Trudite li se previše (i uzalud) da dokažete sebi i drugim ljudima kako ste sretni? No, realnost je drukčija, jer su zbog toga upravo takvi ljudi baš nesretni.
Možete misliti što god hoćete, potiskivati, negirati, ali ne možete prevariti svoje emocije, jer nam upravo one pokazuju naše stvarno unutarnje stanje. To kako izgleda(te) na van odnosno vaše ponašanje se može vrlo uspješno odglumiti. Ipak se zapitajte - koga ja to zavaravam i lažem da sam dobro?
Od potrage za srećom do anksioznosti
Mnogi ljudi uopće nisu svjesni da sva ta jurnjava i glumatanje zadovoljstva i sreće pred drugima, često postaje okidač neugodnih emocionalnih i psihičkih stanja. Drugim riječima, osoba zbog toga može postati opsjednuta neuspjehom u bilo kojem području života i neugodnim emocijama koje se javljaju kao rezultat misli. Naravno da je dobro i poželjno da stremimo ka sreći, samo ne pod svaku cijenu i kao cilj, jer ga vjerojatno nikada nećete ni ostvariti. Također, stalna potraga za srećom, često postaje okidač nezdravog ponašanja kao što su stres, pritisak, anksioznost, opsesivne misli, zavisnosti
Dakle, sasvim je normalno da nismo 24/7 u nekoj ekstazi i stanju sreće. Ako niste sretni, nemojte odmah pomisliti da nešto nije u redu s vama jer - ‘‘Kako ona može biti tako uspješna i sretna, a ja se toliko trudim, i ništa od toga –-i dalje sam nesretna?‘!
Dapače, ako niste često sretni, a i to je subjektivni doživljaj, zato što sreća za svakog od nas ima neko drugo značenje, znači da ste normalno ljudsko stvorenje koje ima emocije i osjećaje i da je sasvim normalno da prolazite kroz čitavu lepeza osjećaja - od tuge pa sve do radosti.
Ono što nije dobro, jeste da se predugo zadržavate u stanju osjećaja tuge, žalosti, bespomoćnosti, samo sažalijevanja, brige, itd. Zašto? Zato što je to put koji vodi prema anksioznim poremećajima od paničnih napadaja, socijalne anksioznosti, OKP, depresije sve do psihosomatskih oboljenja koji su u strašnom porastu upravo kod mlađe populacije. Zar je čudno?
Nerealna očekivanja
Više puta su me mladi ljudi pitali - ‘‘Što mislite, zašto je danas tako teško biti sretan? Znate, ja vam uopće ne tražim puno’’?
Ja im odgovorim da to koliko će netko biti i/ili osjećati se sretnim, ovisi o njegovoj/njezinoj percepciji odnosno značenju sreće, jer kao što sam već istaknula, sreća za svakoga ima neko drugo značenje i tu je jako puno čimbenika o kojima to ovisi, prije svega nečijoj strukturi ličnosti i temperamentu.
Nadalje, odgovor na ovo pitanje djelomično je povezan (kod nekoga manje, a kod nekoga više) i s bezbrojnim i često nerealnim zahtjevima koji dolaze iz naše okoline (roditelji, djeca, prijatelji, škola, itd.).
Zašto mislimo da je netko drugi sretniji od mene također ima jako puno veze i s našim umom koji nas putem osjećaja i tjelesnih senzacija uvijek upozorava na neke ‘‘opasnosti‘‘. Nažalost, mnogi ne razumije te ‘‘poruke‘‘ koje sami sebi šaljemo putem psihosomatike. Zašto ne razumiju? Zato što potiskuju svoje emocije i ne zadovoljavaju svoje esencijalne potrebe, jer eto, uvijek je nešto drugo ili netko drugi važniji od mene same. OK, pa ‘‘evo ti onda tvoje migrene, kožnih problema, nesanice, problema s probavom, alergijama, itd‘‘.
Naše emocije nikad ne lažu
Budući da živimo u eri super brzih i najvećih tehnoloških i društvenih promjena, možda je jedna od najvažnijih stvari to da osvijestimo važnost naših emocija i da su stalno prisutne - i kao ugodne (pa se osjećamo sretnim) i kao neugodne (kada se osjećamo ne baš tako sretnim).
One se svakodnevno izmjenjuju velikom brzinom, odnosno, mijenjaju se i prilagođavaju nama, ovisno o tome - gdje smo, s kim smo, što radimo i što se događa oko nas. Zato je od potiskivanja, skrivanja, negiranja, projiciranja, i zapravo glumatanja da smo dobro, a nismo uopće dobro, puno inteligentniji i zdraviji pristup, gledati na naše emocije, osjećaje i tjelesne doživljaje kao na niz vremenskih prilika i nepogoda.
To bi značilo da baš kao i vrijeme koje zna biti jako nepredvidivo, tako i da meteorolozi znaju fulati u prognozama, tako i naše emocije znaju biti nepredvidive. One fluktuiraju i nikada ne traju vječno. No, postoji jedan ‘‘ali‘‘- a to je da su emocije promjenjiva stanja samo pod uvjetom da smo emocionalno uravnoteženi tj. emocionalno stabilni. Tako kada i zapuše bura, bude nam neugodno i hladno, no znamo da će nam poslije biti opet ugodno i toplo - da ćemo ponovo biti sretni.
Za sreću nam zapravo treba jako malo
Neki su nadam se osvijestili da nam uopće ne treba puno za sreću. Ljudi koji misle da će uloviti sreću kad nađu bolji posao, boljeg partnera, kupe stan, novi auto, itd. itd. vode mrtvu bitku. Prestanite se vraćati u prošlost i sve ono što vas je nekada činilo sretnim i počnite živjeti u sadašnjosti i cijeniti ono što imate sada i ovdje jer vam se i to može oduzeti. To je po meni jedini ispravan način razmišljanja koji vas neće učiniti nesretnim.
Kao što sam objasnila, stalna potraga i jurnjava za srećom nije dobra, jer ako ne procesuiramo neke neugodne i potisnute emocije (tuga, ljutnja, bijes, strah), onda sve ono dobro (sreća) ne možemo ni cijeniti kada se pojavi.
Drugim riječima, ako nismo probavili (procesuirali) teške i loše dane u životu, ne možemo u potpunosti ni cijeniti one sretne.
Moja topla preporuka svim onima koji sebe uporno postavljaju svakojake uvjete za ostvarenje svoje sreće, pri tom kršeći svoje psihičke i tjelesne granice i ne ispunjavaju svoje sržne potrebe, da prestanu s tim, i zadovolje se onim što imaju. Uložite više resursa u rad na sebi jer je to dugoročno najisplativija investicija. Na sreću je ispravnije gledati kao na niz iskustava, a ne kao na ultimativni cilj.
Dozvolite sebi da dišete i da više vremena provedete u sadašnjem trenutku, a manje u prošlosti i/ili projekciji budućnosti, jer ionako su male šanse da se ostvare neke vaše crne prognoze.
Dozvolite sebi da prođete i kroz bure i nevere, turbulencije i sve druge vremenske prilike i osvijestite da je normalno da se osjećate i ljutom i bijesom, povrijeđenom ili tužnom i da se prema potrebi i iscijelite na zdrav način kako biste mogli uistinu uživati u životu i cijeniti sve one dobre stvari u vašem životu, a sigurna sam da ih ima.
Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....