Učili su nas da, da bismo mogli dugo živjeti i ostati mladi, moramo dobro jesti, dobro spavati, vježbati i izbjegavati stres. Problem je što nas loši odnosi, oni s ljudima koje studija naziva „uznemirivačima”, također stare – iznutra i izvana. Ljudi s kojima se družimo i odnosi koje stvaramo ili smo prisiljeni održavati iz diplomatskih razloga (obitelj, posao, druženje) doslovno nas mogu prerano ostarjeti. Oni nas proždiru i iscrpljuju našu energiju sve dok svaki susret ne postane napetost koja nepopravljivo utječe na naše tijelo i psihu. Nova studija otkriva da su žene sklonije biti u ovakvim vezama i da su te veze češće zastupljene unutar obitelji nego drugdje. Studija je objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences i financirana od Nacionalnog instituta za starenje, a analizirala je utjecaj takozvanih „uznemirivača” ili ljudi koji „stvaraju probleme ili otežavaju život”. Istraživački tim primijetio je da je prisutnost tih osoba na društvenim mrežama povezana s povećanom stopom biološkog starenja, mjerenom epigenetskim biomarkerima otkrivenim u uzorcima sline.
Svaki dodatni "uznemirivač" još više ubrzava starenje
Za svakog dodatnog „uznemirivača” (odnosno osobu koja vam zagorčava život) s kojom redovito komunicirate, stopa starenja povećava se za 1,5 posto. To je zapanjujuća brojka koja ujedno odražava široko rasprostranjen osjećaj: da nas neki odnosi ne samo umaraju, već nas iscrpljuju. Tu se ne radi samo o trenutačnoj iritaciji uzrokovanoj svađom ili jednokratnoj interakciji s dosadnom osobom. Govorimo o kontinuiranom, ponavljajućem i normaliziranom stresu u vezama, manje-više bliskim, koji nikada ne eksplodira, već nagriza. A budući da je ljutnja zdrava emocija i njezino izražavanje jednako je zdravo, upravo to tiho, kontinuirano habanje ono je što je opasno.
Uznemirivači su često bliske osobe
Naravno, treba izbjegavati ishitrene i banalne zaključke. Sama studija ne pokazuje konačnu uzročno-posljedičnu vezu, što znači da ne možemo s apsolutnom sigurnošću reći da nas teška osoba postarava samo time što postoji i gravitira oko nas. Ali uočena povezanost postoji, to je činjenica i potvrđuje nešto što psihologija i medicina ponavljaju već godinama: kronični stres utječe na tijelo. Poremećen san, povećan kortizol i stanje budnosti (jer problem s napornim ljudima je upravo to što nas prisiljavaju da se uz njih nikad ne opuštamo) kombinirano je stanje za koje ćemo, ako ga ne riješimo, prije ili kasnije platiti cijenu. Možda je najviše uznemirujući aspekt to što je te „pogrešne” ljude često najteže ukloniti. Studija pokazuje da su to često krvni srodnici ili kolege, cimeri ili susjedi. Mnogi odnosi su utkani u naše svakodnevne živote i naše uloge. U biti, prisiljeni smo da ih održavamo pa čak i njegujemo. I što je odnos teži, to je veći rizik da postane kronični izvor nelagode.
Žene imaju više loših veza
Istraživanje također pokazuje da žene češće prijavljuju prisutnost „uznemirivača” na svojim društvenim mrežama. To nije iznenađujuće s obzirom na to koliko često žene još uvijek nose emocionalni teret posredovanja, organiziranja i održavanja društvenog života obitelji. Ta spremnost, slavljena kao altruizam, izvor je nakupljanja vrlo, vrlo toksičnog stresa. Čak i oni koji su već lošeg zdravlja ili su iskusili teška iskustva u djetinjstvu, čini se, izloženiji su ovakvim vezama. To sugerira neugodnu istinu: najranjivije osobe ujedno su i najvjerojatnije zarobljene u štetnim vezama.
Postoji li rješenje?
Pitanje je koliko smo spremni tolerirati u ime navike i društvenog pritiska. Predugo smo trpljenje u vezama smatrali vrlinom, ali gutanje gorčine nije sinonim za zrelost. Naprotiv, često je to jednostavno oblik odricanja od vlastite radosti ili dostojanstva. Ako neki odnos stalno proizvodi tjeskobu i frustraciju, štetan je. Odgovor ne može biti povlačenje u samoću ili potpuni prekid odnosa s obitelji i kolegama koji izazivaju probleme, već kompenzacija tih slabih točaka onim dobrim trenucima u zdravim vezama. Okružite se netoksičnim ljudima koji su sposobni ponuditi istinsku podršku i uzajamnost. Drugi važan korak je učenje razlikovanja toksičnih i zdravih veza i učenje postavljanja granica te osvještavanje činjenice da postavljanje granica nije sebičnost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....