Između onoga što je bilo i onoga što dolazi: zašto je nježnost prema sebi temelj mentalnog zdravlja

Kraj godine nije samo vremenska oznaka; on je unutarnji prag. Prostor između završetka i početka, između starog identiteta i onoga što tek nastaje. U tom prijelazu često se javljaju snažne emocije – tuga, olakšanje, iscrpljenost, zahvalnost, strah i nada, ponekad sve u isto vrijeme. Upravo zato kraj godine ima snažnu terapijsku i duhovnu vrijednost: on nas poziva da zastanemo, oslušnemo i damo smisao onome što smo proživjeli. U terapijskom kontekstu, zastajanje nije slabost, već nužan čin brige o mentalnom zdravlju. Duhovno gledano, to je trenutak svjesnog bivanja sa sobom – bez uloga, bez maski, bez potrebe da budemo „bolji“ nego što jesmo.

Mentalno zdravlje zahtijeva emocionalnu iskrenost

PERFECTLAB/SHUTTERSTOCK

Godina kao iskustvo, a ne kao presuda

Mnogi ljudi kraj godine doživljavaju kao osobni sud: procjenjuju se kroz ciljeve, uspjehe i neispunjena očekivanja. Takav pristup često produbljuje osjećaj unutarnjeg pritiska, krivnje i samokritike. No terapijski i duhovni pogled nudi drugačiju perspektivu – godinu ne promatramo kao test koji smo položili ili pali, već kao iskustvo koje nas je oblikovalo.

Mentalno zdravlje jačamo onda kada prestanemo negirati vlastitu bol. Duhovni rast započinje kada si priznamo da su i teški trenuci imali svoju poruku, čak i ako je još ne razumijemo u potpunosti. Neke godine ne dolaze da bismo u njima „uspjeli“, već da bismo naučili usporiti, otpustiti, potražiti pomoć ili promijeniti smjer.

U terapijskom prostoru često se kaže da iscjeljenje ne počinje rješenjem, već priznanjem. Kraj godine idealan je trenutak za to priznanje – bez osuđivanja, bez potrebe za opravdavanjem.

Emocionalno zatvaranje ciklusa

Duhovno-terapijski proces zatvaranja godine ne znači brisanje sjećanja, već njihovu integraciju. Ono što nismo stigli izgovoriti, oplakati ili razumjeti često se zadržava u tijelu i psihi kao napetost. Kraj godine može biti simboličan trenutak da si dopustimo osjetiti ono što smo tijekom godine potiskivali.

Mentalno zdravlje zahtijeva emocionalnu iskrenost. To znači dopustiti si tugu zbog gubitaka, ali i priznati vlastitu snagu. To znači reći sebi: „Ovo je bilo teško i imam pravo biti umoran.“ Duhovnost nas pritom podsjeća da ranjivost nije suprotnost snazi, već njezin temelj.

Zatvaranje ciklusa ne događa se u jednom danu, ali započinje namjerom. Namjerom da ne nosimo staru bol kao identitet, već kao iskustvo koje nas je naučilo nečemu o sebi.

Kraj i početak godine stvaraju rijedak prostor tišine u kojem možemo sebi postaviti pitanja koja inače izbjegavamo

OLEZZO/SHUTTERSTOCK

Novi početak kao unutarnji pomak

Početak nove godine često se idealizira kao trenutak potpune transformacije. No iz terapijske perspektive, nagle promjene rijetko su održive. Istinski novi početak događa se tiho – kao unutarnji pomak, a ne vanjski pritisak. Duhovno gledano, novi početak ne traži da budemo netko drugi, već da budemo prisutniji. Možda to znači postaviti zdravije granice, možda usporiti, možda zatražiti podršku. Možda znači prestati ignorirati vlastite potrebe u ime očekivanja drugih. Mentalno zdravlje ne jača se savršenstvom, već dosljednošću u brizi o sebi. Novi početak može započeti jednim pitanjem: „Što mi je uistinu potrebno da bih se osjećao sigurnije, mirnije i cjelovitije?“

Duhovnost kao resurs u terapijskom procesu

U terapijskom kontekstu, duhovnost se ne nameće, već prepoznaje kao unutarnji resurs. Ona se očituje u osjećaju smisla, povezanosti i nade. Kada mentalno zdravlje oslabi, često slabi i osjećaj smisla. Duhovni aspekt tada može biti most – ne kao rješenje, već kao oslonac.

