Hrvatice na dijagnozu čekaju godinama dok im bolest napada organe: ‘Nije to samo ginekološki problem!‘

Endometrioza pogađa svaku desetu ženu reproduktivne dobi, no bolest nije dovoljno prepoznata, i mnoge oboljele na dijagnozu čekaju godinama. Za to vrijeme bolest napreduje, a žene se često suočavaju s nerazumijevanjem okoline i uvjeravanjem da je jaka menstrualna bol "normalna". O izazovima s kojima se oboljele i dalje susreću, promjenama koje su nužne u zdravstvenom sustavu i važnosti da se ženama napokon počne vjerovati, razgovarali smo sa Zoricom Martić, predsjednicom Udruge žena oboljelih od endometrioze Ja sam 1 od 10, sveučilišnom magistrom sestrinstva i ženom koja i sama živi s tom dijagnozom.

Što je danas najveći problem za oboljele žene u Hrvatskoj?

- Najveći problem je to što se žene i dalje predugo bore same - s boli, nerazumijevanjem i osjećajem da ih nitko ne čuje. Mnoge od nas godinama slušaju da je jaka menstrualna bol "normalna", da trebamo samo izdržati ili da umišljamo. U tom razdoblju bolest napreduje, narušava kvalitetu života, odnose, mogućnost rada, planiranja obitelji i, na kraju, mentalno zdravlje. Najviše boli upravo osjećaj da moraš neprestano dokazivati da te zaista boli. U našoj Udruzi svakodnevno susrećemo žene koje prvi put kažu: "Napokon me netko razumije." To je istovremeno i lijepo i tužno. Lijepo, jer su pronašle zajednicu, a tužno, jer to ne bi smjela biti rijetkost. Nijedna žena ne bi trebala prolaziti kroz ovu bolest sama.

Koliko žene u Hrvatskoj u prosjeku čekaju na dijagnozu i što se u tom razdoblju događa s njihovim zdravljem, poslom, obitelji i psihom?

- Nažalost, u Hrvatskoj žene na dijagnozu endometrioze u prosjeku čekaju oko sedam godina, nerijetko i dulje. To nije samo broj - to je sedam godina života provedenih u boli, neizvjesnosti i stalnom traženju odgovora. U tih sedam godina bolest najčešće ne miruje. Kod mnogih žena simptomi postaju sve izraženiji, bol postaje kronična, mogu biti zahvaćeni crijeva, mokraćni sustav ili drugi organi, a neke se tada suoče i s problemima neplodnosti. No, posljedice nisu samo zdravstvene. Mnoge izostaju s posla, odustaju od profesionalnih prilika ili rade unatoč nesnosnim bolovima jer osjećaju da ih nitko neće razumjeti. Kod kuće često nose teret osjećaja krivnje jer nemaju snage biti majke, partnerice ili kćeri onako kako bi željele. Istovremeno, svakodnevna borba s boli, nerazumijevanjem i neizvjesnošću ostavlja dubok trag na mentalnom zdravlju - javljaju se anksioznost, depresivnost, osjećaj usamljenosti i gubitak povjerenja u vlastito tijelo.

Koje su najčešće zablude o endometriozi koje biste voljeli promijeniti - i među građanima i među zdravstvenim djelatnicima?

- Voljeli bismo zauvijek razbiti nekoliko zabluda koje ženama s endometriozom svakodnevno otežavaju život. Prva, i možda najveća, je da su jaki menstrualni bolovi normalni. Menstruacija može biti neugodna, ali bol koja vas sprječava u tome da odete u školu, na posao ili da normalno živite nije normalna i nikada ne bi smjela biti prihvaćena kao nešto što žena mora izdržati.

Druga je zabluda da je endometrioza "samo ginekološki problem". To je kronična upalna bolest koja može zahvatiti različite organe i utjecati na cijeli organizam. Ne pogađa samo reproduktivno zdravlje, nego kvalitetu života žene u cjelini – njezino fizičko, emocionalno, obiteljsko i profesionalno funkcioniranje.

