Šmrkav nos, temperatura i kašalj - noćna mora svakog roditelja. Imate dojam da je vaše dijete stalno bolesno i čekate da imunitet ojača dovoljno da zima bude izdržljiva i da napokon ne morate zimu provesti na bolovanju. Zapravo vaše dijete vjerojatno i nije tako osjetljivo jer je uobičajeno, barem tako kažu stručnjaci, da godišnje u prosjeku ima desetak viroza. Kod odraslih osoba, primjerice, prosjek je jedna do dvije viroze.
O tome kako se trebamo nositi s time, postoji li mogućnost prevencije i što radimo dobro, a što pogrešno, razgovarali smo s prim. dr. sc. Ivanom Pavićem s Odjela za pulmologiju, alergologiju, imunologiju i reumatologiju Klinike za dječje bolesti Zagreb.
- Zbog generalne izloženosti i vrlo lakog prijenosa virusa prehladu je u pravilu teško spriječiti. Također, postoji velik broja uzročnika, a specifična zaštita cijepljenjem ne postoji. No, možemo si barem pokušati pomoći jednostavnim postupcima, osobito u vrijeme epidemija - kaže prim. Pavić. Treba izbjegavati zatvorene prostorije s puno ljudi poput trgovačkih centara i dječjih igrališta te posjećivanje bolesnih osoba. Važno je redovito provođenje osobne higijene, što podrazumijeva pranje ruku te zdrav stil života s uravnoteženom prehranom (puno sezonskog voća), kretanje na svježem zraku i dovoljno sna.
Također je važno zaštititi djecu od pasivnog pušenja, jer je poznato da djeca koja su izložena duhanskom dimu imaju veću vjerojatnost obolijevanja od akutnih respiratornih infekcija. No, kada mjere prevencije ne uspiju, roditelji vrlo često znaju činiti pogreške. Primjerice, da na prvi znak povišene tjelesne temperature vode dijete doktoru. To je zapravo osnovna pogreška iz više razloga: još je prerano da bi krvna slika mogla pokazati radi li se o bakteriji ili virusu. Osim toga, dijete se dovodi u opasnost da u čekaonici dobije neku drugu bolest.
Dva glavna antipiretika
- Većina akutnih infekcija dišnog sustava su blage virusne infekcije koje kod većine djece ne zahtijevaju liječnički pregled i većinom prolaze za pet do sedam dana - kaže prim. Pavić. Povišenu temperaturu valja snižavati, i to tako da se sredstvo za snižavanje temperature daje kada je tjelesna temperatura izmjerena rektalno viša od 38,5°C, odnosno pod pazuhom 38°C. Prema smjernicama za snižavanje tjelesne temperature u djece, kaže prim. Pavić, dva su glavna antipiretika, paracetamol i ibuprofen, koje treba dozirati prema tjelesnoj težini i kliničkim osobitostima. Ne postoje dokazi koji bi davali prednost nekom od navedenih antipiretika što se tiče učinkovitosti i načina primjene (oralno ili rektalno).
Preporučena doza paracetamola je 15 mg/kg svakih 4-6 sati, a ibuprofena 10 mg/kg svakih 6-8 sati. Neke smjernice navode mogućnost primjene ova dva antipiretika naizmjenično ili istovremeno. No, kako uz primjenu oba antipiretika nije zabilježena razlika u poboljšanju općeg stanja, a uz to postoji rizik od pogrešnog doziranja i mogućeg predoziranja, većina smjernica ne zagovara takvu primjenu. - Za snižavanje temperature mogu nam pomoći i fizikalne metode: primjena obloga i vodene kupke.
Infekcije dišnog sustava
Najčešće zimske bolesti u djece su infekcije dišnog sustava koje su općenito najčešće bolesti tijekom djetinjstva. Naime, u prvih pet godina života djeca prebole u prosjeku od šest do devet akutnih infekcija dišnog sustava godišnje. Razlozi tako velike učestalosti akutnih infekcija dišnog sustava u djece su sljedeći: dišni sustav je najizloženiji organski sustav koji je u trajnom kontaktu s okolinom, velik broj uzročnika, vrlo lagan način prijenosa infekcija i još uvijek slabe metode njihova sprečavanja. Jednako se to odnosi na sve dobne skupine.
