Koji znakovi mogu upućivati na nasilničko ponašanje djeteta?

Istraživanja su pokazala da se nasilno i agresivno ponašanje uči u ranim godinama života. Roditelji mogu naučiti dijete kako se nositi s osjećajima ljutnje bez upotrebe nasilja.

- Razlozi zbog koji djeca postaju nasilnici mogu ovisiti o više faktora, primjerice je li dijete bilo izloženo nasilju ili mu je svjedočilo, o njegovoj obiteljskoj i školskoj okolini te osobinama ličnosti, stoga ne možemo govoriti samo o postupanjima roditelja koja djecu pretvaraju u nasilnike - ističu dječji psiholozi.

Roditeljska je zadaća biti oslonac svojoj djeci

Bez čvrstog oslonca na odraslu osobu dijete može postati agresivno, tjeskobno i nesigurno. Manja je vjerojatnost da će se u djeteta javiti problem u ponašanju ako mu se roditelji posvete i ako se puno njime bave, pogotovo u ranim godinama razvoja. Djeca ovise o roditeljskoj potpori, zaštiti i ohrabrenju kada uče razmišljati svojom glavom. Bez pravilnog nadzora djeca ne dobivaju potrebnu sigurnost. Istraživanja su pokazala da djeca koja nemaju kvalitetan nadzor roditelja vrlo često razviju problem u ponašanju.

Budite sigurni gdje su vaša djeca u svakom trenutku i tko su prijatelji s kojima se druže. Kad ne možete biti s djecom, povjerite ih nekome kome vjerujete. Nikada ne ostavljajte djecu mlađu od deset godina samu kod kuće, pa ni nakratko.

Budite model prihvatljivog ponašanja

Djeca uglavnom uče prema primjerima. Ponašanje, vrijednosti i stajališta roditelja i drugih odraslih osoba imaju velik utjecaj na djecu. Vrijednosti poput poštovanja, istine i ponosa u vašoj obitelji mogu biti važni izvori snage za vašu djecu, pogotovo ako se susreću s negativnim pritiskom vršnjaka, žive u nasilnom susjedstvu ili idu u školu punu nasilja.

Budite sigurni da djeca nemaju pristup oružju

Ako ga već imate, naučite djecu o opasnostima oružja. Ako u svojoj kući držite pištolj, ispraznite ga i zaključajte odvojeno od metaka. Nikada ga, ni nenapunjenog, ne ostavljajte na dohvat djeci i nikada ne nosite oružje sa sobom jer tako djeci šaljete poruku da se problemi rješavaju oružjem.

Ne tucite djecu

Udaranje, šamaranje i batine pokazuju djeci kako je u redu udarati druge kako bi se riješio problem i može ih potaknuti da kažnjavaju druge na isti način kako njih kažnjavaju. Fizičko kažnjavanje sprečava određeno ponašanje samo na kratko vrijeme. Čak se i na teško kažnjavanje djeca mogu naviknuti tako da kasnije ono nema nikakva utjecaja na njih.

Djeca trebaju osjetiti da pogreške mogu i popraviti

Naučite djecu kako da uče iz svojih pogrešaka. Pomozite im da shvate kako mogu izbjeći ponavljanje istih sukoba u budućnosti. Vrlo je važno da ih u tim trenucima ne osramotite i ne ponizite. Djeca se stalno trebaju osjećati voljeno i poštovano. Problem je ponašanje, a ne dijete. Možete reći, primjerice, volim te i prihvaćam, ali ovo što si napravio ne sviđa mi se. Radije pohvalite dobro ponašanje, a ne kažnjavajte loše, jer djeca žele ugoditi roditeljima. Zapamtite da su pohvale i pažnja najbolja nagrada.

Budite dosljedni u pravilima i disciplini

Kad stvarate pravila, držite ih se. Djeci je potrebna struktura s jasnim očekivanjima. Postavljati pravila, a onda ih se ne pridržavati za djecu je zbunjujuće. Roditelji trebaju uključiti djecu u postavljanje pravila kad god je to moguće. Objasnite djeci što se od njih očekuje i kakve su posljedice nepridržavanja pravila. Zajedno se dogovorite kako se nećete ponašati jedni prema drugima.

Zaštitite djecu od nasilja u kući ili susjedstvu

Nasilje u kući za djecu je uvijek zastrašujuće i štetno. Potreban im je siguran dom s puno ljubavi u kojem neće odrastati u strahu. Djeca koja svjedoče nasilju u obitelji ne moraju uvijek postati nasilna, ali vjerojatno će posegnuti za nasilnim rješavanjem konflikata. Radite na stvaranju sigurnog, nenasilnog doma i ne podržavajte nasilno ponašanje među braćom i sestrama. Uzmite u obzir da neprijateljska i agresivna svađa među roditeljima plaši djecu i pruža im loš primjer. Ponekad djeca ne mogu izbjeći situacije kad su svjedoci nasilja na ulici, u školi ili kod kuće pa im treba pomoć da se nose s osjećajima straha i doživljenim situacijama.

