Na Wembleyju se svjetla gase. Jedan od najobožavanijih bendova svih vremena izlazi na dugoočekivani reunion. Publika utihne i na trenutak sve nestane - buka, šum, tjeskoba - ostaju samo iščekivanje i naboj prepun emocija. Odbrojavaju se sekunde kad će zasvirati Oasis. U tom trenutku 33-godišnja Zagrepčanka Lucija Čeč skida svoj turban i pokazuje svoju obrijanu glavu - za nju je to trenutak istine jer je prvi put u javnosti pred toliko puno ljudi bez svoje kose. Njezin izlazak pred svijet.
Bitno je ono iznutra
Djevojka koja se pola svoga života bori s alopecijom odabrala je taj trenutak jer voli koncerte, voli putovanja i prije svega voli - život. Odlučila je svijetu pokazati da je najbitnije ono iznutra. Upravo je na valu te hrabrosti pokrenula i jednu jako bitnu stvar - radionicu "Good Hair Day", koja će se održati 22. studenog od 10 do 18 sati u Impact Hubu u Zagrebu uz podršku sponzora. Na događaju će stručne suradnice iz područja psihologije, make-upa, alternativne kose i vezivanja turbana održati edukacije za sudionice. Razmjena iskustava, make-up trikovi, isprobavanje perika i headwrap turbana, osnaživanje samopouzdanja i opušteno druženje s prijateljicama ono je što svi prijavljeni mogu očekivati.
Lucija, koja je bivša Yammatova voditeljica i novinarka, danas marketinška stručnjakinja i ekskluzivna kreatorica u TikTok-first agenciji Crew Media, prve je znakove alopecije primijetila je još u četvrtom razredu srednje škole. Maturalna večer bila je prvi veliki događaj na kojem je pokušala sakriti pečat bez kose. Sakriven ispod šiški postao je simbol duge i zahtjevne borbe.
Alopecija s lupusom
Od 11. godine boluje od sistemskog lupusa. Alopecija je došla zajedno s lupusom, iako se pravi uzrok nikada nije mogao precizno utvrditi. Tipičan leptirasti osip, karakterističan za lupus, pojavljivao se i na koži vlasišta, ostavljajući ožiljke i upaljene lezije na mjestima gdje je gubila kosu. Dugo je imala probleme s izrazito upaljenim i bolnim tjemenom.
- Sjećam se da sam jednom tražila hitan pregled dermatologa, a netko je komentirao što uopće može biti hitno kod dermatologa. Imala sam otvorene rane. To može biti nevjerojatno bolno - prisjeća se. Isto tako, prihvaćanje alopecije nije došlo preko noći, nego se odvijalo u fazama. Kaže da je, kao netko tko je odrastao s ozbiljnom, neizlječivom bolešću, vrlo rano postala samostalna.
- Kada kao dijete provodiš godine po bolnicama, odrasteš preko noći. Uvijek sam bila svoja. Imala sam veliku podršku obitelji, ali sam se uvijek borila za sebe i mnoge stvari rješavala sama sa sobom - kaže Lucija. Godinama je pokušala doslovno sve: šampone, losione od koprive, alternativne pripravke. Ništa nije uspijevalo zaustaviti opadanje kose. Kada je iscrpila sve mogućnosti, odlučila je preuzeti stvar u svoje ruke. Stoga je prije desetak godina počela nositi marame. U tom razdoblju kosa je već bila toliko prorijeđena da se više nije željela fotografirati. Alopecija je postupno napredovala. Žarišta bez kose počela su se spajati u veće površine, pa je Lucija izgubila čak 70-80 posto kose. Riječ je o alopeciji areati, vrsti ispadanja kose kod koje se ne gube sve dlake na tijelu, nego se pojavljuju jasno ograničena žarišta.
- Jednog dana, doslovno niotkuda, palo mi je na pamet da zavežem maramu. Htjela sam da me prestane brinuti hoće li se nešto na glavi pomaknuti, hoće li se vidjeti što skrivam. Marama je postala sloboda - otkrila je.
Prva marama
- Zavezala sam tu jednu maramu, imam je i danas. Sjećam se da sam se fotografirala i bila potpuno oduševljena. To je bila prva prekretnica, trenutak u kojem sam shvatila da je vrijeme da prihvatim ono što ne mogu promijeniti. Koliko god bih htjela vratiti kosu, nisam više imala ni snage ni kapaciteta. Rekla sam sebi: ‘U redu, sad ću nositi maramu i uklopiti je u svoj stil‘. Počela sam istraživati marame, učiti ih vezati na sve moguće načine, kupovati ih, kombinirati... To mi je vratilo vedrinu i radost. Kroz modu i stil uspjela sam ponovno izraziti sebe i vratiti si samopouzdanje, onu osnovnu sigurnost u društvenim situacijama - priča iskreno ova djevojka i dodaje kako je isto tako cijelo vrijeme tugovala za svojom kosom. Nije voljela ni pričati o tome. Bilo joj je strašno teško. Toliko teško da deset godina nije nikada skinula maramu, osim pred liječnicima i svojom frizerkom. Ni doma, ni pred partnerom.