No, dišni sustav u djece još je podložniji respiratornim infekcijama zbog njihove razvojne fiziologije dišnog i imunosnog sustava. Velik broj akutnih infekcija dišnog sustava ograničen je samo na gornji dišni sustav, a samo manji dio (oko 5 posto slučajeva) zahvaća donji dišni sustav. Dva su vrhunca pojavljivanja akutnih respiratornih infekcija dišnog sustava u djece: u dobi od šest do 12 mjeseci, kada je dijete potrošilo zaštitna protutijela dobivena od majke, a vlastita još nije razvilo u potpunosti, te prvi kontakt djeteta s drugom djecom u kolektivu (vrtić ili škola), gdje je velika izloženost raznim infekcijama.
Većina akutnih infekcija dišnog sustava je blagog kliničkog tijeka; više od 90 posto uzrokovano je virusom te nije potrebna nikakva antimikrobna terapija. Upravo su akutne infekcije dišnog sustava uzrok velike neracionalne potrošnje antibiotika pa onda i rezistencije bakterija na najčešće primjenjivane antibiotike. Liječenje je uglavnom simptomatsko, što podrazumijeva otklanjanje i ublažavanje pojedinih simptoma. Potreban je dovoljan unos tekućine i mirovanje, kapi za nos koje smanjuju otečenost sluznice nosa i sekreciju te, u slučaju povišene tjelesne temperature, antipiretici. Učestale, ali blage virusne infekcije kod većine djece ne zahtijevaju liječnički pregled i većinom nestaju za pet do sedam dana.
Oblozi se stavljaju tako da se pamučna krpa natopi u mlakoj vodi i ovije oko djetetova grudnog koša. Preko vlažnog obloga stavi se suhi ručnik ili plahta. Obloge je potrebno mijenjati svakih 10 do 15 minuta, odnosno prije nego što se osuše. Kod jako povišene temperature oblozi su slabo učinkoviti. Tada mogu pomoći kupke za rashlađivanje tako da se dijete stavi u vodu temperature kao i za uobičajeno kupanje, oko 36°C. Nakon kupanja dijete se obriše i obuče. U primjeni ovih metoda vrlo je važno stalno mjeriti tjelesnu temperaturu - objašnjava prim. Pavić.
Liječenje kod kuće
Naravno, ne može se uvijek sve riješiti kod kuće i tada je potrebna liječnička pomoć. Dijete treba odvesti pedijatru, pojašnjava prim. Pavić, kada povišena temperatura traje više od pet dana, ako je dijete blijedo, pepeljasto sivo ili plavkasto, ako slabo reagira na podražaje, ako ima znakove povećanog rada dišnog sustava (diše nosnim krilima, pri udisanju uvlači jamicu ispod vrata, diše trbuhom) ili diše ubrzano (djeca od 6 do 12 mjeseci više od 50 udaha u minuti, nakon navršene 1. godine više od 40 udaha u minuti), ako dijete stenje, odbija hranu i tekućinu, rjeđe mokri, ima suhe sluznice, osip na koži koji ne blijedi nakon pritiska (petehije). Novorođenčad i dojenčad do 3. mjeseca imaju nezreo imunosni sustav, zbog čega je obavezan odlazak pedijatru ako imaju povišenu tjelesnu temperaturu ili jedan od spomenutih simptoma.
Neka djeca sklona su i febrilnim konvulzijama. Riječ je najčešće o konvulzivnom sindromu koji se javlja isključivo u dječjoj dobi, a podrazumijeva pojavu epileptičkih napadaja tijekom povišene tjelesne temperature (koja nije uzrokovana infekcijom središnjeg živčanog sustava ili drugim poznatim mogućim uzrokom epileptičkih napadaja).
- Ako je do napadaja došlo kod kuće, nužno je djetetu osigurati prohodnost dišnih puteva, provoditi mjere za snižavanje tjelesne temperature te se odmah javiti u nadležnu hitnu službu. Dijete s febrilnim konvulzijama obavezno se upućuje na hospitalizaciju radi medicinske obrade i liječenja osnovne bolesti - savjetuje prim. Pavić.
