Riječi bake i djeda zauvijek pamtim: ”Helena, svijet staje u stranu da propusti onoga tko zna kuda i kamo ide”.
 FOTOGRAFIJE: ZELJKO HAJDINJAK/CROPIX
Moja priča: Helena Buntić

‘Jedno jutro sam se probudila i više nisam mogla hodati. Tako je počelo, a uskoro sam dobila i dijagnozu‘

Prije gotovo tri godine 27-godišnjoj Varaždinki dijagnosticirana je multipla skleroza. Ispričala nam je kako se liječi i kako se nosi s tom kroničnom upalnom demijelinizacijskom bolesti središnjeg živčanog sustava od koje u Hrvatskoj pati više od 6000 osoba

U mojoj borbi s ovom kroničnom bolesti dečko Matija i obitelj velika su mi podrška. Živim s dečkom u Varaždinu i volim reći da to nije samo moja nego naša borba. Isto tako imam obitelj koja mi puno pomaže. Možda ne razumiju što proživljavam, zapravo sigurna sam da ne razumiju, ali trude se razumjeti i pomoći. Kada sam oboljela, shvatila sam da više neću moći naći posao koji ću moći prilagoditi svojoj bolesti pa sam otvorila svoj knjigovodstveni ured, u kojem danas radim i u kojem mi puno pomaže moja mama, koja je u tom poslu godinama - kaže Helena Buntić (27), koja već gotovo tri godine živi s multiplom sklerozom.

Ozbiljni problemi

- Simptomi su počeli mnogo ranije, ali nisu bili toliko značajni da bih im pridavala preveliku pažnju. Živjela sam kao i svaka druga osoba u dvadesetim godinama. Međutim, odjedanput su počeli veći problemi koji više nisu bili zanemarivi. Jedno jutro sam se probudila i spremajući se za posao, više nisam mogla normalno hodati, to više nisu bile moje noge, jednostavno su bile gumene i utrnute i shvatila sam da se nešto događa s mojim tijelom i da moram liječniku. Strah je bio ogroman. Išla sam od liječnika do liječnika, ali svi su govorili: "Vi ste još mladi, to je u vašoj glavi, idite psihijatru", što smatram da je jako žalosno i da bi trebalo saslušati pacijenta, a ne sve pripisivati psihi. Na kraju sam došla do dobre doktorice koja je odmah prepoznala simptome i poslala me na hitnu hospitalizaciju na neurologiju gdje su nakon magnetske rezonancije mozga i leđne moždine, koja je pokazala brojne lezije, te lumbalne punkcije postavili dijagnozu i odmah me uputili u KBC Rebro po konačnu dijagnozu i terapiju - kaže Helena. Zahvaljujući neurologinji dr. Terezi Gabelić na Rebru, kaže Helena, sve je išlo dosta brzo i dobila je terapiju koju dobro podnosi.

Multiplu sklerozu karakterizira propadanje mijelinske ovojnice živčanih vlakana (mijelin je masna tvar koja štiti živac). Propadanje mijelinske ovojnice dovodi do stvaranja ožiljaka (skleroze) na različitim mjestima u mozgu i leđnoj moždini, tzv. demijeliniziranih plakova, pa otuda naziv bolesti - multipla skleroza (MS). Rani početak liječenja znatno pomaže u zaustavljanju napredovanja bolesti.

- Za sada sam dobro, što će biti poslije, ne znam, ali postoje i druge terapije. Danas živim poprilično normalno uz tegobe koje multipla skleroza nosi. Kad sam dobila terapiju, osjećala sam se bolje, funkcije su se postupno počele vraćati. No, nakon dva smrtna slučaja u obitelji u samo tri tjedna dogodio mi se relaps, međutim doktorica je brzo reagirala i popravila stanje pulsnom terapijom kortikosteroidima. Jedno vrijeme nakon toga bila sam na štakama i teško se kretala, ali se s vremenom stanje popravilo i sada opet mogu normalno hodati i biti samostalna - kaže Helena. No, bolest je tu, nekad slabija, a nekad jača.

- Multipla me ponekad ograničava, ne mogu sve što mogu zdravi, umornija sam, imam česte glavobolje, trnce i tremore, ali sam zahvalna što je to samo ponekad i što ima dana kada nemam nikakvih tegoba i mogu normalno obaviti sve svoje obaveze, a kada ne mogu, jednostavno stanem i odmorim se, jer našem tijelu treba puno više odmora nego zdravim osobama - kaže Helena. Osim nošenja sa simptomima, dijagnoza multiple skleroze sa sobom donosi i mnoge strahove i neizvjesnost. Njih nije pošteđena ni Helena.

Stotinu pitanja

- Kada mladi dobijete dijagnozu, u glavi vam je sto pitanja - Kako dalje? Što će biti sa mnom? Hoću li sutra biti invalid? Hoću li za deset godina uopće ustati iz kreveta? Hoću li imati djecu? Obitelj? Međutim, nakon perioda tuge, depresije i pitanja "zašto ja", kreneš dalje, shvatiš da je tako očito trebalo biti i dalje živiš dan po dan nadajući se najboljem, jer odustati je nešto najgore. Oboljela sam sa 24 godine i to je bio velik šok i meni i mojoj obitelji. Svi smo se trebali prilagoditi i prihvatiti činjenicu da više nisam ona stara Helena, da je ovo neka nova ja koja mora svoju bolest prilagoditi sebi, puno su mi pomogle grupe na Facebooku gdje oboljeli međusobno dijele iskustva i savjete kako si olakšati svakodnevni život. Meni kao novooboljeloj to je mnogo značilo jer sam shvatila da nisam jedina koja se bori s ovom bolesti. Zahvalna sam i Društvu multiple skleroze Varaždinske županije, gdje su me uputili u moja prava i omogućili mi besplatno vježbanje i ostale aktivnosti. I zato bih svima novodijagnosticiranima poručila - nemojte nikada odustati, u redu je plakati, u redu je klonuti, pa ponekad i odustati od svega, ali odmorite se taj dan, razmislite koga sve imate u životu i da se i dalje isplati boriti, jer odustati i predati se nikako nije solucija, od toga nemamo ništa, a najvažnije je staviti sebe na prvo mjesto i razmišljati o sebi - kaže Helena i dodaje: - Hvala Matiji, hvala mami, koja je uvijek tu i rame za plakanje, za savjet i za pomoć, prijateljima i nažalost pokojnima baki i djedu čije ću riječi zauvijek zapamtiti: "Helena, svijet staje u stranu da propusti onoga tko zna kuda i kamo ide".

O životu s multiplom sklerozom čitajte u novom Doktoru u kući, na kioscima je od četvrtka, 2. rujna

14. prosinac 2024 12:49