Piše: Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje
‘‘Imam troje djece i svi su nesretni. Što da napravim i kako da ih usrećim’’? Odrekla sam se svog života i sreće da bi djeci pružila sve ono što ja nisam imala prije 30 godina. Ništa im nije nedostajalo u materijalnom smislu i svejedno su nesretni danas kao odrasli ljudi‘‘.
Rekla sam joj da ne znam na koji način ona inače usrećuje svoju djecu i što za nju znači sreća, pa smo počeli od toga. Uz to, da bi bilo bolje da sama sebi postavi pitanje kako da prvo sebe usreći, odnosno da se malo više pozabavi sobom i svojim mentalnim zdravljem ako želi usrećiti voljene.
Zapitajte se - koga modeliraju moja djeca?
Samo zdrava, emocionalno uravnotežena, sretna i ispunjena mama (ili tata), može biti dobar roditelj i kao takva zračiti svoju svjetlost i radost svuda oko sebe i tako usrećivati druge tj. prije svega svoju djecu. Da, može se frustrirana i nesretna mama praviti da je dobro, potiskivati svoje emocije koliko hoće i biti funkcionalna u svakodnevnom životu ispunjavajući sve svoje obveze. Ipak, u dubini duše ona je nesretna i neispunjena i podsvjesno energetski zrcali svoje stanje, što djeca odmah osjete i često misle da je u njima neki problem. Najčešće se iza takvih stanja krije neki anksiozni poremećaj i funkcionalni tip depresije.
Ako djeca odrastaju uz takav ‘‘model‘‘, oni ga na podsvjesnom nivou modeliraju i usvajaju te se kao odrasli ponašaju na isti način kao njihova mama ili tata. Što takvi roditelji kasnije mogu očekivati od svoje djece? Njihova djeca i danas odrasli ljudi (s ili bez djece), glumit će, potiskivati svoje emocije, ‘‘žrtvovati‘‘ se za nekoga (za djecu, posao, partnera...), i odricati se svojih potreba i svoga života i sreće prema istom modelu koji su usvojili od svojih roditelja. Jako je bitno da se to osvijesti radom na sebi.
Utjecaj depresije
Rađena su brojana istraživanja na temu utjecaja depresije majke na djecu čiji rezultati potvrđuju da manja djeca u dobi između 3-4 godine starosti klinički depresivnih majki pokazuju više problema u ponašanju (agresija, povlačenje), u verbalnom izražavanju i razumijevanju od djece majki koje nikada nisu patile od depresije. No da slika nije tako crno-bijela ukazuje i podatak da na sreću depresija kod majke nije jedini čimbenik koji određuje rezultate kod djeteta. Tako npr. djeca majki koje su osjećajnije i poštuju potrebe svoju djece, koje su realne i podržavaju njihov rad, nisu kontrolirajuće i ne miješaju se u svaki aspekt života, dakle puštaju da dijete prođe i kroz neka neugodna iskustva i razvije svijest o tome, bolje prolaze na testu inteligencije i verbalnih sposobnosti. Dakle, empatična i samosvjesna majka itekako može umanjiti negativan utjecaj kliničke depresije na dijete od majke koja je emocionalno hladna i distancirana, samokritična, s prevelikim i nerealnim očekivanjima, perfekcionista, s niskim pragom tolerancije na stres i frustracije.
Depresija je vrlo kompleksno stanje, a oboljeli nažalost nisu jedini koji pate jer su članovi obitelji i sami itekako pogođeni kada se netko koga vole (npr. mama ili tata) bori s depresijom. Simptome je nekad teško protumačiti, tako da čak i oboljeli mogu tvrditi da se ne osjećaju depresivno, jer su funkcionalni u svakodnevnom životu (obavljaju sve obveze, idu na posao...). Međutim to njihovo stanje ostavlja traga na njihovim odnosima i kvalitetu života obitelji i može se odraziti na bračno nezadovoljstvo kao i opće disfunkcionalno prilagođavanje svih članova na bolest u obitelji.
Svi pate
Rekla bih da najviše trpi partnerska relacija ako se u obitelji javi depresija, a na koji će način jedan od partnera reagirati na depresiju drugog utječu različiti čimbenici. Tako se događa da se kod zdravog partnera često pojavi osjećaj krivnje i briga da je baš ona ili on uzrok depresije partnera. Također krivnja se često može javiti i kod depresivnog člana u odnosu na ostale članove obitelji, što ga stavlja u ovisnu ulogu jer tada drugi članovi obitelji preuzimaju odgovornost koju prati osjećaj preopterećenosti. Također odnos takvih parova često je popraćen i nezdravom komunikacijom, konfliktima, distanciranošću, odsustvom bliskosti i intimnosti, kao i obostrano nezadovoljstvo. Često dolazi do pogrešnog tumačenja simptoma, što može dovesti do sukoba u odnosu, pa se tako povlačenje interpretira kao gubitak interesa za partnera, a razdražljivost i loše raspoloženje kao ljutnja usmjerena na njih.
Budući da postoji snažna veza između mentalnog zdravlja roditelja i razvoja njihove djece, tada odrastanje s depresivnim roditeljem definitivno utječe ne samo na tjelesni nego i na emocionalni i socijalni razvoj djeteta.
Prepoznajte na vrijeme znakove vašeg depresivnog djeteta
Prepoznatljivi simptomi depresije kod djece i adolescenata su razdražljivost, dosada, apatija, previše sna... Neliječena depresija kod djece i adolescenata prije ili kasnije postaje kronična i može dovesti do poremećaja u prehrani, akademskog neuspjeha, rizičnog ponašanja, ovisnosti, suicidalnih misli.
Zaključno, u obiteljima u kojima je samo jedan član depresivan, ne pati samo on, nego čitav obiteljski sistem. Stoga stavovi ostalih članova obitelji prema liječenju igraju veliku ulogu u ishodima oporavka, jer da bi došlo do oporavka, jako je važno da svi članovi obitelji razumiju ne samo što znači anksioznost ili depresija, nego i na koji način utječe na kvalitetu čitave obitelji. Razumijevanje simptoma, uzroka i liječenja neke mentalne tegobe ili bolesti stoga je najbolji put za dobrobit svih članova obitelji.
Vodite brigu i o sebi! Budite otvoreni u komunikaciji u obitelji i osigurajte svoju emocionalnu podršku ili potražite stručnu pomoć na vrijeme.