Osnovna terapija febrilnih konvulzija usmjerena je na zaustavljanje napadaja diazepamom (putem klizme ili intravenski). Nije dokazano da antipiretici imaju preventivni učinak na pojavu febrilnih konvulzija, ali je nužno provođenje mjera snižavanja temperature tijekom akutnog febrilnog infekta. Važno je naglasiti mogućnost recidiva febrilnih konvulzija, no najčešće su dobroćudne naravi i u pravilu imaju odličnu dugoročnu prognozu. Pitali smo i može li roditelj uočiti razliku između bakterijske ili virusne bolesti.
- Neka djeca čak i s visokom tjelesnom temperaturom leže u krevetu bez bolova i miruju, a kad se temperatura normalizira, ponašaju se kao da i nisu bolesna, imaju uredan apetit i normalno se ponašaju. Tada je najvjerojatnije riječ o virusnoj infekciji te je potrebno provoditi mjere snižavanja tjelesne temperature i davati što više tekućine i nije nužno dijete odmah voditi liječniku - kaže prim. Pavić.
Dijete valja pratiti dan-dva da se vidi kakav je tijek bolesti. Ako je dijete u periodima između febriliteta izrazito malaksalo i adinamično, neraspoloženo, ne jede i ne uzima tekućinu, počinje kašljati, ima bolove u ušima, proljev, pojavi se osip na koži ili bilo kakva promjena u ponašanju koja odstupa od djetetova uobičajenog ponašanja, moguće je da je riječ o bakterijskoj infekciji te ga je potrebno odvesti na pregled pedijatru. Višečlane obitelji, odnosno one u kojima ima više djece, također trebaju paziti kako se zdravo dijete ne bi zarazilo od bolesnog brata ili sestre.
Izolacija od zdravih
- Najbolje je bolesno dijete izolirati od zdrave djece te izbjegavati bliski kontakt zdrave djece s bolesnikom, poput rukovanja i ljubljenja, izbjegavati dijeljenje hrane i pića, čemu su djeca osobito sklona. Preporučuje se često pranje ruku, posebno nakon brisanja nosa o maramicu i/ili kašljanja, temeljito pranje igračaka i dezinficiranje odgovarajućim otopinama te održavanje higijene prostorija u kojima boravi bolesno dijete - kaže prim. Pavić.
Nakon akutne bolesti dobro je da dijete bude što dulje kod kuće, koliko je to roditeljima moguće organizirati. No, svakako se preporučuje da dijete barem dan-dva nakon prestanka temperature i potpunog povlačenja simptoma ostane kod kuće kako bi se organizam oporavio. Naime, ako se prerano vrati u kolektiv, dijete ima veći rizik da se ponovo razboli jer je imunosni sustav iscrpljen prethodnom infekcijom.
Higijena i čišćenje nosa zapravo su najvažniji jer tako sprečavamo daljnje infekcije dišnog sustava i ostale komplikacije koje mogu nastati uslijed dugotrajne začepljenosti nosa. Stoga, ako prepoznamo prehladu na vrijeme i počnemo ispirati nos fiziološkom otopinom, možemo pokušati prevenirati pojavu novih infekcija te bakterijske komplikacije primarno virusne respiratorne bolesti. Važno je naglasiti da za čišćenje nije dovoljno nekoliko kapi fiziološke otopine, što roditelji najčešće čine, već je nos potrebno ispirati s puno više fiziološke otopine. Fiziološka otopina uspostavlja fiziološku funkciju cilija (trepetljika) nosne sluznice, a kada one vrate svoju funkciju, omogućuju uklanjanje nečistoća koje ulaze zrakom u nosni hodnik.
- Roditelji na svoju ruku nikako ne bi smjeli davati djetetu antibiotik za liječenje akutne infekcije dišnog sustava, dakle bez pregleda pedijatra. Svu ostalu simptomatsku terapiju i potporne mjere smiju i trebaju provoditi prema danim uputama i preporukama - zaključuje prim. Pavić.
Odgovori na česta pitanja
Dječja bolnica Srebrnjak jedna je od onih u kojima se liječe djeca s kroničnim bolestima. Takvoj djeci potrebno je pristupiti s posebnom pažnjom, stoga smo zatražili i njihove savjete.