Koji znakovi mogu upućivati na nasilničko ponašanje?

Predškolski uzrast:

• napadi bijesa koji traju dulje od 15 minuta i ne može ih nitko smiriti pa im na kraju “popuste”
• ispadi agresije često bez razloga
• impulzivni su, neustrašivi i energični
• konstantno odbijaju pravila i poslušnost odraslima
• nisu vezani uz roditelje, na nepoznatom mjestu ne traže roditelje i ne odlaze do njih
• često gledaju nasilje na televiziji, uživaju u nasilnim temama ili su zlobni prema vršnjacima

Školarci:

• imaju lošiju pažnju i koncentraciju
• često ometaju školske aktivnosti
• imaju loš uspjeh u školi
• često upadaju u tučnjave s drugom djecom
• na razočarenja, kritike i zadirkivanje reagiraju iznimnom ljutnjom, krivnjom i osvetom
• često gledaju nasilne filmove i igraju nasilne igrice
• imaju malo prijatelja ili nijednog jer su često neprihvaćeni zbog svojeg ponašanja
• sklapaju prijateljstva s djecom koja su također poznata po agresivnosti i neposlušnosti
• konstantno se suprotstavljaju odraslima
• zadirkuju i draže životinje
• osjećaju se frustrirano
• ne suosjećaju s drugima

Što ako je vaše dijete žrtva

Djeca žrtve često pokušavaju sakriti da su zlostavljana iz straha da će se situacija pogoršati. Takva se djeca boje ići u školu, ujutro prije škole imaju glavobolje ili bolove u trbuhu, mole roditelje da ih prate u školu, pogoršava se njihov školski uspjeh, traže blizinu učitelja, nesigurni su i uznemireni ako trebaju izaći pred ploču, dolaze kući s potrganim priborom, knjigama, odjećom, dolaze kući izgladnjeli (uzet im je novac), ostaju bez svojih stvari, imaju modrice, ogrebotine ili porezotine, postanu povučeni, niskog samopouzdanja, postanu anksiozni, napeti, slabije jedu, prijete samoubojstvom ili ga pokušaju napraviti, zaspu plačući, imaju noćne more, sve češće pitaju za novac ili počnu krasti (da daju nasilniku), odbijaju govoriti o tome što nije u redu, počnu zastrašivati drugu djecu, postanu agresivni i depresivni, počnu markirati... Ako prepoznamo neke znakove, treba potražiti pomoć odrasle osobe.

Koraci koje možete poduzeti

● Kad god se dijete ponaša nasilno prema suučenicima, mlađoj djeci i drugima, reagirajte odmah jasno mu dajući do znanja da to nije u redu i da to ne odobravate.

● Dajte djetetu "time-out": neka sjedi mirno i tiho onoliko minuta koliko ima godina.

● Ne negirajte djetetove emocije (primjerice "Ma, nisi ljut. Zašto bi bio ljut?").

● Poučite ga kontroli neugodnih emocija ("Probaj duboko udahnuti i izdahnuti kad si jako ljut. Meni to pomaže.")

● Tražite od djeteta da vam detaljno ispriča što se dogodilo, pitajte ga što je svojim ponašanjem željelo postići, navedite ga da vam kaže što je bilo loše u tom ponašanju.

● Recite mu kako se osjećate kad se tako ponaša. Predložite djetetu da se stavi u ulogu svoje žrtve. Kako se ona osjećala? Razgovarajte s djetetom o tome kako bi sljedeći put moglo drukčije i nenasilno riješiti takvu situaciju.

● Oduzmite mu neke povlastice, poput kratkotrajne zabrane igranja ili gledanja TV-a.

● U svakoj prilici poučavajte dijete kako rješavati sukobe nenasilnim putem, kako sklapati prijateljstva, kako dobiti pažnju drugih iz poštovanja.

Gdje potražiti pomoć u slučaju nasilja

• Centar za pružanje usluga u zajednici Savjetovalište Luka Ritz, Ulica kneza LJ. Posavskog 48, Zagreb; 01/6470-050, www. centar-lukaritz.hr

• Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba, Argentinska 2, 01/3457-518, www.poliklinika-djeca.hr

• Hrabri telefon, Argentinska 2, Zagreb, 01/3793-000; www.hrabritelefon.hr

• Savjetodavna linija za zlostavljanu i zanemarenu djecu 0800-0800

• Modus - savjetovalište Centra za djecu, mlade i obitelj, Kneza Mislava 11, Zagreb, 01/4621-554, www.dpp.hr

• Udruga roditelja Korak po korak, Ilica 73, Zagreb, 01/4855-578, www.udrugaroditeljakpk.hr