Lakše je zaljubiti se u poruke nego u čovjeka. Zato nisam na Tinderu

„Instalirala sam Tinder“, šalje mi neki dan. Još nisam stigla ni reagirati, a stiže nova poruka: „Deinstalirala sam ga nakon pet minuta.“ Konačno odgovorim: „Dugo si i izdržala.“

Aplikacije za upoznavanje nikad mi nisu odgovarale. Nije mi palo na pamet da ih instaliram. Ne zato što sam bolja od ljudi koji ih koriste, nego zato što već imam previše kanala i aplikacija u životu. Još jedan mi stvarno ne treba.

Ne javljam se ni na svaku poruku neznanaca u inboxu, a još rjeđe nekoga upoznam uživo. Takvih susreta mogu nabrojati na prste jedne ruke u više od petnaest godina koliko sam online. S druge strane, poznanstava, prijateljstava i poslovnih suradnji bilo je i više nego dovoljno.

Znam ljude koji su se upoznali preko aplikacija, zaljubili, vjenčali, dobili djecu. I to mi je stvarno lijepo vidjeti. Ali kad pogledam svoje odnose, shvatim nešto što možda i nije politički korektno za reći.

Došli smo zbog posla, a ostalo se samo dogodilo

Najljepše veze imala sam s ljudima koje sam prvo upoznala uživo. Od gimnazije, preko posla, hobija, prijatelja. Sve duže veze koje pamtim po dobrome počele su u četiri oka. Bez dopisivanja, bez planiranja, bez stvaranja slike prije susreta.

I gotovo svaki put kad bih razvukla osmijeh na uspomenu nekog početka, bilo je isto. Slučajnost. Tajming. Ništa više.

Najdraža veza počela je mojim kašnjenjem na snimanje. Klasična ja koja kasni i kamerman koji me čeka pod satom na Trgu, već spreman skinuti mi sve svece s neba. Ispalo je da smo u dva dana snimanja odlijepili. Oboje. Bez dopisivanja, bez pripreme, bez razmišljanja kako izgledamo. Došli smo zbog posla. Ostalo se samo dogodilo.

S druge strane, ono malo odnosa koji su bili promašaj, a od kojih sam se oporavljala predugo, počeli su isključivo online.

Padneš na šarm. Na rečenice koje na ekranu zvuče savršeno. Rečenice koje su promišljene, dotjerane, tempirane. Koje imaju vremena biti savršene. Lakše je zaljubiti se u verziju nekoga koju sam napiše, nego u osobu koja stoji ispred tebe.

Uživo toga nema. Uživo vidiš kako netko gleda. Kako reagira. Kako šuti. I alarm za bijeg se uključi puno ranije jer nema uljepšavanja. Nema emotikona koji će ublažiti rečenicu. Nema memeova koji će “izvući stvar”. Nema prostora da napišeš savršen odgovor dok stojiš na blagajni i čekaš red. Uživo si to što jesi. I druga osoba isto. Ili klikne. Ili ne.

Prvu pusu želim osjetiti na koži, a ne gledati na ekranu

Kad se dogodi taj prvi susret, želim još toga. Blentavosti u trenirkama. Hodanja bez plana. Klupu i sladoled. Želim da prvi poljubac dođe stvarno, a ne kao dvotočka i zvjezdica. Prvu pusu želim osjetiti na koži, a ne gledati na ekranu.

Možda sam stara škola. Možda nemam pojma. Ali znam da meni to treba. I zato nikad nisam bila na aplikacijama za upoznavanje. I vjerojatno neću biti. Jer mi ne pašu. I jer mi dižu dlake na vratu.

Do idućeg puta, dignite glavu od mobitela, možda vas čeka taj bitan susret. Ispod sata. Na Trgu. U gradu ili parku.

Zagrljaj,

A.

Anu možete pratiti i na Facebooku i Instagramu.