Kako zaštititi djecu s kroničnim bolestima?
Postoje brojne kronične bolesti u dječjoj dobi te se zaštita djece oboljele od kroničnih bolesti uvelike razlikuje i prema kroničnoj bolesti/organskom sustavu koju bolest zahvaća. Univerzalne mjere zaštite su izbjegavanje okoliša u kojem se očekuje susret s akutno bolesnima te higijena ruku, uz dodatne mjere nošenja zaštitne maske kod pacijenata čija kronična bolest to zahtijeva. Nadalje, kod većine kroničnih bolesti preporučuje se cijepljenje protiv gripe svake godine. U program obaveznog cijepljenja 2019. godine uvršteno je i cijepljenje protiv pneumokoka u dojenačkoj dobi, koje je ujedno preporučeno većini kroničnih bolesnika rođenih prije 2019. Dodatni oblik zaštite provodi se kod djece rođene kao nedonoščad, mlađih od šest mjeseci na početku sezone infekcija uzrokovanih respiratornim sincicijskim virusom i djece s prirođenim srčanim greškama, kojoj se daje palivizumab - rekombinantno humanizirano monoklonsko antitijelo.
Kako prepoznati bronhitis ili upalu pluća kao komplikaciju prehlade?
U zimsko doba česte su različite virusne infekcije dišnih puteva, za koje se preporučuju mjere snižavanja temperature, mnogo tekućine i mirovanje. Ako vrućica traje duže od tri dana ili dijete ne može unositi dovoljno tekućine, preporučuje se javiti nadležnom liječniku koji će temeljem kliničkog pregleda i laboratorijske obrade utvrditi moguće komplikacije. Razlog za ranije javljanje liječniku su znakovi općeg lošeg stanja djeteta neovisno o trajanju simptoma te ubrzano, otežano disanje s korištenjem pomoćne dišne muskulature (koje roditelji uglavnom prepoznaju kao ubrzano uvlačenje trbuha kod disanja) i mogući znakovi bronhoopstrukcije ili drugih oblika infekcije donjih dišnih puteva.
Može li se uzimati neka preventivna terapija?
Djeci sklonoj ponavljajućim bronhoopstrukcijama nadležni pulmoalergolog dat će preporuku o potrebi provođenja profilaktičke terapije, a najčešće se radi o profilaksi inhalacijskim kortikosteroidima ili antileukotrijenskim lijekovima. Od drugih preventivnih terapija preporučuje se cijepljenje protiv gripe i pneumokoknih infekcija.
Postoje li neke zimske alergije?
Tijekom zimskog dijela godine česti su simptomi alergije na grinje, koja je jedna od najčešćih alergija na inhalacijske alergene. Alergijsku reakciju ustvari izazivaju proteini izmeta grinja. Grinje se svrstavaju u rod Dermatophagoides, a dvije vrste koje su najčešći krivci za alergijske tegobe ujedno su dio standardne alergološke obrade - Dermatophagoides pteronyssinus i Dermatophagoides farinae.
Klinički oblici alergijskih bolesti koji nastaju kao posljedica alergije uključuju cjelogodišnji alergijski rinitis često praćen očnim simptomima, alergijsku astmu i atopijski dermatitis. U unutarnjem okolišu grinje se zadržavaju u krevetima, posteljini, tepisima, tapeciranom namještaju, zavjesama, plišanim igračkama, odjeći i sličnim mjestima. Istraživanja su pokazala da je primjena mjera kontrole grinja u unutarnjem okolišu, uključujući uporabu nepropusnih omotača za madrace i jastuke, redovito pranje odjeće i posteljine, održavanje niske relativne vlažnosti zraka, uklanjanje tepiha i učestalo usisavanje, dovela do značajnog smanjenja količine grinja, zbog čega se te mjere preporučuju alergičnima uz uzimanje preporučene terapije.
U siječnju se zbog cvatnje lijeske i povišene koncentracije njezina peluda u zraku pojavljuju i alergijski simptomi kod osoba alergičnih na taj inhalacijski alergen. Kao i kod ostalih peludnih alergija, preporučuje se preventivno uzimanje antihistaminika prema dogovoru s nadležnim alergologom.