- Jednostavno ja sama sa sobom nisam bila spremna. Nedostajala mi je zajednica, žene koje razumiju o čemu pričam. I mislila sam, možda ja mogu pomoći drugima svojim iskustvom. A ima nas puno. Ženski gubitak kose je ogroman tabu u našem društvu. Kad sam počela govoriti, shvatila sam da ljude to zanima, da su empatični, da me ne gledaju kao ‘neku drugu osobu‘. Otvaranje je bilo oslobađajuće. Možda je ekstremno to što sam to napravila tako javno, na društvenim mrežama i u medijima, ali ja sam i radila u medijima, bila sam novinarka, spikerica i radila voice over, to mi je prirodan teren - otkriva.
Njen osobni završni korak - koji ne mora biti svačiji put - bilo je brijanje glave prije godinu dana.
- Meni više nije imalo smisla držati se za nešto što gotovo pa nije postojalo. Psihički sam se pripremala godinu dana. Koliko god je bilo teško, gledaš u ogledalo i vidiš kako nestaje jedna verzija tebe, a pojavljuje se neka sasvim nova. Bio je to jedan od najboljih poteza u mom životu. Nisam požalila i ne bih se vratila. To je bilo otvaranje novog poglavlja. I dalje nosim svoje marame i volim ih, ali moje prihvaćanje alopecije došlo je do točke da mogu reći: ne predstavlja mi problem u životu, ne opterećuje me i ne muči. Ja živim - iskrena je.
Podrška mentalnom teretu
Kad je otvorila profil NoHairDay_by.Luloo na Instagramu i TikToku, neki su videi postali viralni - 700 tisuća, 900 tisuća pregleda.
- To je nišna tema i brojke uopće nisu važne. Ono što jest važno je ono što se događa u inboxu. Žene mi pišu. Otvaraju se. Traže podršku. I tad sam pomislila: zašto se ne bismo našle uživo? Zašto virtualno ne bismo pretvorile u stvarni svijet? Organizirala sam u svibnju piknik na Bundeku za sve cure koje su se javile. Došle su žene iz cijele Hrvatske. Bilo je nevjerojatno, opušteno, normalno, a mnogima je to bio prvi put da su u društvu žena koje također gube kosu. I svaka od nas ima svoju jedinstvenu priču. Alopecija je kod svake drukčija, ali mentalni teret može biti jednako velik - bilo da ti opadne jedan pramen ili cijela kosa. Povezale smo se oko onoga što razumijemo na najdubljoj razini. Već tada sam znala da želim organizirati nešto veće od običnog druženja. Nešto što će nuditi vrijednost, znanje i alate koji nam uistinu trebaju - priča Lucija s puno entuzijazma.
Okupila je sjajan tim žena. Naglašava kako joj je bitno da radionice koje organizira nisu usmjerene na traženje lijeka. Ne osjeća se pozvanom govoriti o metodama liječenja. - Ne želim davati lažnu nadu jer ja svoju kosu nisam uspjela vratiti. Fokus želim staviti na osnaživanje. Želim dati alate kako navigirati kroz sve to, bilo da žene žele nastaviti tražiti rješenja ili da žele krenuti putem prihvaćanja - ističe. Stručnjaci se slažu da psihološki aspekt alopecije često nadmašuje fizički. Prema podacima Američkog društva za dermatologiju, više od 70 posto žena s alopecijom razvije barem jedan simptom anksioznosti ili depresije, dok mnoge izbjegavaju društvene situacije. Lucijina priča, u tom kontekstu, nije samo osobna, ona je društveno važna.
S kosom ili bez - dovoljne ste
- Što bih poručila svim ženama s alopecijom? Nećemo uljepšavati, život s alopecijom je izazovan. Treba jako puno vremena i strpljenja sa samom sobom. Treba pronaći izvor snage, dopustiti si proces tugovanja kroz koji se mora proći. Ne može se požuriti. Sve je to normalno i sve je razumljivo. Treba sebi dati puno nježnosti i razumijevanja. Ne radi se samo o kosi, to je duboko, kompleksno i intimno iskustvo. Ali vjerujte: vi ste puno više od svoje kose. Vaša vrijednost nije u kosi, nego u svemu što jeste. S kosom ili bez - dovoljne ste. A oni kojima niste, ne trebaju biti dio vašeg života. Meni je trebalo 15 godina, ali isplatilo se - strpljivost, snaga i vjera u sebe - poručuje vedra Lucija i dodaje: - Vaš ispunjen život čeka vas i najvažnije je kako se vi osjećate, a ne što drugi misle.
Jer, u društvu koje stalno poručuje da moraš biti "više", "bolja", "ljepša", njezina poruka ide suprotnim smjerom: budi stvarna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....