja sam ih imala i rješavala sam ih tako da bih se odmah fokusirala na rješenje odnosno na optimalno rješenje. Bilo je i situacija kada nisam mogla sama i kada sam tražila pomoć od svojih najbližih. Sve je bolje osim da gurate pod tepih svoje probleme, pravite se da je sve ok, a nije, da prebacujete krivnju na drugoga, negirate problem, da se branite agresijom itd.

Ono što sam si utisnula u glavu jeste to da ne postoji problem bez rješenja, dokle god smo živi. Isto savjetujem i vama dragi čitatelji.

Bitno je samo koliko ste uporni u svom traganju da se izvučete iz neke situacije u koju ste upali. To puno ovisi i kakav vam je psihološki imunitet.

Naravno, ima puno problema za koje je ponekad potrebno da pričekamo i budemo strpljivi neko vrijeme kako bismo mogli da ih rješavamo. Konkretno, ja sebi uvijek dam malo više vremena u rješavanju nekog izazova kako bih skrenula misli i dobro i kritički promislila o svemu i svim opcijama.

Svakom od nas je potrebno vrijeme i mjesto za sebe gdje će izbaciti negativnu energiju odnosno napuniti energetske baterije kako bi mogao nastaviti pozitivno i s optimizmom da gleda na sve ono što nam se događa u životu - i lijepe i manje lijepe stvari. Samo nikako nemojte bježati od problema, jer o čemu god se radilo i koliko god vaš problem bio težak, s njim se treba otvoreno suočiti da bi mogli nastaviti dalje.

Ako ne znate sami, puno se toga skupilo i sve je postalo jako teško, sasvim je normalno da potražite stručnu pomoć, jer uvijek je puno lakše, a i brže uz stručnu i dobronamjernu osobu da vas vodi sve dok sami emocionalno ne ojačate.


Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje

17. prosinac 2024 23:31