Često se susrećemo i s mišljenjem da će trudnoća izliječiti endometriozu ili da će bolest nestati nakon menopauze. To jednostavno nije točno. Endometrioza zahtijeva stručno praćenje i individualizirano liječenje.

Početkom 2026. osnovana je radna skupina za unapređenje položaja žena s endometriozom u Hrvatskoj. Što to konkretno znači?

- Radna skupina osnovana je kao odgovor na jasnu potrebu za sustavnom analizom postojećeg stanja i praksi, međuresornom i multidisciplinarnom suradnjom relevantnih dionika i razvojem koordiniranih i provedivih prijedloga rješenja utemeljenih na znanstvenim dokazima i stvarnim iskustvima žena koje žive s endometriozom. Opći cilj Radne skupine je kreiranje održive i multidisciplinarne platforme za unapređenje položaja žena s endometriozom u Republici Hrvatskoj.

Koja prava oboljelih žena danas nisu dovoljno prepoznata, od bolovanja i radnog mjesta do pristupa dijagnostici, operacijama i multidisciplinarnoj skrbi?

- Iako je posljednjih godina učinjen određeni napredak u prepoznavanju endometrioze, žene koje žive s ovom bolešću i dalje se svakodnevno susreću s brojnim izazovima. Prije svega, kronična bol i iscrpljenost često nisu dovoljno razumljive u radnom okruženju. Endometrioza nije vidljiva, ali njezine posljedice itekako jesu. Potrebno je razvijati veću osjetljivost poslodavaca i omogućiti radne uvjete koji će ženama pomoći da ostanu aktivne i dostojanstveno rade. Velik izazov predstavlja i dostupnost multidisciplinarne skrbi. Endometrioza nije bolest koju može riješiti samo jedan liječnik ili jedna specijalnost. Ženama su često potrebni ginekolog, kirurg, radiolog, anesteziolog, fizioterapeut, psiholog, nutricionist i drugi stručnjaci. l

Oboljele žene predugo su same u svojoj boli

Kako Udruga Ja sam 1 od 10 pomaže ženama koje su tek dobile dijagnozu ili još lutaju sustavom bez odgovora?

- Većina žena koja nam se javi ne traži samo informaciju, traži nekoga tko će je saslušati, razumjeti i reći joj da nije sama. Ženama koje su tek dobile dijagnozu pomažemo da razumiju što endometrioza jest, koje su mogućnosti liječenja i kako se snaći u zdravstvenom sustavu. Trudimo se pružiti provjerene informacije, povezati ih s relevantnim stručnjacima i odgovoriti na pitanja koja ih najviše brinu. Osim individualne podrške, organiziramo edukacije, javne kampanje, stručna predavanja i susrete na kojima žene mogu razmijeniti iskustva i osjećati se prihvaćeno.

Kroz Udrugu čujete priče mnogih žena. Što im je zajedničko?

- Iako je svaka priča jedinstvena, gotovo sve imaju zajedničku nit – osjećaj da su predugo bile same u svojoj boli. Bez obzira na dob, mjesto stanovanja ili životne okolnosti, vrlo često nam kažu da godinama nisu dobivale odgovore, nego poruke da je "to normalno", da će "proći nakon trudnoće" ili da su jednostavno preosjetljive. Zajednički im je i put do dijagnoze koji je često dug, iscrpljujuć i pun prepreka. No, postoji još nešto što im je zajedničko – nevjerojatna snaga. Unatoč svim izazovima, te žene ne odustaju. Nastavljaju tražiti odgovore, bore se za zdravlje i vrlo često, nakon što prođu težak put, žele pomoći nekoj drugoj ženi da kroz isto ne prolazi sama. Kada žena osjeti da joj netko vjeruje i da više nije sama, tada počinje vraćati vjeru u sebe. To je često prvi i najvažniji korak prema kvalitetnijem životu.