To može biti praksa zahvalnosti, svjesnog disanja, meditacije, molitve ili jednostavno boravka u tišini. Takvi trenuci pomažu živčanom sustavu da se smiri, a umu da se reorganizira. Duhovnost u tom smislu nije bijeg od realnosti, već način da u realnosti ostanemo prisutni bez preplavljenosti.

Ulazak u novu godinu s nježnošću prema sebi

Ako nova godina nosi neku poruku, onda je to poziv na nježnost. Nježnost prema vlastitim granicama, emocijama i tempu. Terapijski rad često započinje upravo tamo gdje prestajemo biti strogi prema sebi.

Ne moramo u novu godinu ući s velikim planovima. Dovoljno je ući s iskrenom namjerom da slušamo sebe. Da priznamo kada nam je teško. Da se ne sramimo potrebe za podrškom. Da dopustimo sebi biti čovjek – složen, promjenjiv i vrijedan. Mentalno zdravlje nije stanje koje jednom postignemo, već odnos koji svakodnevno gradimo sa sobom. Taj odnos traži strpljenje, iskrenost i spremnost da se iznova upoznajemo, osobito u trenucima nesigurnosti. Duhovni rast ne događa se onda kada imamo sve odgovore, već kada se usudimo ostati prisutni u pitanjima, bez potrebe da ih odmah riješimo. Kraj i početak godine stvaraju rijedak prostor tišine u kojem možemo sebi postaviti pitanja koja inače izbjegavamo: Što me je ova godina naučila o meni? Gdje sam bio nježan prema sebi, a gdje prestrog? Koje dijelove sebe sam zanemario, a koji su tražili više pažnje? Što sam spreman otpustiti kako bih u novu godinu ušao lakši? Što mi je sada, u ovom trenutku života, uistinu važno? Ne moramo imati jasne odgovore. Dovoljno je dopustiti da se ta pitanja smjeste u nama i polako oblikuju naš unutarnji kompas. U toj prisutnosti, između kraja i početka, rađa se prostor za istinsku promjenu, onu koja ne dolazi iz pritiska, već iz dubljeg razumijevanja i suosjećanja prema sebi.

Susret sa sobom kao temelj mentalnog zdravlja i unutarnjeg mira

Kraj godine nije poziv na savršenu bilancu života, već na iskren susret sa sobom. U tom susretu nema potrebe za žurbom, uspoređivanjem ni dokazivanjem. Svaka godina, bez obzira na to koliko bila teška ili blaga, ostavlja trag koji nas oblikuje i priprema za sljedeći korak. Kada tom tragu pristupimo s razumijevanjem, a ne s osudom, otvaramo prostor za mentalno zdravlje koje se temelji na ravnoteži, a ne na pritisku.

Duhovno-terapijski pogled podsjeća nas da novi početak ne počinje kalendarom, već sviješću. Počinje onda kada odlučimo slušati sebe, poštovati vlastite granice i njegovati unutarnji mir kao vrijednost, a ne luksuz. Nova godina ne traži od nas da budemo drugačiji, već prisutniji. Ne snažniji, već iskreniji. Ne savršeni, već povezani – sa sobom, s drugima i sa životom kakav jest. Ako u novu godinu uđemo s tom namjerom, svaki mali korak postaje značajan. Tada mentalno zdravlje postaje proces brige, a duhovnost tihi oslonac. I upravo u toj jednostavnosti, u tom svjesnom i nježnom hodu naprijed, krije se stvarni početak.

Mirella Rasic Paolini, specijalistica za mentalno zdravlje i holistička terapeutkinja